Vijeće je nakon uvodnog izlaganja predsjednika - akademika Radoslava Katičića i rasprave prihvatilo većinski zaključak kojim preporučuje pravopisno rješenje po kojem se u zanijekanom prezentu glagola htjeti niječnica piše rastavljeno od glagolskih oblika.
Za zaključak da rastavljeno pisanje niječnice i enklitičnih oblika prezenta glagola htjeti ne valja odbijati glasovalo je sedam članova vijeća, protiv takva zaključka glasovala su dva člana, a suzdržana su bila također dva člana. Glasovanju se pristupilo nakon što se u raspravi, kako se navodi u priopćenju, pokazalo da se ne može postići konsenzus.
Akademik Katičić uvodno je, među ostalim, istaknuo kako se među pitanjima koja u nas još izazivaju sučeljavanja i protivljenja oko pravopisa javlja i to treba li zanijekan enklitički oblik prezenta glagola htjeti pisati rastavljeno od niječnice ili sastavljeno s njom: ne ću, ne ćeš… ili neću, nećeš…
Podsjetio je kako je taj sustav već 1871. dobro opisao Veber u svojoj Gramatici, te da bi, kad bi se pisalo neću, nećeš…, valjalo pisati i name, pote, use, a to bi pak, vjerojatno, kako je dodao, malo tko htio.
"Nije, dakle, čudno što je Ivan Broz utemeljujući naš fonološki pravopis od samoga početka (1892.) propisivao rastavljeno pisanje. Nije, uostalom, drukčije pisao ni Vuk Stefanović Karadžić utemeljujući srpski standardni jezik i srpski fonološki pravopis. Takvo se pisanje u nas propisivalo i u daljnjim izdanjima Brozova, Broz-Boranićeva i Boranićeva Pravopisa", rekao je Katičić.
Po njegovim riječima, tek 1929., u godini kada je proglašena Šestojanuarska diktatura, Boranić je, pokoravajući se 'pravopisnim uputstvima' koja je u kolovozu te godine 'ministar prosvete' dekretirao za svu Kraljevinu, u novom izdanju Pravopisa uveo sastavljeno pisanje.
Čim je ustrojavanjem Banovine Hrvatske popustio politički pritisak, Boranić je odmah, godine 1940., ponovio izdanje iz godine 1928. i tako vratio, a zatim 1941. u novom izdanju ponovno propisao rastavljeno pisanje, rekao je Katičić.
"Za rata je ZAVNOH na zasijedanju u Topuskom izričito odobrio upravo taj Boranićev Pravopis, i on je poslije rata ostao na snazi u cijeloj Federalnoj Republici Hrvatskoj", napomenuo je Katičić, dodajući kako je tek 1960. novosadski pravopis opet uveo sastavljeno pisanje.
Na sjednici, održanoj 15. prosinca, članovi Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika razmotrili su i Nacrt prijedloga okvira za zakonsku regulaciju položaja i uporabe hrvatskoga jezika u visokome školstvu. Kako se napominje u priopćenju, složili su se o sadržaju i formulaciji konačnoga teksta koji će biti podastrt Vijeću na sljedećoj sjednici.