US-sudovi, supersila-Kriminal-Politika us - 13. VIII. nytimes - sad i mks SJEDINJENE DRŽAVETHE NEW YORK TIMES13. VIII. 2002.Uznemireni međunarodnim sudom"Svako spominjanje Međunarodnog kaznenog suda u Washingtonu izgleda da ovih dana
jamči pretjerano ružnu reakciju. Bushova administracija i Kongres požurili su se međusobno nadmetati u prijetnjama 77 zemalja koje su već dogovorile sudjelovanje u sudu, uključujući i neke najbliže američke saveznike. U tom mahnitanju je zaboravljen poželjan cilj suda - da međunarodne ratne zločince dovede pred pravdu - i smetnuta je njegova znatnija zaštita od zloporabe optužaba. Zanemarujući tu stvarnost, Washington radije maše svojom vojnom i gospodarskom silom kako bi primorao druge zemlje da sve Amerikance unaprijed izuzmu iz nadležnosti suda. U posljednjem potezu prošloga tjedna, State Department je upozorio zemlje koje sudjeluju u sudu da bi im mogla biti uskraćena vojna pomoć Sjedinjenih Država ukoliko ne potpišu sporazume kojima se američko osoblje štiti od nadležnosti suda. Ta prijetnja, napisana u posljednjem velikom protuterorističkom prijedlogu zakona Toma DeLaya, predstavnika kongresne većine, ne odnosi se na članice NATO-a i nekoliko drugih bliskih saveznika. Usto, Bush ima ovlasti
SJEDINJENE DRŽAVE
THE NEW YORK TIMES
13. VIII. 2002.
Uznemireni međunarodnim sudom
"Svako spominjanje Međunarodnog kaznenog suda u Washingtonu
izgleda da ovih dana jamči pretjerano ružnu reakciju. Bushova
administracija i Kongres požurili su se međusobno nadmetati u
prijetnjama 77 zemalja koje su već dogovorile sudjelovanje u sudu,
uključujući i neke najbliže američke saveznike. U tom mahnitanju je
zaboravljen poželjan cilj suda - da međunarodne ratne zločince
dovede pred pravdu - i smetnuta je njegova znatnija zaštita od
zloporabe optužaba. Zanemarujući tu stvarnost, Washington radije
maše svojom vojnom i gospodarskom silom kako bi primorao druge
zemlje da sve Amerikance unaprijed izuzmu iz nadležnosti suda.
U posljednjem potezu prošloga tjedna, State Department je upozorio
zemlje koje sudjeluju u sudu da bi im mogla biti uskraćena vojna
pomoć Sjedinjenih Država ukoliko ne potpišu sporazume kojima se
američko osoblje štiti od nadležnosti suda. Ta prijetnja, napisana
u posljednjem velikom protuterorističkom prijedlogu zakona Toma
DeLaya, predstavnika kongresne većine, ne odnosi se na članice
NATO-a i nekoliko drugih bliskih saveznika. Usto, Bush ima ovlasti
u potpunosti je se odreći, ali na žalost to nije učinio. Isti zakon
daje Bijeloj Kući dopuštenje da koristi sva sredstva, uključujući i
vojnu silu, da oslobodi Amerikance zadržane u vlasti suda.
Ovaj uvodnik dijeli želju Washingtona da se ni jedan američki
mirovnjak, humanitarni djelatnik ili diplomat ne nađe u politički
motiviranom sudskom procesu. No to je već zajamčeno odredbama suda
koje nadležnost suda ograničavaju na ratne zločine, genocid i
zločine protiv čovječnosti, a uspostavljaju je samo kada
nacionalni sudovi sami ne izvrše proces. Sud je napravljen kako
budući Slobodan Milošević, Saddam Hussein ili Moammar el-Gaddafi
ne bi izbjegli pravdi manipulirajući pravnim sustavom svoje
zemlje. Nije napravljen kako bi smještao Amerikancima prema
izmišljenim optužbama. Washington ne dobiva ništa
suprotstavljajući se dugogodišnjim saveznicima.
Razborita američka politika bila bi pridruživanje sudu i pomoći mu
da ostvari svoju namjenu, što je u skladu i s dugotrajnim američkim
ciljevima. Iako se to neće dogoditi ubrzo, američka vlada i Kongres
bi barem mogli poštivati suvereno pravo drugih zemalja da se
pridruže sudu, a da ne bude izloženi američkom pritisku."