Žarković, za kojega su do sada ispitani svjedoci izjavljivali da ima izravna saznanja o zlostavljanju civila, svjedočio je danas u postupku protiv osmorice bivših vojnih policajaca optuženih za ratni zločin nad civlima u Lori 1992. godine, kojima se na teret stavljaju zlostavljanja i smrt Bulovića i Kneževića.
Tijekom više od šest sati ispitivanja rekao je kako je zarobljen u okolici Neuma 22. ožujka 1992., a razmijenjen je 14. kolovoza u Nemetinu. Najviše su ga, rekao je, tukli "neki Giljo i Livaja", ali i drugi. Spajali su ga na induktorski telefon i mučili na druge načine. Imao je i dojam da je u Loru mogao doći bilo tko i mlatiti zatvorenike. Pri dolasku izaslanstva Međunarodnog Crvenog križa njega i druge zatvorenike skrivali su, tako da su bili evidentirani tek u lipnju, ispričao je Žarković.
Kazao je da prvooptuženi Tomislav Duić, upravitelj zatvora, njega nikada nije tukao, no druge je "rasturao i bio posebno žestok prema Trebinjcima koje je mlatio bejzbol palicama".
Žarković je rekao da ga je Duić čak i zaštitio, naredivši i drugima da ga ne tuku, pa je od tada bio na neki način privilegiran, odnosno čistio je ćelije i zahode, pa je zato i vidio mnoga zlostavljanja.
Tako je, kaže, bio nazočan i pokušaju bijega Nenada Kneževića kojega su premlatili nakon što su ga uhvatili i ranjenoga dovukli natrag u zatvor. Nakon toga je, kaže, zajedno s još jednim zatvorenikom Kneževića, zamotanog u deku, unio je u kombi koji ga je odvezao u bolnicu. Kasnije je čuo da je tamo i umro.
Zatim su se, kaže Žarković, uhvatili i Gojka Bulovića kojega su također premlatili i nogama mu "izbili bubrege". Čuo ga je kako zapomaže do pola noći nakon čega je sve utihnulo.
Na upit obrane kako može biti siguran da je to bilo Bulovićevo zapomaganje, rekao je da nije siguran već je "pretpostavio da tako ječi čovjek s takvim ozljedama".
Svjedok je prepoznao trojicu od četvorice suđenju nazočnih optuženika, a Davora Banića upitao je "jeste li vi Bokser" i dodao da ne može sa sigurnoću tvrditi, ali da mu se čini da je on "Bane kojega su zvali i Bokser".
Za pripadnike interventnog voda, koji su uhvatili Kneževića u bijegu i premlatili ga, kazao je kako su to bili "Giljo, Nikša te neki Ban", no nije potpuno siguran.
Optuženi Gudić, Botić i Vrkić uložili su prigovore te opovrgnuli dijelove njegova iskaza.
Na inzistiranje obrane, Žarković je kazao kako je o događanjima u Lori, osim davanja iskaza pred sudom, razgovarao i s predsjednikom Dalmatinskog komiteta za ljudska prava Tončom Majićem u kojega, kaže, ima povjerenja "jer mu je stalo do istine, kao i njemu samome, radi čega je i došao svjedočiti".
Obrana je na to prigovorila jer je, kako su ustvrdili, od Majića mogao doznati imena optuženika. Obrana upozorava da je čudno da se njih sjeća, a ne i imena pripadnika interventnog voda.
Jednom je, prema svjedokovim riječima, s Kupresa dovedeno 68 ljudi među kojima su, osim vojnika, bili i civili, starci, djeca, žene i jedan pravoslavni svećenik. I njih se zlostavljalo, a najgore je bilo kada su doveli "Crnogorce koje je vidio bez ušiju i očiju s glavama kao burad", a bili su smješteni u bloku "C".
Mnogi su i umrli od premlaćivanja, rekao je Žarković i dodao da je sam "iskovao barem 15 mrtvačkih sanduka".
Danas je svjedočio i Mirko Babić, također pripadnik rezervnog sastava JNA iz Trebinja koji je doživio slična zlostavljanja.