Na raspravi će optužba i obrana izložiti svoja stajališta o težini zločina za koje je optuženi priznao krivnju, o olakotnim i otegotnim okolnostima u odnosu na kaznu, te o visini kazne koju preporučuju, a sucima će se obratiti i optuženi Miroslav Bralo.
Bralo (37), koji je 1993. bio pripadnik specijalne postrojbe HVO-a ''Đokeri'', priznao je krivnju po svih osam točaka izmijenjene optužnice koja ga po osobnoj odgovornosti tereti za progon na političkoj, vjerskoj ili rasnoj osnovi, ubojstvo, mučenje, silovanje, nehumano postupanje i protupravno zatvaranje civila, kao zločine protiv čovječnosti, kršenja ratnog prava i običaja i teške povrede Ženevskih konvencija.
U odnosu na prvotnu optužnicu od 10. studenoga 1995. koja je imala 21 točku, vezanu uz brutalno višednevno silovanje jedne zarobljenice i ubojstvo tri zarobljenika, izmijenjena je optužnica reducirana ali joj je dodana optužba za progon, zbog Bralina učešća u pokolju 116 Bošnjaka u Ahmićima 16. travnja 1993.
Bralo (37), je prvi Hrvat iz BiH, haški optuženik koji je priznao krivnju, jedan od rijetkih koji je s Tužiteljstvom sklopio bezuvjetan sporazum, a do sada je i jedini haški optuženik čija je dobrovoljna predaja odbijena.
Predmetni tužitelj Mark Harmon je na Bralinom izjašnjavanju o krivnji, potvrdio da je sporazum bezuvjetan, odnosno da je do njega došlo bez davanja uvjeta i obećanja, bez nagovaranja i davanja prepuruka za opseg kazne Brali.
''Optuženi je do sporazuma došao potpuno samostalno i dobrovoljno'', potvrdio je Bralin branitelj, britanski odvjetnik Jonathan Cooper, ističući da je to njegov izraz kajanja za počinjena djela. Bralo je tada, nakon svake od osam točaka koju mu je pročitao sudac, rekao ''kriv sam i iskreno mi je žao''.
Bralo je predsjedavajućem sudskog vijeća, kineskom sucu Liu Daqunu, potvrdio da je ''dragovoljno'' ušao u sporazum. Na sjednici je ipak naznačeno kako je moguć kasniji dogovor o opsegu kazne s Tužiteljestvom, koji vijeće nije u obvezi prihvatiti.
No u podnesku uoči rasprave o kazni tužitelj Harmon je naveo kako će preporučiti kaznu od 25 godina zatvora, te da se ne predviđa Bralina suradnja u drugim predmetima, što sugerira da nikakav naknadni dogovor nije postignut.
Zbog zlostavljanja zarobljenika Bralo je spominjan u svim haškim procesima vezanim za ratne zločine u Lašvanskoj dolini, kao što su ''predmeti Furundžija; Aleksovski; Blaškić; te Kordić i Čerkez''.
O njegovom neuspjehu s dobrovoljnom predajom godine 1997. pisao je ''The Washington Post''. U srpnju te godine Bralo se pokušao predati vojnicima SFOR-a u Vitezu, rekavši da je za vrijeme hrvatsko-bošnjačkog sukoba počinio nekoliko ubojstava. No nizozemski vojnici vratili su ga s porte SFOR-ove baze, rekavši da njegovo me nije na popisu optuženika ICTY-a, te su zapisali njegovu adresu. Tužitljestvo ICTY-a tada je ipak zatražilo da se Bralo uhiti, ali je akciju spriječio lokalni američki zapovjednik SFOR-a, pisao je ''Post''.
Prvotna optužnica protiv Brale objavljena je tek 12. listopada 2004., gotovo devet godina nakon što je podignuta, i to nakon što je glavna haška tužiteljica Carla del Ponte 3. listopada od Hrvatske zatražila njegovo izručenje. Bralo se predao SFOR-u u BiH 10. studenoga a dva dana kasnije prebačen je u pritvor ICTY-a.