Hartwig, koji je u prva tri mjeseca 1999. na Kosovu vodio misiju s 30-ak europskih promatrača, rekao da tada nije imao saznanja ni izvješća da srpske snage protjeruju Albanace s Kosova.
Njemački časnik Hartwig, također je ustvrdio da su srpska vojska i policija obično samo odgovarale na provokacije gerilaca OVK, nakon čega bi se civili našli između dvije vatre pa su bježali.
Tužitelj Nice predočio je Hartwigu izvješća drugih međunarodnih organizacija o uzrocima izbjegličke krize na Kosovu, kao što su Human Rights Watch i misija OESS-a, koja su govorila o sustavnom nasilju srpskih snaga sigurnosti.
Na prosrpsku orijentiranost svjedoka ukazao je i na primjeru njegovog relativiziranja zločina u selu Gornje Obrinje, gdje je u masovnoj grobnici nađeno 20 članova jedne obitelji, kao i dokazima njegovog prijateljstva s policijskim generalom Sretenom Lukićem, kojeg je ICTY optužio za zločine na Kosovu. Hartwig je zanijekao naklonjenost Srbima, kao i prijateljstvo s Lukićem.
Suđenje bivšem jugoslavenskom predsjedniku Miloševiću nastavlja se u srijedu s novim svjedokom obrane, istražnom sutkinjom Dragicom Marinković, koja je vodila istragu pokolja u selu Račak na Kosovu.
Pokolj u Račku u kojem je 15. siječnja 1999. ubijeno 45 Albanaca, jedan je od najtežih masovnih zločina za koji Miloševića tereti optužnica za Kosovo. Smatra se da je taj zločin, koji je pratio veliki publicitet, poslužio kao povod za intervenciju NATO-a protiv SR Jugoslavije, a srpska propaganda uložila je velike napore da dokaže kako je riječ o događaju insceniranom s tim ciljem.