Tužitelj Geoffrey Nice je tijekom protuispitivanja citirao govor Jovanovića na sjednici Savjeta za usklađivanje državne politike SRJ, RS i RSK iz siječnja 1993. u kojem je rekao da Srbi u BiH "trebaju zauzeti sve teritorije koje mogu i što prije ih etnički homogenizirati, no ne etničkim čišćenjem već mirnim preseljenjem".
Jovanović je ustvrdio kako je bosanske Srbe želio odvratiti od nasilnog premeštanja stanovništva, a na primjedbu Nicea da je Radovan Karadžić na istom sastanku potvrdio da je to što traži već uglavnom ostvareno, svjedok se ogradio.
U daljem tijeku sjednice nastojao je izbjeći odgovore na pitanja o transkriptu, zbog "čuvanja državne tajne", što su suci odbacili uz navod da beogradske vlasti nisu ograničile uporabu transkripta.
Odgovarajući na pitanja tužitelja, Jovanović je također potvrdio kako je čuo da Beograd plaća časnike vojske bosanskih Srba.
U dijelu iskaza o Srebrenici, svjedok je ustvrdio da je Milošević bio "iznenađen i ljut", a vodstvo u Bogradu šokirano masakrom.
Svjedok Jovanović je prethodno, tijekom ispitivanja Miloševića, objašnjavao nelegitimnost intervencije NATO-a na Kosovu 1999. zbog "uporabe sile bez odobrenja Vijeća sigurnosti UN čime je prekršena Povelja UN-a i uništen autoritet Svjetske organizacije".
Kazao je da je posebni američki izaslanik Richard Hoolbroke legalizirao Oslobodilačku vojsku Kosova (OVK), "čiji su pripadnici bili pješaštvo NATO-a tijekom kampanje bombardiranja SRJ".
Jovanović je naveo da je 1999. kao veleposlanik SRJ pri UN-u, Vijeću sigurnosti dostavljao dokumente o zločinima OVK i NATO-a. Pokušaj optuženog da se zbirke tih dokumentata uvedu kao dokaz vijeće je odbilo. Milošević je emotivno regairao, ustvrdivši da suce ne zanimaju zločini NATO-a, što je sudac Iain Bonomy usporedio s ponašanjem "razmaženog dijeteta" dodajući da "blesavo ponašanje" nije primjereno sudu.
Suđenje bivšem predsjedniku SRJ nastavlja se u utorak 22. veljače, kada će tužitelj Nice nastaviti s protuispitivanjem Jovanovića.