Optuženi je proglašen krivim da je 2001. nezakonito pribavio 16 tisuća kuna imovinske koristi za radove koje je kao pročelnik Ureda za gospodarstvo ionako bio dužan obaviti. Naime, Lamot je prema optužnici od jednog obrtnika tražio mito kako bi mu sredio zahtjev za proširenje dozvole koju je imao za eksploataciju kamena u kamenolomu kraj Samobora. Obrtnik je sve prijavio policiji, a potom se sastao s Lamotom, predavši mu označene novčanice. Lamot mu je predao dozvolu, a uhićen je dok je s novcem u koverti odlazio iz Male kavane u Samoboru.
Obrazlažući osuđujuću presudu sudac Marin Mrčela rekao je kako je tijekom postupka odbačena svaka sumnja da je bilo namještaljki ili da je novac Lamotu bio podmetnut. Ustvrdio je kako je neprihvatljivo da se jedan državni službenik po kafićima sastaje sa strankama i tamo pokušava dogovoriti "posao".
Jedan visokopozicionirani djelatnik mora doprinijeti učvršćenju pozitivnog ugleda države, dok ste vi činili upravo suprotno i to mora biti iskorijenjeno iz ovog društva, kazao je Mrčela.
Sud je Lamotu kao olakotne okolnosti uzeo u obzir neosuđivanost i njegov zdravstveno stanje, pa mu nije izrekao maksimalnu kaznu od pet godina zatvora.