IHT 11. VIII ANALIZA 'TREĆEG PUTA'

SJEDINJENE DRŽAVE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 11. VIII. 1998. 'Treći put' je u modi s obje strane Atlantika "Na obje strane Atlantika političari i intelektualci raspravljaju o tome kakva bi politika trebala zamijeniti tradicionalne liberalne i socijaldemokratske doktrine na ljevici te ideje slobodnog tržišta na desnici. Stranke koje se bave tim pitanjem pobjeđuju na izborima u Sjedinjenim Državama, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Italiji, Portugalu i Nizozemskoj i, ako rezultati ispitivanja javnog mišljenja ostanu nepromijenjeni, sljedećeg mjeseca i u Njemačkoj. Nove ideje, ili barem njihovo traženje, postaju poznate kao politika 'trećeg puta'.(...) One uključuju to kako demokratske vlade mogu utjecati na globalno gospodartsvo koje sve više zanemuruje državne granice i pravila, kako popraviti gospodarske nejednakosti koje je stvorio taj odvažni novi kapitalizam, kako poučiti pojedince da se održe u konkurentnijim vremenima, kako preobličiti programe socijalne skrbi stvorene prije četiri ili šest desetljeća, kako uravnotežiti tržišna kretanja s potrebom da se od njihovih neizbježnih posljedica zaštiti obitelj i lokalne zajednice. Možete pogledati pobjede toga pokreta i kazati da u trenutku kada kapitalizam doseže svoju najvišu točku glasači podupiru stranke koje predlažu ograničenja za slobodno tržište i poravnavanje nekih nejednakosti koje ono stvara. Ili možete kazati da su te stranke napravile velike prilagodbe tržištu i poduzetničkom kapitalizmu posljednje polovice stoljeća. Obje su tvrdnje točne.(...) Ako je 'treći put' prvenstveno reakcija na staru ljevicu i novu desnicu, mogao bi izgledati više kao zatočenik starih rasprava nego kao vodilja za budućnost. Treći put nije ni nova fraza. Prije nekoliko desetljeća američki novinar Marquis Childs opisao je švedsku socijaldemokraciju kao utjelovljenje 'trećeg puta' između američkog kapitalizma i sovjetskog komunizma. Izgleda da novi 'treći put' leži negdje između Švedske i Amerike, navodeći na zaključak da je sadržaj 'trećeg puta' relativan, uvelike određen time tko postavlja političke vratnice. (...) Treba uvijek biti oprezan spram predviđanja o padu klasne politike, jer ih katkada koriste oni na vrhu kako bi zanijekali postojanje nejednakosti. U Sjedinjenim Državama, Velikoj Britaniji i velikom dijelu industrijskog svijeta, klasne razlike nisu nestale kad je riječ o uvjetima života pa ni o obrascima glasovanja. (...) Gdje je stara ljevica podupirala socijalnu skrb od kolijevke pa do groba, lijevi centar 'trećeg puta' više se obraća socijalnim ulaganjima, posebice izobrazbi radnika. 'Treći put' je plod pada utjecaja socijalista, a posebice marksističke ideologije, pogotovo nakon okončanja hladnog rata. (...) Srž traganja i dvojbe 'trećeg puta' jest da se demokratske vlade trebaju odnositi prema globalnom gospodarstvu. Jednostavna je činjenica da država koja sve propisuje, a koju zastupaju američki liberali i europski socijaldemokrati, ima velikih teškoća pri provođenju svoje volje na svjetskom tržištu. (...) Ovo je jedna od velikih podjela unutar 'trećeg puta'. Mnogi od njegovih vođa, posebice g. Blair i g. Clinton, prihvaćaju globalno tržište i slobodnu trgovinu. Francuski socijalisti, predvođeni predsjednikom vlade Lionelom Jospinom, izričito su sumnjičavi. Zagovornici slobodnog tržišta tvrde da je ključ za 'širenje kruga dobitnika', kako to vole kazati Al From i učesnici sjednica o 'trećem putu', obrazovanje i izobrazba radnika. Opasnost leži u tome da se 'trećeputaše' gleda kao na ljude koji misle da se svaki problem može riješiti školovanjem i radnom obukom. Je li to dovoljno? Neki zagovornici 'trećeg puta' i većina njegovih kritičara misli da nije. Oni tvrde da će za postizanje postavljenog cilja 'trećeg puta' - pravednijeg gospodarstva - biti potrebni novi oblici globalne regulacije, posebice na područjima zaštite okoliša i radnog standarda, i novi napori kako bi se nadziralo špekuliranje nacionalnim valutama, što može brzo potkopati napredna gospodarstva. Način preustroja stare države socijalnog osiguranja također dijeli 'trećeputaše'. Reforme socijalne skrbi podijelile su i demokratsku stranku u Americi i laburističku stranku u Britaniji. Mnogi u Sjedinjenim Državama, koji su skloni 'trećem putu', podijeljeni su oko toga što se treba učiniti sa socijalnim osiguranjem. 'Trećeputaši' koji su se prošlog mjeseca okupili na raspravi koju su organizirali Hillary Rodham Clinton i g. Blumenthal bili su jedinstveni u svezi mnogih stvari, no ne i glede toga da li bi djelomična privatizacija socijalnog osiguranja predstavljala napredak ili nazadovanje. G. Blumenthal tvrdi da je ta rasprava također naglasila i razmjere konsenzusa koji se pojavio, u nekada podjeljenoj demokratskoj stranci, oko proračuna, kriminala, obiteljske politike, ženskih prava, i potreba za novim ulaganjima u obrazovanje, zdravstvo, brigu o djeci i izobrazbu radnika. To što je g. Clinton uspio postići taj konsenzus pomaže objasniti zašto je većina demokrata stala uz njega tijekom skandala s Monicom Lewinsky.(...) 'Treći put' ne vole oni kojima bi se on trebao obraćati. 'POstoji bojazan da će Tony Blair i Bill Clinton, umjesto da zacrtaju 'treći put', ostaviti naprednu ljevicu u dronjcima i da će malo učiniti kako bi ispravili društvene nepravde novog kapitalizma', kazao je bivši tajnik laburističke stranke Robert Reich. Ta bi se bojazan mogla pokazati opravdanom ako se pokaže da je 'treći put' samo slogan. No, sudeći prema ponašanju naprednih stranaka u svijetu, i prema porazima koje trpe konzervativne stranke, ne postoji mnogo alternativa naporima koje 'treći put' čini kako bi prilagodio i istovremeno preustrojio slobodno tržište. To je ideja čije vrijeme može doći naprosto stoga što druge ideje više nisu učinkovite.", piše E. J. Dionne. 112318 MET aug 98