Tužitelj Geoffrey Nice je tijekom protuispitivanja svjedoka citirao knjigu Fonda za humanitarno pravo iz Beograda "Kako viđeno, tako rečeno", u kojoj 15 svjedoka govori o organiziranoj kampanji vojske, MUP-a Srbije i paravojnih snaga, od kojih su neki nosili maske tigrova, protiv Albanaca na širem području Đakovice, koja je počela 24. ožujka 1999. istodobno s prvim bombama NATO-a bačenim na Srbiju i Kosovo.
Nice je inzistirao da je Đošan, kao zapovjednik garnizona, morao znati da se u Đakovici događa veliko nasilje, da se puca i pale kuće, te da gori cijela Katolička ulica i crkva Sv. Ante, koje se nalazi iz samu vojarnu. No svjedok je zanijekao saznanja o tome, tvrdeći da su prve bombe bacili "albanski teroristi", te da je NATO bombardirao vojarnu i pri tome pogodio crkvu. Ustvrdio je da tijekom sukoba na Kosovu nije bilo nikakvih srpskih paravojnih snaga.
Tužitelj Nice ranije je iskoristio svjedočenje Đošana da dokaže kako su oficiri JNA iz Beograda početkom 90-ih upućivani na službu u vojske pobunjenih hrvatskih i bosanskih Srba. Ispitujući ga o njegovu ratnom putu, tužitelj je od Đošana dobio podatke o tome kako je od siječnja do lipnja 1995. bio u vojsci hrvatskih Srba, potom je dobio prekomandu u vojsku bosanskih Srba, a 1999. je angažiran na Kosovu, tvrdeći kako je to sve bilo na dobrovoljnoj osnovi.
Milošević, kojem se u Haagu sudi već tri i pol godine za genocid u BiH i zločine protiv čovječnosti u Hrvatskoj i na Kosovu, u srijedu će izvesti svog 41. svjedoka obrane, također bivšeg visokog oficira VJ Vlatka Vukovića, čiji će iskaz također biti vezan uz kosovski dio optužnice protiv bivšeg predsjednika.
Unatoč upozorenjima raspravnog vijeća da do kraja izvođenja dokaza obrane ima na raspolaganju samo stotinjak radnih sati, te da se mora bolje organizirati, Milošević nastavlja sa svjedocima o Kosovu, iako još nije ni počeo obranu od optužnica za Hrvatsku i BiH. Od ukupno 66 točaka optužnice, na Kosovo se odnosi samo pet točaka, na Hrvatsku 32, a na BiH 29 točaka, uključujući i dvije najteže - za genocid i sudjelovanje u genocidu.
Milošević tom taktikom kreira situaciju u kojoj mu Haški sud mora dati dodatno vrijeme za obranu, jer bez pružanja prilike da se brani od optužbi za zločine u Hrvatskoj i BiH sud riskira da njegov najvažniji i najsloženiji proces bude proglašen nepravičnim. Milošević je prošloga tjedna zatražio dodatnih 100 radnih dana ili točnije 442 sata, kako bi saslušao još 15 svjedoka za Kosovo, 74 za Hrvatsku i 106 za BiH, te četiri tzv. neprijateljska svjedoka, koje treba pozvati sud.
Raspravno vijeće taj je zahtjev ocjenilo "preuranjenim", prolongirajući odluku do daljnjeg.