DNEVNI PREGLED BR. 154. OD 12.08.1998.

NJEMAČKI RADIO - RDW 11. VIII. 1998. Pregled tiska Komentirajući stravične atentate na američka veleposlanstva u Nairobiju i Dar es Salaamu, "Freie Presse" iz Chemnitza konstatira da bez obzira na to što je bio politički cilj ovoga čina, patnja koju je prouzročio nije pridoniijela tome da se tom cilju njegovi idejni tvorci i izvršitelji približe ma i za jedan centimetar. Düsseldorfski "Handelsblatt" pozadinu ovih napada raščlanjuje na sljedeći način: "Pri pokušaju istraživanja uzroka političkog terora možda pomaže podsjećanje na činjenicu da se u većini slučajeva u posljednjih nekoliko godina, kao sada u Tanzaniji i Keniji, mogu uspostaviti nedvojbene veze s Bliskim istokom. Nastajanjem države Izrael, prije točno pedeset godina, mnoge arapske zemlje osjećale su se i još uvijek se osjećaju poniženima. Jedna mala zemlja dobiva nekoliko ratova i do određenog stupnja dominira cijelom regijom. A pritisak proizvodi protupritisak. No, bilo bi drsko razloge napada u Nairobiju i Dar es Salaamu neposredno tražiti u Izraelu. Ali očita je povezanost s bliskoistočnim problemom, kod kojeg su Sjedinjene Države posebno eksponirane. Već iz tog razloga mirovni proces mora pod svim okolnostima dovesti do uspjeha - kao strategija preventive sukoba koja bi mogla imati učinak daleko izvan granica te regije." Konzervativni austrijski list "Tiroler Tageszeitung" sljedećeg je stajališta: "Bombe na veleposlanstva u Nairobiju i Dar es Salaamu pogodile su SAD u srce. Naravno da ova supersila grozničavo traga za počiniteljima. Ali se sve više mora suočavati s problemom koji se krije iza ovog krvoprolića. Američka vanjska politika nailazi na nerazumijevanje. (...) Istodobno se mora shvatiti da u ovome svijetu, uzdrmanom krizama, ništa ne može bez jedne sile koja će praviti reda. To mogu biti samo Sjedinjene Američke Države, a one su za to i spremne. Cijena za to jesu suludi protuamerički stavovi puni mržnje u islamskome svijetu. Američka vanjska politika može izazivati, ali ona nikada ne opravdava bacanje bombi." U današnjem tisku nalazimo velik broj osvrta i komentara na katastrofalnu poplavu u Kini. Izdvojili smo dio članka dnevnika "Frankfurter Rundschau": "Konačno je mješavina ekološke nerazboritosti i brze industrijalizacije ključnu regiju zemlje ekonomskog booma učinila ranjivom - bez rata, bez pucanja brana. Neuobičajena, ali ipak predljvidiva poplava to pokazuje. Ovdje je upitnim postao koncept razvoja što su ga vlade ne u doba Mao-Tse-Tunga, već još za vrijeme Sun Yat-Sena, prije sedamdeset godina, bez rasprave, alternative i mogućnosti izbora, nametnule svojem narodu. Drugačiji planovi tzv. blage industrijalizacije koja bi se plošno širila, nacrti koji potječu iz kineskih iskustava, a ne iz američkih, japanskih, sovjetskih ili europskih planskih ureda, uvijek su bili administrativno ´riješeni´. Za to su, uistinu, odgovorni ljudi na vlasti: za slijepu naknadnu industrijalizaciju koja donosi katastrofu." I konačno, u današnjem pregledu tiska gotovo nezaobilazna je tema Kosovo. "Berliner Zeitung": "Gotovo deset godina kosovski Albanci proživljavaju svakodnevnicu srpskoga terora, ponižavanja i apartheida. Za njih više ne postoji nikakav razuman razlog da na bilo koji način, pa čak i ako im se dodijeli tko zna koliko autonomnih prava, nastave živjeti pod srpskom vlašću. Nakon događaja iz proteklih šest mjeseci jedno je sigurno: za samo dva tjedna broj prognanih je udvostručen. U međuvremenu je svaki deseti kosovski Albanac u bijegu. Brojne kuće, ponekad i cijela sela, nisu uništena tijekom vojnih okršaja, već tek nakon što su ih Srbi osvojili - uništena su iz čiste osvete. Milošević