Sukladno statutu Islamske zajednice, Sabor bi u subotu trebao utvrditi popis kandidata za dužnost reisa i njegova zamjenika dok bi se glasovanje obavilo u nedjelju.
Islamska zajednica BiH utemeljena je 1993. godine umjesto dotadašnje Islamske zajednice koja je imala ovlasti na području cijele bivše Jugoslavije.
Svojevrsnim pučem tadašnji njezin poglavar Jakub Selimoski svrgnut je i poslan u Makedoniju, a na čelo novoutemeljene zajednice privremeno je postavljen Cerić, koji je do tada bio na dužnosti imama zagrebačke džamije.
Cijela ta akcija provedena je pod patronatom Stranke demokratske akcije (SDA), čiji je Cerić bio izraziti favorit.
Tijekom kasnijih redovitih izbora Cerić je u dva navrata dobio uvjerljivu potporu da nastavi obnašati dužnost reisa.
O novom čelniku Islamske zajednice i njegovu zamjeniku odlučivat će izborno tijelo koje broji 332 člana a čine ga glavni imami, muftije, članovi Rijaseta (poglavarstva), predsjednici mešihata te dekani i direktori različitih islamskih ustanova.
Kako je prenijela tiskovna agencija Islamske zajednice u BiH (MINA), svoje kandidature za reisa dostavile su tri osobe.
Uz aktualnog reisa Cerića kandidat je dr. Enes Karić, dekan Fakulteta islamskih znanosti u Sarajevu te bihaćki muftija Hasan efendija Makić.
No već sada je izvjesno kako će se glavna bitka voditi između Cerića i Karića, koji proteklih nekoliko tjedana vodi oštru kampanju protiv aktualnog reisa zamjerajući mu otuđenje od Islamske zajednice te učestalo bavljenje politikom umjesto vjerom.
Karićeva temeljna poruka je da ono što sada radi Cerić treba prepustiti političarima kojima je zadaća osigurati da BiH, a s njom i Bošnjaci, uđu u Europu i svijet kao normalna država, a ne kao vjerska skupina.
Karić (48), iza kojega stoji impozantni znanstveni životopis, u svojoj izbornoj kampanji obilato eksploatira ono o čemu se u bosanskohercegovačkoj javnosti već dugo govori: da je Cerić nakon smrti Alije Izetbegovića zapravo pokušao nametnuti svoj autoritet kao nespornog lidera Bošnjaka, ulazeći zbog toga i u otvorene sukobe s političarima poput Sulejmana Tihića.
Vjerski službenici (ulema) istodobno drže kako je zanemareno stanje unutar same Islamske zajednice koja je izložena brojnim kušnjama, uključujući tu i pokušaj infiltracije vahabita, pripadnika ortodoksne struje unutar islama, koji pokušavaju izmijeniti običaje bosanskih muslimana.
Takvi su pokušaji, upozorit će Karić, rezultirali čak i ubojstvima na vjerskoj osnovi a o tome nikad nitko nije javno i glasno progovorio.
Cerić pak na optužbe Karića i njegovih istomišljenika lakonski odgovara kako je očito da neki "ne mogu pratiti dinamiku" njegova djelovanja pa se zbog toga bune što toliko putuje po svijetu, ističući kako je ono što mu spočitavaju kao osobnu promociju zapravo dostupnost javnosti.
Borba za jačanje same Islamske zajednice odnosno za njezin istaknutiji utjecaj na vanjski svijet tako je okosnica "izborne platforme" Karića i Cerića.
Analitičari u BiH drže kako je Karić zapravo krenuo u unaprijed izgubljenu bitku zbog nespornog utjecaja kojega Cerić danas ima. No i u slučaju pobjede, Cerić će morati računati sa sve jačim nezadovoljstvom unutar IZ u odnosu na njegov rad i na kraju odlučiti hoće li svoju energiju usmjeriti ka jačanju političke ili vjerske dimenzije svog djelovanja.