U knjizi je objavljeno dvadesetak Grčevićevih književno-povijesnih i komparatističkih tekstova napisanih između 1960. do 2000. u kojima je, kako je rečeno, predstavljen odnos realizma i modernizma u srpskoj književnosti, te odnos južnoslavenskih književnosti.
Među njima su tekstovi o nobelovcu Ivi Andriću, o srpskim realistima Lazi Lazareviću, Stevanu Sremcu i Simi Matavulju, književnom kritičaru Bogdanu Popoviću, književniku Milošu Crnjanskom.
Uz autora Franju Grčevića, predstavili su je urednik Čedomir Višnjić, Dušan Marinković, Krunoslav Pranjić, Dušan Rapo i Zvonko Kovač.
Grčević je rekao kako se od raspada bivše države bavio komparativnim proučavanjem jugoslavenskih, odnosno južnoslavenskih književnosti.
O Grčevičevojć ulozi u razvitku zagrebačke slavističke škole, te njegovom estetičkom razmišljanju govorio je Zvonko Kovač, istaknuvši da se u tome Grčević nadovezuje na mišljenje poznatoga povjesničara književnosti i književnoga kritičara Svetozara Petrovića.
Grčevićeva knjiga govori i o međunacionalnom dijalogu, koji je u nekoliko posljednjih godina bio u velikoj krizi, kazao je Kovač.