je opet zadobio nadzor nad Kosovom, ali za Srbiju je kosovske Albance sigurno zauvijek izgubio." (RDW) BRITANSKI RADIO - BBC 11. ViII. 1998. Pregled tiska Urednici današnjih izdanja dnevnih listova u Velikoj Britaniji pokazali su veliku mjeru nesloge glede izbora tema kojima pridaju najveću pozornost. Suglasnost postoji tek oko jučerašnje pobjede engleskih kriketaša nad Južnom Afrikom. Značaj ove pobjede utoliko je veći što riječ je o prvoj pobjedi Engleskeu, tom sportu zamršenih pravila, u nizu susreta s nekom reprezentacijom u posljednjih dvanaest godina. Za zemlju koja je svojedobno izmislila kriket, a potom njemu s ponosom podučavala zbunjene stanovnike svojih prekomorskih posjeda, riječ je o događaju čiju važnost uistinu nije lako opisati u nekoliko radijskih rečenica. Od drugih tema na naslovnim stranicama dominiraju domaće teme poput naglog rasta cijena lijekova, najava da bi sinovi princeze Diane, prinčevi William i Harry, preko svojih zastupnika mogli preuzeti upravu nad privatnom dobrotvornom zakladom pokojne princeze Diane ili pak odbijanje vlade da zabrani prodaju hrane dobivene genetičkim inženjeringom nakon objave rezultata istraživanja iz kojih se može naslutiti da dugotrajna potrošnja genetički promijenjenih prehrambenih proizvoda može izazvati slabljenje imunološkog sustava ljudi i bolesti slične AIDS-u. Veći prostor nekoj međunarodnoj temi pridaje tek 'The Independent' koji opširno prenosi pojedinosti o nagradi od 2 milijuna dolara koju je vlada Sjedinjenih Američkih Država raspisala za informacije koje bi omogućile uspješno otkrivanje i hapšenje odgovornih za bombaške napade na američka veleposlanstva u dvije istočnoafričke države. 'The Independent' prenosi i redakcijske komentare više svjetskih listova na bombaške napade. U kenijskom listu 'Nation' tako pozivaju na postizanje kolektivnog jedinstva koji zemlji neće dopustiti da u teškim trenucima potone u beznađe. 'The New York Times' piše da napadi pokazuju da je terorizam još uvijek daleko od poraza, dok 'Los Angeles Times' ističe da je Kenija jedna od zemalja u kojoj su se Amerikanci još od prvih dana njezine neovisnosti smatrali dobrim prijateljima. Danas su Kenijci shvatili da prijateljstvo s Amerikancima ponekad ima vrlo visoku cijenu. Na europskom kontinentu listovi su u većoj mjeri impresionirani razmjerima istrage koja je u toku. Berlinski 'Die Welt' javlja da više stotine agenata američkog Saveznog istražnog ureda (FBI - Federal Bureau of Investigation) već sudjeluje u istragama na terenu u Tanzaniji i Keniji. Europsko izdanje američkog 'International Herald Tribunea' i danas nastavlja prenositi poruke visokih američkih dužnosnika, državne tajnice Madeleine Albright i predsjednika Billa Clintona, u kojima se ističe da Sjedinjene Američke Države nikada neće dopustiti da njihova uloga i nazočnost u svijetu budu smanjeni zbog napada te da će učiniti sve što je moguće kako bi krivci za bombaške napade bili privedeni pravdi. Izvjestitelj 'The Daily Telegrapha' s Kosova Julius Strauss javlja se iz sela Lauša koje je nedavno palo pod nadzor srpskih snaga. Riječ je o selu, pet kilometara udaljenom od glavne ceste između Peći i Kosovske Mitrovice, koje je svojedobno postalo poznato kao kolijevka Oslobodilačke vojske Kosova, pošto su se u njemu u studenome prošle godine na pogrebu albanskog učitelja prvi put pojavila tri maskirana i u vojne odore obučena pripadnika organizacije koja je uskoro postala poznata pod nazivom Oslobodilačka vojska Kosova. Albanski gerilci prošlog su tjedna pod kišom srpskih granata morali napustiti Laušu zato što su Srbi ubrzo nakon osvajanja još jednom primijenili taktiku spaljene zemlje tj. potpunog