FRANCUSKA-LE NOUVEL OBSERVATEUR OD 7.2.02. UVODNIK O AMERIČKOJ POLITICI

FRANCUSKA LE NOUVEL OBSERVATEUR 7.II.2002. Ususret novom hladnom ratu "Studeni 1989: pad komunizma i rušenje Berlinskog zida. Proglašava se kraj hladnog rata. Siječanj 2002: George W. Bush najavljuje mogućnost sukoba s trima zemljama - Sjevernom Korejom, Irakom i Iranom. Je li to kraj kraja? Početak novog hladnog rata? Ne zna se tko je izmislio tu riječ. Možda glasoviti uvodničar Walter Lippmann 1947. No prvi put je ušla u uporabu u proljeće 1946, u velikom govoru Winstona Churchilla. Tema je bila: narodi s engleskog govornog područja moraju se ujediniti kako bi se oduprli sovjetskoj prijetnji. U starom i uobičajenom smislu riječi zacijelo se ne može govoriti kada američki predsjednik poziva na 'križarski rat'. Rat, bio on i hladni, pretpostavlja postojanje dviju jednakih sila od kojih svaka misli da može uništiti onu drugu. Poželjno je da su samo dvije. A između Sjeverne Koreje, Irana i Iraka u načelu ne postoji nikakva sličnost. Još manje zajednički planovi. Te su tri države zbog svoje naravi proglašene pogubnim za sigurnost SAD-a. Dakle, NATO-a. Dakle, demokracije, itd. Jer posjeduju ili bi htjele posjedovati oružje za masovno uništenje pomoću kojega bi se uvrstile među velesile. Ako imaju zajedničkog neprijatelja (SAD), njihov zajednički interes može biti da udruže svoje strategije. U do kraja odanom i oduševljenom Kongresu George W. Bush je otkrio vojne ciljeve svoje vlade koji su obično više prikriveni. Činjenica da je objavio svoje ciljeve, po sebi je važan politički čin. To više što se američki predsjednik, kako se čini, nije dogovarao ni sa jednim saveznikom, pa ni s Velikom Britanijom, o tome je li prikladno označiti kao mete te tri države koje je priznala međunarodna zajednica i koje za sada, barem što se tiče Koreje i Irana, nisu počinile nikakvo nedjelo protiv SAD-a i njihovih saveznika u NATO-u. Uostalom, u nedavno održanom govoru o stanju nacije nije više riječ o borbi protiv terorizma, već o prijetnji koju čine takozvane lupeške države s nuklearnim, kemijskim i bakteriološkim arsenalom. Američki predsjednik nije čak pokušao navesti razloge zbog kojih Kinu, Indiju i Pakistan nije uvrstio među zemlje koje posjeduju oružje za masovno uništenje i koje zato mogu biti prijetnja. Obrat se dogodio u nedjelju, kada je Shimon Peres dao izjavu na Svjetskom gospodarskom forumu koji se ove godine održao u New Yorku, a ne u Davosu. Izraelski je ministar, nakon razgovora s Colinom Powellom, državnim tajnikom, mislio da treba otkriti kako je Iran borcima Hezbollaha u Libanonu dopremio osam tisuća raketa koje, među ostalim, lako mogu pogoditi ciljeve u Izraelu. Dodao je da je Sjeverna Koreja prodala Iranu velik broj raketa srednjeg dometa te da su Iran i Sjeverna Koreja surađivali na razvoju programa raketa dalekog dometa koje mogu ugroziti SAD. Shimonu Peresu nije trebao Colin Powell kako bi napao Iran. To je, naime, misao koja ga već godinama salijeće. No u sadašnjim okolnostima, izjave tog Izraelca drzovitoj nerazboritosti Georgea W. Busha pribavljaju potvrdu poslanu od providnosti. Kako god bilo, vrlo je znakovito da na čitav govor nije bilo reakcije u Kongresu, premda se zna da će najveća posljedica upozorenja o 'osovini zla' biti traženje novca za provedbu glasovitog proturaketnog štita koji George W. Bush želi ponuditi svijetu. (...)", piše Jean Daniel.