Svoje zaključke Ksenija Turković temelji na usporednoj analizi sudske i zakonske kaznene politike Hrvatske i Slovenije, Austrije, Njemačke i Slovenije. Iz tih je podataka vidljivo da u Hrvatskoj daleko najviše prijavljenih slučajeva završava presudom, a razlog tomu Turković vidi u tome što se premalo primjenjuju preporuke Vijeća Europe da se počinitelji lakših kaznenih djela i maloljetnici iz kaznenopravnog sustava "preusmjere" u druge oblike društvenog djelovanja, primjerice resocijaliziranje. Isto tako, istraživanje je pokazalo da je u Hrvatskoj prosječno trajanje kazne zatvora daleko najmanje. U Hrvatskoj je ono u 2002. bilo 1,8 mjeseci, u Austriji i Njemačkoj nešto manje od sedam mjeseci, a u Italiji 8,2.
Ocijenila je da se u Hrvatskoj premalo određuju mjere alternativnih sankcija, kao što su uvjetne osude sa zaštitnim nadzorom ili rad za opće dobro, u odnosu na zatvorske, novčane ili uvjetne osude. Ustvrdila je da bi trebalo izraditi ekonomsku analizu u cilju utvrđenja koliko su novčane kazne ili alternativne sankcije, koje traže veća početna ulaganja, jeftinija društvu od kazni zatvora. Navela je da se u Hrvatskoj i Sloveniji, u odnosu na druge dvije zemlje, znatno više dosuđuju uvjetne kazne od novčanih.
U Hrvatskoj se dosuđuju i najkraće zatvorske kazne za ubojstva te za razbojništva. Za slučajeve zlouporabe droga u Hrvatskoj je najviše kaznenih prijava, ali uz Italiju i najveći postotak presuda za ta kažnjiva djela. Turković smatra da je razlog tomu što je Hrvatska, za razliku od većine europskih zemalja, posjedovanje droge za osobne potrebe kriminalizirala. Stoga je ocijenila da bi te odredbe trebalo ukinuti.
Turković smatra i da ne bi trebalo uvoditi kaznu doživotnog zatvora jer je u EU trend da se ta kazna ukida.
Trodnevno savjetovanje, koje se tradicionalno održava u Opatiji, okupio je velik broj sudaca, državnih odvjetnika, odvjetnika i drugih pravnih stručnjaka. Tema skupa je zakonska i sudska politika kažnjavanja.