uništenja svih zgrada i objekata kako bi se spriječio povratak izbjeglog stanovništva. Sličnu putopisnu reportažu s Kosova objavljuje i list 'The Independent'. Autor John Adler boravio je u mjestu Banja, 30 kilometara jugozapadno od Prištine, koje se još uvijek nalazi u dijelu Kosova pod nadzorom OVK-a. Izvjestitelj prenosi dojmove nakon brojnih razgovora s predstavnicima albanske gerile, a tekst zaključuje tvrdnjom da je, unatoč trenutnoj srpskoj vojnoj premoći na terenu, teško zamisliti potpuni poraz ili nestanak Oslobodilačke vojske Kosova. Rekordne ljetne vrućine koje su zahvatile jugoistočnu Europu glavna su tema u mnogim kontinentalnim listovima. Pariški 'Le Monde' i madridski 'Globo' donose opširna izvješća s Cipra gdje je 52-oje, uglavnom starijih ljudi, umrlo od toplinskog udara koji je izravna posljedica temperatura viših od 40 Celzijevih stupnjeva. Talijanska 'La Stampa' objavljuje tekst u kojemu, upozoravajući na sve opasnosti od visokih temperatura, podsjeća kako su za ljude u Grčkoj i na Cipru one ipak nešto podnošljivije s obzirom na razmjerno nisku vlažnost zraka. Prilike u Milanu i okolici, velikom urbaniziranom području gdje su temperature posljednjih dana iznosile oko 35 stupnjeva uz vlažnost zraka višu od 40 posto, recept su za medicinsku katastofu. A list je sve starije sugrađane uputio da se po mogućnosti smjeste u prostorije s klimatiziranim zrakom, čak i ako to znači da cijele dane moraju provesti u samoposlugama ili bankama. To je za mnoge od vas možda jedini način da preživite sadašnji val vrućina, nimalo utješno svojim čitateljima preporučuje redakcija 'La Stampe'. Britanski 'The Daily Mail' još je jedan od listova koji pozornost pridaju podacima američkih meteorologa, prema kojima je protekli srpanj bio najtopliji mjesec od vremena kad su se, prije više od dva stoljeća, počela pratiti globalna meteorološka kretanja." (BBC) FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI 11. VIII. 1998. Drugi opći izbori u Bosni i Hercegovini bit će održani, kao što je poznato, za mjesec dana. Birat će se ključne osobe na svim razinama vlasti, od tročlanog predsjedništva Bosne i Hercegovine do članova parlamenata entiteta koji čine Bosnu i Hercegovinu. Organizacija za sigurnost i suradnju u Europi (OESS), koja je zadužena za organizaciju izbora, pripremila je oko 2 milijuna glasačkih listića za građane s pravom glasa u Bosni i Hercegovini, a oko 154 tisuća bosanskih građana koji od početka rata žive u dijaspori glasat će poštom. Jedna od stranaka koja bi mogla donijeti svježinu i nove ideje na bosansko-hercegovačku političku pozornicu jest stranka bosansko-hercegovačkih socijaldemokrata. Na njezinom je čelu Selim Bešlagić, gradonačelnik Tuzle iz ratnog razdoblja. Bešlagić je u velikoj mjeri uspio očuvati multietnički sastav stanovništva u tom kraju i dokazani je protivnik nacionalnih stranaka. Selim Bešlagić je danas dao interview za RFI, a prvo je pitanje bilo u kakvome ozračju protječe početak predizborne kampanje. = Ja bih želio reći da početak predizborne kampanje protječe u atmosferi tolerancije, drugim riječima, izgleda da se stranke još nisu zahuktale. Mislim da se radi o uvodnim kampanjama i očekujemo, negdje u drugoj polovici ovog mjeseca ili, bolje rečeno, do 11. rujna kad počinje predizborna šutnja, najžešće istupe svih stranaka. - Mjesec dana uoči izbora, kako ocjenjujete stanje na bosansko- hercegovačkoj političkoj pozornici? = Moram naglasiti da sam ja veliki optimist, odnosno obilazeći upravo danas terene po Bosni i Hercegovini, prije svega u tuzlanskom kantonu, i na temelju razgovora s ljudima, mislim da se jedno može ustvrditi: ljudi su željni promjena u