NJ 18. II. FR: EUROPA NEZADOVOLJNA AMERIČKIM STAJALIŠTIMA O PRAVU

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 18. II. 2002. Borba protiv prava "Slobodan Milošević preokrenuo je svoju obranu pred sudom za ratne zločince u napad. U rujnu 1999. milijun kosovskih Albanaca nije iz njihovih domova protjerala njegova srpska soldateska već NATO: ta samovoljna verzija povijesti proizlazi iz autističke vizure četiri jugoslavenska rata a služi skidanju krivnje s leđa ciničnog hegemona pred sudom UN. Zato Miloševićeva agresivna obrana nikoga ne iznenađuje. Optužba će joj suprotstaviti 66 točaka konkretnih ratnih zločina. Tri suda neće dopustiti da im agresivno iskrivljavanje činjenica, koje prakticira bivši jugoslavenski predsjednik, skrene pozornost s predmeta suđenja. Dakle, Miloševićeve snažne ali prazne riječi na početku suđenja ne mogu ugroziti sam njegov tok ali mogu ugroziti budućnost međunarodnog prava. Naime, ono što se u Den Haagu odbija o oklop profesionalnosti sudaca u Washingtonu će zaokupiti sitne duhove američke politike: NATO na optuženičkoj klupi! Sud UN kao forum za bujanje antiamerikanizma! Upravo su to scenariji užasa uz čiju pomoć Bushov kabinet i njegove ideološke sive eminencije već dugo pokušavaju sabotirati uspostavu stalnog međunarodnog kaznenog suda. Milošević nije samo prvi šef države koji mora pred međunarodnim kaznenim sudom odgovarati za ratne zločine. Njegovo suđenje označava i kraj faze dotada neviđenog napredovanja u smjeru razvoja međunarodnog prava. Nakon ad-hoc sudova za područje bivše Jugoslavije i za Ruandu, proisteklih iz nečiste savjesti Ujedinjenih naroda, 120 država donijelo je u Rimu 1998. odluku o osnivanju Međunarodnog kaznenog suda. Vjerojatno u drugoj polovini ljeta, nakon što 60. država-potpisnica ratificira statut toga suda, san o svjetskom sudu, star već više od pola stoljeća, postat će stvarnost. Početkom 2003., kada se suđenje Miloševiću približi kraju, glavni tajnik UN Kofi Annan svečano će - također u Den Haagu - otvoriti 'Međunarodni kazneni sud'. Prvi puta u povijesti čovječanstva Kantovo pravo građana svijeta bit će međunarodno priznato kao pravo na pokretanje sudskih procesa - pa i protiv država. Kraj nekažnjenih genocida za istaknute zločince iz državnih vodstava - tko bi mogao biti protiv nečeg takvog? Irak, Jemen, Katar, Izrael, Kina - i određeni vjerski ratnici u Washingtonu, mora nažalost glasiti odgovor. Njihov je mula Jesse Helms a trenutačno ratuju protiv terorizma; njihova pak vjera najkasnije od 11. rujna odgovara posebno uskogrudnoj verziji američkog unilateralizma. Sjedokosi senator i njegovi republikanski fundamentalistički političari u američkom kongresu već dugo vode birtku protiv podređivanja Amerike međunarodnom sudu. Nakon što je predsjedničku dužnost preuzeo George W. Bush, oni diktiraju vanjskopolitički diskurs u SAD. Kada bi se služalo te protivnike svjetskog suda, danas ni Slobodan Milošević ne bi sjedio na optuženičkoj klupi. Ta upravo ga je rat na Kosovu svrgnuo na vlasti i odveo u Den Haag- upravo ona vrsta humanitarne intervencije koja im je strašnija od genocida i protjerivanja: 'udruženo ratovanje' s potonjim 'formiranjem nacije'? Ne hvala! I dok je ondašnja glavna tužiteljica Louise Arbour kao napredak protumačila činjenicu da i se NATO sa svojom intervencijom podvrgnuo pravnom nadzoru suda, za Washington je već i teoretska mogućnost optužnice protiv američkih vojnika ili političara pravnopolitički tabu. Prvo se putem pregovora pokušalo riješiti navodnu ranjivost hegomonijalnog osoblja. No, kada je ostatak svijeta u Rimu iznimno zbio redove protiv želja Amerikanaca o razvodnjavanju statusa suda, SAD su krenule u oporbu. I to iako gotovo nije moguće pronaći nijednog nezavisnog stručnjaka za međunarodno pravo, koji američke strahove i prigovore protiv međunarodnog suda ne bi nazvao pravim imenom: kao jeftine izgovore u službi isticanja prava na realpolitiku. Svjetska sila mogla bi nastupati suvereno budući da njezina načela dominiraju gotovo cijelom međunarodnom politikom. No, stvari su, nažalost, sasvim drugačije. Hegemon zazire od pojma pravednosti na se koji neprekidno poziva pri sve arogantnijem upravljanju svojim ogromnim carstvom. Protuteroristička koalicija možda je razvila povijesno jedinstvenu širinu ali predsjednik Bush istodobno ne vjeruje nijednom međunarodnom ugovoru - koliko god častan on bio. Doseg američkog utjecaja jest globalan ali američka politika ostaje prestrašena i duboko provincijalna. Antipolitika SAD, usmjerena protiv Međunarodnog kaznenog suda, šteti svijetu a Ameriku sramoti. Brzini kojom raste moć Washingtona paralelna je samo brzina kojom se smanjuje njegova suverenost", naglašava Ralf Paasch.