"Zadnjih su se tjedana dogodila dva značajna jednostrana akta, najprije dogovaranje Hrvatske s Italijom iza leđa Slovenije, a onda i slovenski prijedlog zakona o zaštitnoj ekološkoj zoni. Kao kruna svega je uslijedio i jednostrani hrvatski prijedlog o arbitraži", navodi Mekina, dodajući da glede na slab razvoj razgovora o granici ne bi bilo čudno da slovenska vlada za predsjednika državnog povjerenstva za granice imenuje Zmagu Jelinčiča, predsjednika Slovenske nacionalne stranke (SNS).
"Prijedlog o arbitraži sa strane Hrvatske nije ništa novo i bio je izrečen već više puta, samo što ovaj put ima visoku parlamentarnu potporu i predstavljen je u službenijoj formi", navodi se u komentaru. Mekina nabraja raloge zašto Slovenija ne bi trebala prihvatiti prijedlog iako su se na taj način rješavali brojni sporovi među državama u davnoj i bliskoj prošlosti.
"Pristanak na arbitražu za slovensku bi politiku u sadašnjem trenutku predstavljao ozbiljan poraz i dokaz nesposobnosti politike", tvrdi se među ostalim.
Zašto Hrvatska za razgraničenje na moru Sloveniji ne ponudi rješenja na koja je pristala u sporazumu sa SiCG-om u bokokotorskom zaljevu, pita se među ostalim komentator, dodajući da se u slovenskim diplomatskim krugovima može čuti da je taj sporazum Slovenija na uvid dobila od SCG "a ne od navodno prijateljske Hrvatske".
"Razlozi zbog kojih bi ugovor o arbitraži mogao predstavljati u prvom redu diplomatsku stupicu skrivaju se u zoni realne politike. Sporan je već i sam način prijedloga - da je hrvatska ponuda iskrena, a ne samo propagandni manevar, onda bi odluku o arbitraži donijele obje države zajedno", navodi komentator.
Hrvatski bi prijedlog, piše Mekina, zvučao mnogo iskrenije "da su se hrvatski organi na odredbe međunarodnog prava pozivali i ranijih godina", a ne "jednostrano otkazivali sporazume sa Slovenijom, proglasili ribolovno-ekološku zonu i izmislili naziv Savudrijska vala".
"Sada kad se 'privremenost' hrvatskih mjera (na granici, odnosno moru) već pretvorila u trajnost, Hrvatska se zauzima za arbitražu", piše slovenski dnevnik.
Mekina navodi kako se različit odnos prema pravu kakav postoji između SAD-a i Europe može usporediti i s različitim odnosom prema istom između Hrvatske i Slovenije.
Teoretičar Robert Kagan u raspravi o razlici između moći i slabosti tumači da je pravo uvijek bilo instrument slabijih i da su se SAD u odnosu prema tadašnjim europskim velesilama prije 200 godina zauzimale za pregovore i posredovanja, a ne za jednostrano postupanje. Danas je međutim obrnuto, pa pravo kao oružje slabijih ima višu cijenu u Europi nego u SAD, tumači Mekina.
"Slična usporedba vrijedi i za odnose Slovenije i Hrvatske. Geopolitički položaj Slovenije se promijenio. U Europi koja je vanjskopolitički sve razjedinjenija težina svake države članice veća je nego ikada ranije. Slovenska bi diplomacija bila kratkovidna kad tu težinu i europske instrumente ne bi iskoristila", zaključuje se komentar Igora Mekine u ljubljanskom "Dnevniku".