pozitivnom smislu. S druge strane, mislim da, kad danas građanima kažete da rata više neće biti i da više neće biti ovisni o humanitarnoj pomoći određenih ustanova i organizacija, onda je sigurno da tek objašnjavajući programe građani dobivaju pravi uvid u to kako je moguće izići iz sadašnje situacije u Bosni i Hercegovini. Ja sam veliki optimist. - Političke organizacije u Bosni i Hercegovini djeluju praktički ekskluzivno na tri odvojena područja u entitetima. Ima li vaša stranka kandidate i pristaše u, recimo, republici srpskoj ili zapadnom Mostaru? = U zapadnom Mostaru nažalost nemamo, ali u republici srpskoj imamo. Prema tome, mi nismo ušli na područje cijelog teritorija Bosne i Hercegovine, polako se približavamo i području Hercegovine, iako je tamo vrlo, vrlo teško ući, čak više nego u republiku srpsku. No, nadamo se da će i promjene koje su sada nastupile u samom HDZ-u omogućiti da već na sljedećim izborima budemo pokriveni na cijelom području Bosne i Hercegovine. - S kakvim prijedlozima istupate pred građane drugih entiteta kako biste dobili pristaše? = Mi faktički imamo našu stranku u republici srpskoj i oni znaju svoje probleme, ali glavni je pristup i naš stav da faktički rata više nema, da je danas važna borba za brzi ulazak u socijaldemokratsko društvo i demokratizaciju društva, a onaj narod koji to prije shvati, prije će doći na zelenu granu. To su opći stavovi koji sigurno kod svih pristaša, uz dobro objašnjenje programa, mogu dati glavnu orijentaciju i glavne smjernice za glasovanje u rujnu ove godine. - Vi ste osobno odustali od kandidature za mjesto u predsjedništvu Bosne i Hercegovine. Zašto? = Prije šest mjeseci, kada je bilo oko toga riječi, ja sam glasno i jasno rekao da se ne želim kandidirati ukoliko ne dođe do promjena, kako bi svi građani u Bosni i Hercegovini mogli birati svoje predsjedništvo. To je bio jedan od uvjeta i kongres naše stranke je donio takvu odluku. To je bio jedini razlog, drugih razloga nije bilo. A budući da OESS nije donio nikakvu odluku, nego je rekao da će tu odluku mijenjati tek pri izradi izbornog zakona, mi smo se te odluke pridržavali i mi jednostavno nismo željeli sudjelovati tamo gdje bismo možda mogli zaokruživati samo za jednoga. Ja cijenim glasove Bošnjaka, ali bih želio vidjeti koliko povjerenje uživam kod drugih naroda. Tako dugo dok se to ne riješi, mi ne želimo sudjelovati u direktnim izborima za člana predsjedništva. (...) - Simpatije međunarodne zajednice otvoreno su na strani socijaldemokrata. Je li to bitno za bosansko-hercegovačke izbore u rujnu? = Mi samo smatramo da, u vrijeme kad su od 15 članica Vijeća Europe 13 socijaldemokrati, potpora socijaldemokratima trebala bi donijeti i konkretne rezultate. Prema tome, građani moraju shvatiti da potporu može dobiti samo onaj čije su simpatije na vašoj strani. Samim time naš je stav jasan. Ako pobijedimo, očekujemo da ćemo biti u mogućnosti da ostvarimo veći prijenos dobrih ideja i potpore, nego ako opet pobijede nacionalne stranke. (RFI) NJEMAČKI RADIO - RDW 11. VIII. 1998. Komentar "Uoči sutrašnje kvalifikacijske utakmice za Ligu prvaka münchenskog 'Bayerna' i jugoslavenskog prvaka 'Obilića', diže se prilično prašine, ne sportskih nagađanja i prognoza već političke naravi. Iza tog nogometnog kluba, naime, stoji ozloglašeni 'Arkan' o čemu je jutros na Njemačkom radiju predsjednik Društva za ugrožene narode Tilman Zülch izjavio: 'Njegova paravojna postrojba koja je, uostalom, bila sastavljena od navijača 'Crvene zvezde' iz Beograda, jednostavno je ulazila u bosanske gradove, likvidirala pripadnike elite, nasumce je ubijala muškarce, žene i djecu, često na stotine i tisuće njih te je pljačkala