General Gojović, vojni tužitelj i sudac, koji je 1999. bio načelnik Pravne uprave glavnog stožera Vojske Jugoslavije, sudu je podnio dokument o djelovanju vojnog pravosuđa u to vrijeme, kako bi dokazao da je VJ tada pokretala istrage i sudila odgovornima za kršenje međunarodnog humanitarnog prava.
Milošević je opširno citirao taj dokument, po kojem su vojnici i rezervisti VJ ubijali i pljačkali Albance te silovali Albanke i Romkinje, navodeći podatke o istrazi 12 slučajeva u kojima je ubijeno 28 Albanaca te o nekoliko slučajeva silovanja.
Iz dokumenta je izdvojio i kaznenu prijavu podignutu protiv nepoznatih počinitelja zbog ubojstva 144 albanska civila u selu Izbica, te istragu vođenu u svibnju 1999. u selima Doševac i Dobro Selo u kojima su nađena tijela 160 ubijenih Albanaca.
Gojović je kao dokaz dobrog rada vojnih istražitelja tijekom sukoba na Kosovu naveo i podudarnosti iz njihovih istraga i Miloševićeve haške optužnice. Kao primjer je naveo kako je u nalazima VJ ukupan broj civilnih žrtava na nekoliko lokaliteta bio 642, dok se u optužnici navodi broj od 608 ubijenih civila.
Na pitanja sudaca i tužitelja Geoffreya Nice zašto u dokumentima vojnog pravosuđa nema ni jedne presude za ratne zločine, svjedok Gojević i Milošević nisu mogli konkretno odgovoriti, objasnivši da se radi o dugotrajnim procesima, ustupljenim redovnim sudovima.
Tužitelj Nice pitao je svjedoka kako nije bilo vojne istrage o pokolju u Račku, no on je objasnio da se radilo o sukobu policije i OVK o kojem je vođena civilna istraga.
Tijekom ispitivanja Gojovića, ustanovilo se da je on kao vojni sudac u Beogradu odbio zahtjev ICTY-a za izručenje "vukovarske trojke" te da je na 20 godina zatvora osudio generala JNA Vladimira Trifunovića jer je 1991. Hrvatskoj predao garnizon u Varaždinu.
Svjedok je ustvrdio da su to bile potpuno zakonite odluke.
Maratonsko suđenje Miloševiću, optuženom za genocid i zločine protiv čovječnosti počinjene u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu 90-ih, nastavlja se idućeg utorka iskazom istog svjedoka.