FRANCUSKA-LE MONDE OD 9.2.02. UVODNIK O PRAVIMA ZATOČENIKA IZ GUANTANAMA

FRANCUSKA LE MONDE 9.II.2002. Guantanamo - Ženeva "Bila je to jedna od washingtonskih bitaka u kojoj se, s jedne na drugu obalu lijepe rijeke Potomac (State Department na sjeveru, Pentagon na jugu), prebacuju argumenti, primjedbe, ispadi u tisku i pritisci na Bijelu kuću kako bi se utjecalo na predsjednikovu odluku. No bila je to također bitka između saveznika s obje strane Atlantika, Sjedinjenih Država s jedne i Europe s druge strane, za obranu ugleda i vrijednosti takozvanog zapadnog tabora. Pobjednici su - u ovim vremenima jedna lasta ne čini proljeće - državni tajnik Colin Powell i Europljani. O čemu je bila riječ? O položaju zatočenika koje je SAD zarobio u afganistanskom pohodu koji se istodobno vodio protiv talibana i protiv terorista iz islamističke mreže Al Kaide kojoj je utočište pružio režim u Kabulu. Nekoliko stotina zatočenika zadržano je u Afganistanu, a gotovo dvjesto u američkoj bazi u Guantanamu, na Kubi. Zarobljeni su u pravom 'ratu', kako kaže George W. Bush. No predsjednik im sve do sada nije htio priznati status ratnih zarobljenika. Mislio je, dakle, da ne mogu uživati zaštitu kakva je predviđena trećom Ženevskom konvencijom o položaju ratnih zarobljenika. G. Bush je promijenio mišljenje. Ne priznajući nijednom zatočeniku naslov ratnog zarobljenika, uvodi razliku između njih. Oni koji su se borili u redovima talibana - dakle, većinom Afganistanci - potpadaju pod režim Ženevske konvencije, kaže Predsjednik; ali ne i oni drugi, plaćenici Al Kaide, organizacije za koju nije nadležna nijedna vlada. To je pravno pitanje, kaže Bijela kuća: Afganistan je potpisnik Ženevskih konvencija iz 1949. U stvarnosti to neće bitno promijeniti sudbinu zatočenika u Guantanamu. Oni su većinom stranci - stotinjak je Saudijaca - i Washington bi, dakle, s njima trebao postupati kao s pobornicima Al Kaide. Ali, dajući do znanja da želi popuniti pravnu prazninu, Bushova vlada djeluje u skladu s vrijednostima uime kojih se borila u Afganistanu. Odustaje pomalo - nakon bitke koja se vodila uime prava na zakonitu obranu, uz pristanak UN-a - od toga da jednostrano određuje koji se međunarodno propis može primijeniti na SAD, a koji ne... Uostalom, bila je to značajka Bushove vlade u vanjskoj politici. Od početka je dala do znanja da - od okoliša do nadzora nad biološkim i kemijskim oružjem, preko ugovora ABM o protubalističkim raketama - nije vezana nizom loših ugovora, kako misli Washington, iz doba hladnog rata. Kod odluke o zatočenicima posrijedi je stajalište koje nije toliko čvrsto", piše u uvodniku lista.