stanove i kuće muslimanskih, a djelomično i katoličkih, hrvatskih građana Bosne i Hercegovine. Prema raznim procjenama, on se tamo pljačkom domogao ogromne količine novca kojim je, između ostaloga, kupio i nogometni klub 'Obilić'. Željko Ražnjatović je, dakle, danas jedan od najbogatijih ljudi u Srbiji. Arkanovu sliku u odori njegove paravojne postrojbe, na kojoj je sa suprugom Cecom, inače u tamošnjim krajevima vrlo popularnom pjevačicom narodnjaka, danas objavljuje münchenski 'Süddeutsche Zeitung' uz tekst iz kojeg smo izdvojili glavne naglaske. 'Kao i prije svake nogometne utakmice, nogometaši münchenskog 'FC Bayerna' treniraju uoči sutrašnjeg susreta s 'FK Obilićem' u okviru kvalifikacija za Ligu prvaka. Glasnogovornik 'FC Bayerna' Markus Hörwick unaprijed se ograđuje od svih komentara u povodu ove utakmice te naglašava da oni žele biti jedino dobri domaćini i da se ne žele miješati u politiku. Razlog takvog verbalnog ograđivanja jest taj što je beogradski klub opasan protivnik, ali ne zbog svojih igrača, već zbog čovjeka koji mu stoji na čelu. To je Željko Ražnjatović, poznat pod imenom Arkan. Njegovo je ime sinonim zločina u ratu u Bosni i Hrvatskoj. Svugdje gdje su Arkanovi četnici provodili pokolje, pljačke i paleže, na ruševinama 'etnički očišćenih' sela koja su ostavljali za sobom, ti su zločinci ispisivali njegovo ime. Njegovo se ime nalazilo i pri samom vrhu popisa optuženih za ratne zločine, uz ime Radovana Karadžića i Ratka Mladića, no kasnije je nestalo s tog popisa, o čemu postoji niz nagađanja. Arkan uživa zaštitu utjecajnih prijatelja, prije svega beogradskog moćnika Slobodana Miloševića. Kad se Arkan sada javlja za riječ, radi se samo o jednome: o nogometu. I on, kao i glasnogovornik 'FC Bayerna', ne želi sport miješati s politikom. Konačno, on je u sportu nešto i postigao: kad je prije dvije godine kupio 'FK Obilić', to je bio drugoligaški klub. Arkan je uložio u klub golemi novac, ne samo u igrače i trenere, već, kako se pretpostavlja, i u suce, pa je 'FK Obilić' već sljedeće godine došao u sam vrh prve lige. No, o Arkanovim se mračnim poslovima ne govori glasno u javnosti, jer nije se preporučljivo njemu zamjeriti. Njegovo se bogatstvo još uvijek temelji na krvavim ratnim pljačkama u Bosni i Hrvatskoj, na milijunima iz beogradskog podzemlja, a vjerojatno mu je nešto preostalo i iz razdoblja njegove pljačkaške karijere u Zapadnoj Europi, zbog čega je za njim raspisana međunarodna tjeralica. Arkan je prije rata bio predsjednik kluba navijača 'Crvene Zvezde' u Beogradu iz čijih je redova novačio ultranacionalističke četnike. Za njega je sport oduvijek bio nastavak politike drugim sredstvima. Na utakmicu u München, on dakako neće doći, iz poznatih razloga. Konačno, radi se samo o nogometu, a Arkana se ne želi izlagati opasnosti da njegova osobna utakmica na Zapadu potraje daleko dulje od nogometnog susreta s 'FC Bayernom'". GLAS AMERIKE - VOA 11. VIII. 1998. Nova hrvatska inicijativa - "Bosna i Hercegovina je naša jedina domovina!" Prilog Vladimira Bilića: "Sa članom središnjice i predsjednikom Županijske organizacije za Sarajevo stranke Nova hrvatska inicijativa, Radoslavom Ljubasom, razgovarali smo o izgledima njegove stranke na predstojećim izborima u Bosni i Hercegovini koji se održavaju 12. i 13. rujna. - Gospodine Ljubas, osnivaju se nove organizacije Nove hrvatske inicijative. Znači li to da organiziranje vaše stranke još uvijek nije završeno? = U načelu, ono je pri kraju. Mi smo se već isprofilirali kao stranka u zadnje vrijeme. Dosta se radilo. Izraz 'frakcija HDZ-a' više nije relevantan. Rodila se jedna nova hrvatska stranka, koja ima svoj program. Manje-više svi su