Optužnica tereti Lozinu da je 18. travnja 2002. u Ulici Domovinskog rata u Splitu izazvao prometnu nesreću vozeći prema središtu grada, te da je nakon toga pobjegao ne pruživši pomoć teško ozlijeđenom.
Prema navodima optužnice, Lozina se osobnim vozilom "škodom octavia" naglo i na maloj udaljenosti prestrojio iz srednje u lijevu kolničku traku, što je uzrokovalo kočenje i izmicanje u lijevo, a zatim zanošenje i prevrtanje osobnog vozila "opela corsa" kojim je upravljao Giovani de Michelli Vitturi iz Trogira , kojemu je tom prigodom iščašen rameni zglob.
U prvom suđenju, u ožujku i travnju 2003., Općinski sud proglasio je Lozinu krivim za izazivanje prometne nesreće i osudio ga na kaznu od tri mjeseca zatvora uvjetno i jednu godinu kušnje, dok je za drugo kažnjivo djelo, nepružanje pomoći teško ozlijeđenom, oslobođen krivnje.
Županijski sud u Šibeniku ukinuo je u lipnju 2004. prvostupanjsku presudu i postupak vratio Općinskom sudu s obrazloženjem da je činjenično stanje u prvom postupku bilo pogrešno utvrđeno, te je zatraženo dodatno vještačenje.
Nakon provedenog kontrolnog kombiniranog vještačenja, o kojemu su danas svjedočili sudski vještaci Dušan Zečević, Marija Definis Gojanović, Franko Rotim i Zdravsko Peran, zastupnik optužbe Željko Čogelja u svojoj je završnoj riječi potvrdio da ostaje kod navoda optužnice.
Istaknuo je da su provedena vještačenja i iskazi svjedoka potvrdili da je Slavko Lozina svojom vožnjom izazvao prometnu nesreću te da je, bez obzira na to što nije došlo do sudara dvaju automobila, okrivljenik bio sudionik te prometne nesreće te da je po zakonu bio dužan zaustaviti se i pružiti pomoć unesrećenom.
Zatražio je da Lozini ponovno bude izrečena jednaka presuda od tri mjeseca zatvora uvjetno i jedna godina kušnje.
Zastupnici obrane, branitelji Branko Baica i Predrag Jelavić, odbacili su sve navode optužbe, ustvrdivši kako nema materijalnih dokaza o tome da je okrivljeni Lozina svojom vožnjom uzrokovao prometnu nesreću, te kako je riječ isključivo o pretpostavkama.
Zatražili su oslobađajuću presudu za oba kažnjiva djela navedena u optužnici.
Okrivljeni Slavko Lozina, koji je na početku glavne rasprave izjavio da se ne osjeća krivim, u završnoj je riječi istaknuo da je u pozadini cijelog ovog slučaja politička situacija u Hrvatskoj, kako u vrijeme nesreće tako i danas, te da ga se ovim sudskim postupkom htjelo degradirati u njegovu sudačkom pozivu.
Pridružio se zahtjevima svojih branitelja i za sebe zatražio oslobađajuću presudu.