US IHT 14. VIII. AMERIČKI KAPITALIZAM

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 14. VIII. 1998. Kostur u ormaru američkog kapitalizma "Poput većine ekonomista, slab sam na pametna rješenja koja uključuju slobodna tržišta. Želite sprječiti prekomjerni ribolov? Samo privatizirajte prava na ribu. Želite obuzdati globalno zatopljenje (...)? Dopustite zapadnim potrošačima da Kinezima i Rusima plate smanjenje njihovih emisija", piše Peter Passell. "No učinkovitost nije sama sebi svrhom; proizvodnja više robe za manje novaca predstavlja tek dio puta u nirvanu za ekonomiste. Poput većine mojih kolega, ja premalo brinem o podjeli plijena. Pa dopustite mi da se malo vratim kosturu u ormaru kapitalizma. Američki gospodarski sustav bolje funkcionira od očiglednih alternativa. Socijalističke utopije slomile su se pod kumulativnom težinom svojih unutrašnjih nedosljednosti. Pokazalo se da azijski kapitalizam nije spreman za elitno mjesto među gospodarskim sustavima. Europska gospodarstva počivaju na buru baruta u vidu nezaposlenosti od 20%; ona ne mogu smisliti nikakav izlaz, osim rizične strategije prihvaćanja savjeta Alexandera Hamiltona i zajedničke valute. No slavlje izmiče nadzoru. Jer dok američki sustav mnoge stvari radi kako treba, on jednu važnu stvar obavlja loše: u posljednjih četvrt stoljeća, doslovno svi darovi rasta otišli su obrazovanima, poduzetnima i već bogatima. Prije ne tako dugo vremena, rast je smatran rješenjem za sve probleme. Na konkurentnim tržištima, podsjećali su ekonomisti, dvije trećine svih prihoda odlazi na plaće. Stoga bi rastuće gospodarstvo s punom zaposlenošću značilo podizanje životnog standarda za sve. No od sedamdesetih, ekonomisti su naučili da se u podrobnostima skriva veoma zločest vrag. Dok na rad još uvijek odlazi oko dvije trećine državnog prihoda, samo su osposobljeni djelatnici od toga imali koristi. A čak i unutar te elite, fenomen 'pobjednika koji odnosi sve' povećao je raskole između uspješnih i ostalih sudionika u raznim profesijama, od prava preko popravljanja cijevi do igranja košarke. Neki tvrde da su posljedice manje nego što se čine. Nejednakost potrošnje, primjećuju oni, manje je loša od nejednakosti prihoda. Društvena pokretljivost dijelu siromašnih dopušta da uskoči u udobnu srednju klasu. (...) Starije ljude, tradicionalno najrizičniju skupinu, sad od siromaštva štiti socijalno i zdravstveno osiguranje. No takva racionalizacija ne ide dalje. Najopsežnija procjena podjele prihoda, ona koju je dala Lynn Karoly iz korporacije Rand, pokazuje da je između 1973. i 1995. prihod za doljnju desetinu američkih obitelji pao za 13%. A ekonomist Ureda za statistiku Brooks Pierce zaključio je da je rast u nejednakosti povećan smanjenjem zdravstvenih i mirovinskih povlastica. Što se može učiniti za ispravljanje neravnoteže, a bez oštećivanja stroja gospodarskog rasta? Mnogo toga. Oporezivanje prema dohotku može se proširiti. Mogu se protresti državni i savezni porezni sustavi, moguće je izbrisati poreze za doljnju trećinu na ljestvici prihoda i nadoknaditi izgubljene pristojbe putem skromnijih povećanja poreza gornjoj trećini na ljestvici prihoda. Vlada bi dio žaoka iz nejednakosti prihoda mogla izvaditi povećanjem rashoda za javne usluge - dnevnu njegu, predškolsko obrazovanje, gradski prijevoz, rekreaciju. Što Amerikanci čine u tom pitanju? Veoma malo. Nedavne promjene poreza dopustile su bogatima da zadrže još veći dio svojih zarada. (...) Hoće li se za deset godina pokazati da je američki kapitalizam, također, hrlio prema ropotarnici povijesti? Možda ne. No bio bih mnogo sigurniji u to kad bi Amerikanci manje vremena trošili na slavljenje dostignuća kapitalizma a više na rješavanje problema koje tržišta sama ne mogu riješiti." 170305 MET aug 98