programi isti. Mi ćemo provoditi program koji smo do sada promicali, koji je narod prihvatio, i to, moram reći, ne samo hrvatski narod, već i drugi narodi u Bosni i Hercegovini. - Je li država Bosna i Hercegovina u središtu vaše pažnje i vašeg djelovanja? = Da. Naš osnovni smjer djelovanja jest ideja da je Bosna i Hercegovina naša jedina domovina. Mi se zalažemo za tu domovinu, odnosno, zalažemo se samim time da su Hrvati zaista konstitutivan narod, i da su jednakopravni u odlučivanju, iako su brojčano manji. To ne znači naročito puno, jer mi to možemo svojom pameću, svojim idejama nadoknaditi. - Što biste istaknuli iz vašeg programa za rujanske izbore? = Istaknuli bismo jedno - da je Bosna i Hercegovina jedina domovina Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Drugo, naši su uglavnom prvi u povratku u Bosnu i Hercegovinu. Moram reći da se zaista mnogo dalje otišlo s povratkom Hrvata, nego s povratkom ostalih. Znači, potrebno je da im osiguramo zapošljavanje, da im osiguramo normalan život jednog čovjeka. Hrvati su izuzetno pametan narod, s poznatom poviješću i kulturom. Zašto da se to na ovim prostorima izbriše, kada smo vijekovima bili ovdje i zaista nemamo namjeru otići. Više nema šanse da Hrvati idu iz Bosne i Hercegovine, već samo da se vraćaju. - Što je, po Vama, najvažnije u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, u Sarajevu? = Što se tiče glavnog grada Bosne i Hercegovine i Federacije, rekao bih, jer sam rođeni Sarajlija, da će Sarajevo s vremenom postati Bosna i Hercegovina. Cijela je Bosna i Hercegovina kao jedan Pariz, pa zašto ne bismo Sarajevo i promicali kao jednu metropolu. Sarajevo je bilo i bit će metropola. Naš je slogan stoga: 'Vratimo sjaj olimpijskom Sarajevu', da više ne radimo multietničko ovo- ono. Znate kakvo je bilo olimpijsko Sarajevo - grad s jednim sjajem. Bez Hrvata, takvo Sarajevo ne može biti". Razgovor: Josip Erlich, logoraš u Jasenovcu Razgovor s Josipom Erlichom, jednim od petorice Židova, preživjelih svjedoka iz jasenovačkog logora, pripremila je Jadranka Kronja. "Josip Erlich stigao je u logor s 14 i pol godina i u Jasenovcu je ostao do 1945. godine. Danas je on jedan od ključnih svjedoka protiv optuženog bivšeg zapovjednika jasenovačkog logora Dinka Šakića, a sjeća se i Nade Luburić Šakić. Pitamo gospodina Erlicha može li izložiti upečatljiv dokaz koji bi potvrdio da je Dinko Šakić počinio zločin dok je bio zapovjednik jasenovačkog logora. = Sjećam se dva slučaja. To je bilo u proljeće 1944. godine i jedan u jesen 1944. Prvi se odigrao kad su iz logora izveli jednog divnog čovjeka, Zagrepčanina Ivu Volnera, koji je inače bio student Glazbene akademije u Zagrebu, izvrsno je svirao harmoniku, a radio je u građevinskoj skupini. Njega su ustaše izvukli iz logora kako bi im svirao negdje na bunkeru ili u Dubici, a sutradan su ga doveli razbijene, razmrskane glave u logor. Ostavili ga na nosilima ispred barake i to je, kao, jako razljutilo Šakića i dalo mu povoda da izazove veliki strah tako što je zapovijedio nastup svih logoraša. Ne znam kad je to bilo, u koje doba, da li ujutro - obično su nastupi bili ujutro, ili predvečer, u sumrak. 'Logoraši su su okupili po skupinama', nastavlja priču Josip Erlich. 'Počelo je ispitivanje građevinske skupine. Dinko Šakić je držao sat i odbrojavao vrijeme. Logoraši su na postavljena pitanja ostali nijemi. Tada je Dinko šakić izdao zapovijed da se svi Židovi postroje u trored i da se donese aškerica tj. Schmeisser (strojnica, op. ur). Leon Perera i Avram Montiljo stajali su jedan do drugog. Jedan od njih od straha je dobio proljev, a drugi mu se podsmjehnuo. = Napravio je grimasu na licu. To je vidio ustaša Mihić, satnik Mihić rodom iz Županje, i rekao: Šakiću, smiju ti se ona dvojica. 