Pristalice i protivnici Reagana suglasni su u tome da je snažno pridonio rušenju Sovjetskog Saveza i komunizma u svijetu i tako okončanju Hladnog rata, a konzervativnim preobražajem svoje Republikanske stranke preoblikovao politiku u Sjedinjenim Državama.
Smrt Ronalda Reagana, 40-tog američkog predsjednika koji je preminuo u subotu, u nedjelju je na prvim stranicama svih značajnih američkih listova i najvažnija vijest televizijskih i radio postaja.
Komentatori ocjenjuju da je Reagan tijekom svoja dva mandata od 1981-1989., natjeravši Sovjetski Savez u utrku u naoružanju posebice programom "Rata zvijezda" koju si komunistički režim nije mogao ekonomski priuštiti, potaknuo unutarnje slabosti režima i konačnu propast komunizma u toj zemlji koju je nazivao "carstvom zla".
Njegov poziv u Berlinu 1987. tadašnjem sovjetskom čelniku Mihailu Gorbačovu da sruši Berlinski zid predstavljale su konačni izazov Hladnom ratu koji je okončan nekoliko godina poslije.
Strastveni protivnik komunizma, čijem je kraju u Europi snažno pridonio, Reagan je u vanjskoj politici pokazivao iznenađujući pragmatizam. Često nazivan "veliki komunikator" on je, unatoč ideološkom neprijateljstvu, uspio izgraditi konstruktivne odnose s Gorbačovim. Na summitu u Washingtonu 1987. oni su potpisali prvi ugovor koji je smanjio američki i sovjetski nuklearni arsenal, a nakon summita u Moskvi 1988. Reagan je proglasio novo doba u američko-sovjetskim odnosima.
U Sjedinjenim Državama Reaganovo ime je simbol konzervativne politike koja i dalje inspirira njegovu Republikansku stranku i pridonijela je preobražaju ukupnog političkog života u zemlji. Glumac koji je postao jedan od najpopularnijih američkih predsjednika Ronald Reagan je ostavio iza sebe utjecaj koji se osjeća i danas.
Reaganova politika smanjenja inflacije, rezanja poreza, slobodne trgovine, smanjivanja utjecaja vlade i jačanja vojske ostavila je snažan pečat na američkoj politici koji ne može zaobići ni jedan američki predsjednik.
Reaganov politički uspjeh natjerao je i američku demokratsku stranku da pod vodstvom predsjednika Billa Clintona provede vlastiti preobražaj usmjerivši se više prema političkom centru. Demokrati su pod Clintonom od 1992. uvelike odbacili svoj image liberala sklonih povećanju poreza i trošenju i stranke čija je vanjska politika bila paralizirana protivljenjem Vijetnamskom ratu.
Njegova ekonomska politika, poznata kao reaganomika, uvelike se sada vidi kao zaslužna za 10 godina neprekinutog rasta američkog gospodarstva od 1991-2001., najduljeg u američkoj povijesti.
Kritičari s lijeva, međutim, zamjeraju reaganomici da nije imala sućuti prema siromašnima te što je smanjio državno reguliranje svega od zaštite okoliša i sigurnosti na radu do građanskih sloboda i obrazovanja.
Njegovi kritičari kao najveći promašaj navode što je iza sebe ostavio utrostručeni državni dug od 3 bilijuna dolara udvostručivši troškove obrane u utrci u naoružanju sa Sovjetskim Savezom, a istodobno smanjivši poreze iz kojih se utrka financirala.
Izrazit optimist sa smislom za šalu i sklonošću da na sastancima priča anegdote iz svog prethodnog glumačkog života u Hollywoodu dok ostali razgovoraju o politici, Reagan je ostavljao dojam da nije političar. Njegova ugodna osobnost i opušten pristup i najsloženijim problemima vodili su stalnom podcjenjivanju Reaganovih političkih sposobnosti u SAD-u.
Sovjetski pregovarači koji su s njim imali posla, tvrdili su, međutim, da je Reagan vodio pregovore veoma dobro i da ga američki mediji neopravdano podcjenjuju.