AT 14. II. DS: SAD BOJKOTIRAJU STVARANJE STALNOG MEĐUNARODNOG KAZNENOG SUDA

AUSTRIJA DER STANDARD 14. II. 2002. Tko se to boji Međunarodnog suda? List objavljuje prilog Emme Bonino, zastupnice u Europskom parlamentu i nekadašnje predsjednice talijanskih radikala, o Međunarodnom kaznenom sudu u osnivanju. "Proteklih se mjeseci razvila rasprava između SAD i EU o pitanjima međunarodne suradnje u pravnim pitanjima, koja će još izrasti u tešku kušnju za odnose dvije zajednice država, trenutačno u statusu saveznika i prijatelja. Povod za pojavu različitih mišljenja bio je niz zapravo bezazlenijih rasprava o trgovini genetski manipuliranim organizmima i 'hormonski tretiranim mesom' te potpisivanje sporazuma o zaštiti klime, definiranog u Kyotu. Čini se da u usporedbi s genetski modificiranim kukuruzom i ozonskim rupama, oko kojih su se mediji širom svijeta snažno angažirali, pitanja međunarodnog prava i ljudskih prava ne djeluju toliko privlačno na medije - čini se da se za njih ne zanimaju čak ni junaci 'globalne obrane prava najslabijih' - riječ je o borbenom antiglobalizacijskom pokretu. Razlike se vrte oko Međunarodnog kaznenog suda (International Criminal Court - ICC), stalnog kaznenog suda, nadležnog za ratne zločine, genocid i zločine protiv čovječnosti. Statut o utemeljenju ICC potpisan je 1998. u Rimu nakon mukotrpne konferencije koju su sazvali Ujedinjeni narodi. Od 139 zemalja koje su dosada potpisale statut, samo ih je 50 i ratificiralo dokument - još uvijek deset manje no što je nužno za njegovo stupanje na snagu. SAD su protiv ICC; EU je odlučno za taj sud. Washington je jasno dao do znanja da je za američkog građanina, posebno za pripadnika američke vojske, neprihvatljivo da mu sudi neamerički sudac. Potom je američkom izaslanstvu ponuđena odredba koja je trebala zajamčiti nadležnost sudske vlasti matične zemlje optuženika. No, SAD nisu promijenile svoje stajalište. Nakon zločina počinjenih 11. rujna protiv američkih građana i protiv čitavog čovječanstva, postojali su razlozi za nadu da Bushova administracija u težnji da stvori protuterorističku koaliciju više neće odbijati ICC. To se nije dogodilo - što je kod mene izazvalo posebno ogorčenje budući da SAD smatram najboljim demokratskim modelom. Činjenice nije moguće previdjeti: 15. rujna Bush je još pozivao EU da promijeni svoje jedinstvene uvjete za izručenje građana kako bi uklonila 'diskriminaciju u odnosu na zahtjeve za izručenjem koje upućuju SAD i druge zemlje'. Bio je to nesretan potez koji je Europljan dvostruko iritirao: prvo zato što su zakoni o izručenju građana u nadležnosti pojedinih zemalja a ne EU i drugo zato što Europska konvencija o ljudskim pravima eksplicitno zabranjuje izručenje zemljama (poput SAD) u kojima prijeti smrtna kazna za zločine na kojima je zahtjev za izručenje utemeljen. Kao da to nije bilo dovoljno, ultrakonzervativan američki senator Jesse Helms uspio je 7. prosinca prošle godine pridobiti većinu u Senatu za dodatak u prijedlogu proračuna za obranu, koji zemljama koje raticiraju ICC uskraćuje vojnu pomoć i još k tome poziva vladu da 'svim raspoloživim sredstvima' oslobodi vojnike eventualno uhićene po nalogu budućeg Međunarodnog kaznenog suda. Taj se dodatak smatra zvučnom pljuskom za svih 139 zemalja koje su poduprle stvaranje ICC-a! Prije no što su američki zastupnički dom i Senat 20. prosinca na zajdničkoj sjednici imali prilike odobriti proračun za obranu, parlament EU ih je preduhitrio i upozorio Washington. 13. prosinca usvojeno je priopćenje u kojem su izražene snažne dvojbe u vezi s pravnom suradnjom EU i SAD i iznesena konstatacija da sporazumi 'moraju poštivati Europsku konvenciju o ljudskim pravima'. Tako stoje stvari i možemo se samo nadati da će netko u Washingtonu pravodobno intervenirati kako bi spriječio daljnji rascjep dva temelja zapadnog svijeta i daljnje klizanje SAD u izolaciju u sferi međunarodnog prava, budući da je ona zbog smrtne kazne već sada duboka", napominje Emma Bonino.