"Istoga dana izdali smo priopćenje da deportaciju katolika-vjernika Hrvata i drugih sa vjekovnih ognjišta ni u kojem vidu ne organizira Katolička crkva, niti biskup, niti svećenici, niti Caritas", podsjetio je banjolučki biskup. On je naglasio da ovaj "dogovor" koji su potpisali tadašnji potpredsjednik RS Nikola Koljević i zastupnica predsjednika Međunarodnog Crvenog Križa Lucie Stenthal "nije supotpisao nitko od predstavnika prognanih".
U razdoblju od 14. kolovoza do konca listopada 1995. godine čamcima preko rijeke Save, između Srpca u RS i Davora u Republici Hrvatskoj, svoj zavičaj u banjolučkoj regiji napustilo je oko 21.000 poglavito katolika - Hrvata i Slovenaca, Ukrajinaca, Bošnjaka i Roma, kazao je Komarica.
"Danas se vide rezultati: od 850 tisuća katolika u predratnoj BiH danas ih je ovdje oko 456 tisuća; od 220 tisuća katolika na području Republike Srpske prije rata - danas ih ima oko 13 tisuća, a od 73 tisuće katoličkih vjernika banjolučke biskupije danas ih je preostalo svega 6,5 tisuća", precizirao je Komarica.
Za ovakvo stanje on drži odgovornima političare iz srpskog entiteta, ali i cijele BiH, političare u Hrvatskoj te odgovorne predstavnike međunarodne zajednice koji su poslije rata u BiH "pogazili sve konvencije o pravu prognanika, izbjeglih i raseljenih na rodni kraj i svoju domovinu".
"U kolovozu 1995. godine glasnogovornik Visokog povjerenstva UN za izbjeglice (UNHCR) kazao je da će Banja Luka, drugi po veličini grad u BiH 'zbog barbarstva etničkog čišćenja biti zapamćena u povijesti kao srce tame' "kazao je banjolučki biskup i podsjetio na "cinizam međunarodne zajednice kada ona danas postavlja pitanje da žele li se Hrvati uopće žele vratiti u Banju Luku i RS".
Naime, prema njegovim riječima, i danas, deset godina poslije, za povratak Hrvata ne postoji politička volja niti stimulacije, a pomoć za ovu svrhu dodjeljuje sa 'na kapaljku'.