Odbor predstavnika zemalja članica Eurimagea, fonda Vijeća Europe za koprodukciju, distribuciju i izvođenje europske filmske proizvodnje, je prihvatio projekt na sjednici u Istanbulu, izvijestio je producent Boris Matić.
Eurimage je europski pokušaj odgovora na premoć američkog filma u svijetu. Utemeljen je 1988. i godišnje raspolaže s 20 milijuna eura, a Hrvatska je njegov član od 2002.
Film Karaula snimat će se po romanu "Ništa nas ne smije iznenaditi" Ante Tomića, jednog od najčitanijih hrvatskih pisaca mlađe generacije. Uz Tomića je scenarist i sam Grlić, koji se proslavio filmovima Bravo maestro ('78), Samo jednom se ljubi ('81), U raljama života ('84) i Za sreću je potrebno troje ('85).
Film kojeg pripremaju je crna komedija o događajima u jednoj zabačenoj karauli na jugoslavensko-albanskoj granici krajem osamdesetih godina, a nastaje kao koprodukcija četiriju država. Producenti su zagrebački Propeler film, sarajevski Refresh, ljubljanski E-motion film i skopski Sektor film. "Karaula" je već prihvaćena na natječajima za sufinanciranje u Makedoniji i Sloveniji. Završetak snimanja planiran je do ljeta 2005.
Vrata za 'legitimnim' sudjelovanjem hrvatskih filmaša u koprodukcijama otvorila je i Europska konvencija koju je ratificirao Sabor 30. travnja ove godine. Konvencija iz 1992., kojoj je pristupila većina europskih država, omogućuje svim filmašima rad bez posebnih dozvola na koprodukcijama u svim zemljama koje su je ratificirale.
Od pristupanja Hrvatske Konvenciji domaće produkcije se tretiraju jednako kao i produkcije drugih zemalja i na njih se više ne odnose restriktivne odredbe pojedinih nacionalnih fondova.
"Konvencija stvara pretpostavke za nastajanje onoga što možemo zvati europskim filmom", rekao je u travnju za Hinu Albert Kapović, glavni tajnik Hrvatske udruge producenata.
"Konvencija sama po sebi, međutim, ne otvara pristup posebnim europskim fondovima. Ključ uspjeha je proaktivna politika ponude i potražnje", rekao je Kapović, koji je hrvatski predstavnik u Euroimageu.
Upućeni tvrde da su u protekle dvije godine (razdoblje od potpisivanja do ratifikacije Konvencije) milijuni eura mimoišli Hrvatsku.
No, filmski radnici su optimistični i priželjkuju da se ponove poslovi kakvi se pamte iz osamdesetih, sedamdesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća. Procjenjuje se da je tada zagrebački Jadran film imao godišnji promet od oko 25 milijuna američkih dolara.