"Milošević se zajedno s vlastima Republike Srpske (RS) zauzimao za prekid granatiranja Sarajeva i na vijesti o postojanju koncentracijskih logora reagirao je vrlo kritično", rekao je svjedok obrane Jovanović.
"Tijekom rata u BiH javno smo osuđivali praksu etničkog čišćenja i prisilnog premještanja stanovništva te smo tražili da se počinitelji izvedu pred sud", dodao je bivši jugoslavenski ministar.
Po njegovim riječima, jugoslavenske vlasti na čelu s optuženim Miloševićem odigrale su važnu ulogu u oslobađanju otetih pripadnika UNPROFOR-a, koje je vojska RS-a držala kao živi štit protiv bombardiranja NATO-a.
U prilog Miloševiću naveo je i podatak kako je bivši jugoslavenski predsjednik dopustio da se brigada Armije BiH iz istočne Bosne prebaci preko Drine na Zlatibor u Srbiji i tako se spasi od ofenzive snaga RS-a. Također je istaknuo da je među 700 do 800 tisuća izbjeglica iz Hrvatske i BiH u Srbiji bilo Muslimana i Hrvata, prema kojima su se jugoslavenske vlasti odnosile kao i prema izbjeglim Srbima, iako je njihovo zbrinjavanje bio golemi teret za Jugoslaviju koja je tada bila pod međunarodnim sankcijama.
Jovanović je iznio tezu po kojoj je srbijanski narod prije i tijekom rata bio izložen "blaćenju" inozemnih medija i nekih stranih dužnosnika. Posebno je istaknuo Njemačku koja se "za vrijeme krize u Jugoslaviji ponašala pristrano i otvoreno podržavala otcjepljenje Hrvatske i Slovenije".
Zaključio je da je rat u BiH bio "tipičan primjer građanskog rata" u kojemu su se dvije strane urotile protiv treće, te da je svaka strana imala svoje inozemne pomagače.
Miloševiću se u Den Haagu sudi od 12. veljače 2002. po 66 točaka optužnice za genocid u BiH i zločine protiv čovječnosti koje su srpske snage počinile u Hrvatskoj i na Kosovu 90-ih godina.