U odluci vijeća, datiranoj s 18. listopada, odobrava se zahtjev tužitelja i odbacuju svi prigovori obrane na formu predložene dopunjene optužnice te se ističe kako ''dopune koje traži optužba razjašnjavaju pravnu i činjeničnu osnovu, već ionako vrlo detaljne optužnice te bolje informiraju optužene o tužiteljevu predmetu, i ne idu na štetu optuženih''.
Bivši premijer i predsjednik HR HB Jadranko Prlić, ministar obrane Bruno Stojić, ministar policije Valentin Čorić, zapovjednici HVO-a generali Milivoj Petković i Slobodan Praljak, te šef uprave zatvora Berislav Pušić, optuženi su u ožujku 2004. po 26 točaka za zločine protiv čovječnosti, kršenja ratnog prava i običaja i teške povrede Ženevskih konvencija navodno počinjenih tijekom etničkog čišćenja Bošnjaka s područja općina Prozor, Gornji Vakuf, Jablanica, Mostar, Ljubuški, Stolac, Čapljina i Vareš 1993/94. godine.
Tužitelji su u zahtjevu naveli kako ''još uvijek ima nekoliko mjeseci do početka suđenja, dok je do početka dokaznog postupka obrane ostalo više od godine i pol'', sugerirajući da dopune neće izazvati odgode te da će optuženi moći pripremiti obranu.
U podnescima obrane se kao datum početka suđenja spominje 1. prosinca 2005., dok po tužitelju točan datum još nije utvrđen.
Predloženim amandmanima razjašnjava se uloga ili ponašenje te oblici kaznene odgovornosti svakog od optuženih u navodnom udruženom zločinačkom pothvatu, na čemu je vijeće posebno inzistiralo u ranijim nalozima.
Također se ispravljaju greške u činjeničnim navodima vezanim uz desetak točaka optužnice, mijenja dio brojki i imena žrtva iz aneksa optužnice, dok se jedno poglavlje detaljnije bavi sudionicima tzv. udruženog zločinačkog pothvata, navodeći ih poimence i u kategorijama, kako to zahtijeva praksa ICTY-a.
U odnosu na prvotnu optužnicu kao sudionici su dodani Dario Kordić, Tihomir Blaškić i Mladen Naletilić Tuta, čemu se protivila jedna od obrana kao geografskom širenju optužnice jer su Kordić i Blaškić suđeni za zločine u srednjoj Bosni, uključujući Ahmiće.
Među prihvaćenim dopunama činjenične osnovu optužnice su i navodi o ''značajnoj suradnji Herceg-Bosne i HVO-a sa snagama bosanskih Srba od sastanka Mate Bobana i Radovana Karadžića u Grazu 6. svibnja 1992. do kraja 1993." Također se navodi kako su tijekom 1993. ''vlasti Herceg Bosne/HVO-a bile angažirane na premještanju desetaka tisuća Hrvata iz drugih krajeva BiH u zapadnu Hercegovinu''.
Sva šestorica optuženih su se 5. travnja 2004. dobrovoljno predali ICTY-u, dan kasnije se izjasnili da nisu krivi a 9. rujna 2004. pušteni su na slobodu do početka suđenja.