NYT 11. II. SAVJET SUPERSILI

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 11. II. 2002. Savjet supersili "(...) Nakon užasa počinjenih 11. rujna, svijet je promatrao Ameriku kako sakuplja snagu, okuplja svoje saveznike i počinje rat na drugom kraju planeta protiv svog neprijatelja- i našeg. Amerika više nikada neće biti ista. Sebi i drugima je dokazala kako je zaista jedina globalna supersila, sila koja uživa u jedinstvenoj superiornosti nad svojim pravim ili potencijalnim suparnicima (...). Jednako tako, ni svijet ne bi trebao biti isti. Javljat će se, naravno, nove prijetnje iz novih smjerova. No sve dok Amerika radi na održavanju tehnološke premoći, nema razloga zbog kojeg bi bilo kakav izazov američkoj dominaciji bio uspješan. To, pak, pomaže osigurati stabilnost i mir. Pa ipak, kao što je to predsjednik Bush upozorio Amerikance, nema mjesta za samozadovoljstvo. Americi i njenim saveznicima, pa i čitavom Zapadnom svijetu i njegovim vrijednostima, još uvijek prijeti smrtonosna prijetnja. Nju treba ukloniti a sada je pravo vrijeme da se energično djeluje. Izazov koji islamistički terorizam predstavlja jedinstvena je prijetnja na mnogo načina, pa su upravo zbog toga zapadne obavještajne službe naišle na poteškoće kada je posrijedi bilo predviđanje i sprječavanje napada. Neprijatelj, naravno, nije vjera - većina muslimana osuđuje ono što se dogodilo. Neprijatelj nije ni jedna jedina zemlja, iako ovaj oblik terorizma treba podršku država koje osiguravaju pomoć. Možda je najbolja paralela rana faza komunizma. Islamski ekstremizam danas, jednako kao boljševizam u prošlosti, naoružana je doktrina. Radi se o agresivnoj ideologiji koju promiču fanatični, dobro naoružani sljedbenici. I, kao komunizam, da bi ga se porazilo, potrebna je opsežna i dugoročna strategija. Prva faza te strategije trebao je biti vojni napad na neprijatelja u Afganistanu, faza koja se sada bliži kraju. Vjerujem da je, iako privremena vlada u toj zemlji treba potporu, SAD u pravu kada si ne dozvoljava zaplesti se u ambiciozni zadatak izgradnje nacije na tom teritoriju. Neki se neće složiti, tvrdeći da je lekcija sadašnje krize upravo ta da zanemarivanje neuspjelih država uzrokuje terorizam. No ovo je plitki način razmišljanja. Implicira razinu globalnog intervencionizma za koju je gotovo svima jasno da je prilično nepraktična. Važnija lekcija je ta da Zapad nije na vrijeme i dovoljno snažno djelovao protiv al Qaide i režima koji ju je podržavao. A kako uvijek postoji izbor kada je posrijedi pitanje gdje usredotočiti međunarodna nastojanja najbolje je da SAD, kao jedina globalna supersila, svoje energije usmjeri radije na vojne nego na društvene zadatke. Promicanje civilnog društva i demokratskih institucija u Afganistanu najbolje je ostaviti drugima- a kako ti 'drugi' sada uključuju i Britance, nadam se samo da ćemo i mi biti realistični glede toga što se može a što ne može ostvariti. Druga faza rata protiv terorizma trebala bi biti napad na druge centre islamskog terora koji su se ukorijenili u Africi, jugoistočnoj Aziji i drugdje. Ovo će zahtijevati prvoklasnu dojavnu službu, mudru diplomaciju i dugotrajnu vojnu misiju. Naši neprijatelji su imali godine da ojačaju i rašire se i nećemo ih iskorijeniti bez žestokog i krvavog otpora. Treća faza je suočavanje s tim neprijateljskim državama koje podržavaju terorizam i nastoje doći do oružja masovnog uništenja. Poprimili smo naviku nazivati ih 'razbojničkim' državama. U tome nema ništa loše, sve dok ne upadnemo u tu stupicu da ih uvijek i po svakom pitanju svrstavamo u istu ladicu. Na primjer, Iran i Sirija oštro su kritizirali Osamu bin Ladena, talibane i napade počinjene 11. rujna. Unatoč tome, obje su neprijatelji zapadnih vrijednosti i interesa. Obje su energično podržavale terorizam: za prvu je nedavno otkriveno da je slala oružje kojim se trebalo nastavljati nasilje nad Izraelom. Iran također radi na razvoju raketa dugog dometa koje bi mogle biti opremljene nuklearnim bojevim glavama. I neki drugi kritičari 11. rujna su neprijatelji. Libija, npr., još uvijek mrzi Zapad i veoma bi nam se voljela osvetiti. Sudan provodi genocid nad vlastitim građanima u ime Islama. Što se Sjeverne Koreje tiče, režim Kim Jonga II podjednako je bezuman kao i uvijek i glavni je svjetski proliferator balističkih raketa dugog dometa koje mogu dopremiti nuklearne, kemijske ili biološke bojne glave. Najozloglašeniji razbojnik, bez sumnje, je Sadam Husein - što je najbolji dokaz da nedovršen posao iz prošlosti postaje uzrok glavobolje u budućnosti. Sadam Husein nikada neće pristati na uvjete koje mu postavljamo. Njegov cilj je zapravo prilično jasan: razviti oružje masovnog uništenja kako bi nas nekažnjeno napao. Kako i kada, ne da li, ukloniti ga, jedina su važna pitanja. Opet, rješavanje ovog problema zahtijevat će najbolje moguće dojavne informacije. Zahtijevat će, kao i u Afganistanu, mobiliziranje internih oporbenih snaga. Vjerojatno će uključivati i masovno korištenje sile. Američki saveznici, iznad svega Velika Britanija, trebali bi osigurati snažnu podršku odlukama predsjednika Busha u svezi Iraka. Događaji od 11. rujna užasni su podsjetnik na to da sloboda zahtijeva neprestanu budnost. Osim toga, predugo nismo bili budni. Ugošćivali smo one koji su nas mrzili, tolerirali one koji su nam prijetili i udovoljavali onima koji su nas oslabljivali. Kao rezultat toga, još uvijek smo ranjivi kada su posrijedi balističke rakete koje bi mogle biti lansirane u smjeru zapadnih prijestolnica. Sistem raketne obrane to bi mogao početi mijenjati. No promjena mora zaći dublje. Zapad kao cjelina treba ojačati svoju odlučnost protiv razbojničkih režima i ojačati svoju obranu. Dobra vijest je ta da Amerika ima predsjednika koji može ponuditi vodstvo koje je nužno da bi se to učinilo", piše Margaret Thatcher, premijerka Velike Britanije od 1979. do 1990., i autorica knjige koja će uskoro biti objavljena, "Statecraft: Strategies for a Changing World" (Umjetnost vođenja države: strategije za svijet koji se mijenja).