'Izlazi napolje', naredio je. 'Klekni!' Svaki je dobio metak u potiljak i metak u sljepoočicu. Drugi slučaj dogodio se u jesen 1944. kad je je ubijen Milo Bošković. Kad je došao pred njega, rekao je: 'Gospodine zapovjedniče, molim vas, ja sam Crnogorac, meni čast...', nešto u tom smislu, 'nalaže da me ne liječite nego da me ubijete. Da me strijeljate'. 'Dobro', kaže, 'okreni se'. 'Ne', kaže, 'Crnogorac ne okreće svoje lice'. Ovaj je uzeo pištolj, pucao mu u glavu i ubio ga. Josip Erlich kaže da nije dobio sudski poziv iz Zagreba kako bi svjedočio u 'slučaju Šakić', ali je dobio poziv iz Beča, iz Centra Simon Wiesenthal. Poziv je proslijedio Židovskoj općini u Beogradu, a ova organizacija odgovorila je Centru da bez dobrog osiguranja svjedoka i jamstva za život svjedoka od odlaska u Zagreb neće biti ništa. A i sam Josip Erlich nije spreman svjedočiti u Zagrebu. = Trebalo bi osnovati neku skupinu ili dovesti organe iz Zagreba, ukoliko to naši dopuštaju, da oni ovdje obave ispitivanje, zbog naše sigurnosti. Ja sam bio pozvan od okružnog javnog tužilaštva u Beogradu gdje sam sve to opisao. - Znači niste spremni ići u Zagreb? = Ne, pod tim uvjetima nisam spreman. - Pod kojim uvjetima? = Pod uvjetima gdje me mogu ubiti ili da me..., zašto da me sada, u tim godinama, netko malteritra, vrijeđa, da me maltretira unakrsnim pitanjima, ako ja to ne moram. Oni imaju dovoljno dokumenata u Muzeju genocida, ima dovoljno napisanih knjiga, ima dovoljno u Vojno-povijesnom institutu, ima dovoljno drugih izvora iz kojih mogu točno ustanoviti. Mogu samo reći jedno - da nisam zadovoljan što su doveli Šakića u Zagreb, i što će dovesti i njegovu ženu. Njih je trebalo staviti u Aziju, negdje u džunglu ili prašumu i tamo ih držati. I divlje životinje bi pobjegle od njih koliko su oni zli, a ne da sada žena hvali muža, a muž ženu. Na pitanje je li dobio pismene ili usmene prijetnje u vezi sa svjedočenjem, Josip Erlich kaže da nije, osim što su mu prošle godine u Osijeku tražilu kćer koja je, inače, još prije raspada bivše Jugoslavije napustila Hrvatsku. Tko ju je tražio, Josip Erlich ne zna. Josip Erlich sjeća se i Nade Šakić, ali kaže da ne može potvrditi ono što drugi logoraši govore - da je Nada Luburić u logoru Nova Gradiška i Jasenovcu počinila ratne zločine". INOZEMNI TISAK SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 11. VIII. 1998. Zaboraviti i oprostiti "U svjetlu eksplozija bombi u veleposlanstvima SAD-a u istočnoj Africi, Bijela kuća je na svakoj TV-mreži odašiljala istu poruku, izjavu neimenovanog višeg dužnosnika: 'Nećemo zaboraviti, i nećemo zaboraviti'. To je plemenit osjećaj. Postoji samo jedan problem. Ako pogledate vanjsku politiku Clintonove državne uprave tijekom posljednje dvije godine, pronaći ćete sustavan obrazac opraštanja i zaboravljanja. Gdje da počnemo? Recimo s Irakom? U ožujku, nakon što je Sadam Husein izbacio inspektore UN-a, a SAD zaprijetio silom, glavni tajnik UN-a Kofi Anan, izradio je novo rješenje za inspekciju oružja u Iraku. Clintonovi ljudi ustrajali su na tome da se taj novi sporazum uvede u rezoluciju 1154 Vijeća sigurnosti UN-a, s nadnevkom od 2. ožujka 1998. U toj se novoj rezoluciji izjavljivalo da Irak mora osigurati 'neodložan, bezuvjetan i neograničen pristup' inspektorima UN-a i da će 'svako njegovo kršenje imati najozbiljnije posljedice po Irak'. Pa su prošloga tjedna Iračani obavijestili UN da u potpunosti 'prekidaju suradnju' s inspektorima UN-a. Kakav je bio odgovor SAD-a? Sigurno nisu bile najozbiljnije posljedice. Clintonovi dužnosnici izjavili su da je sve što su Iračani napravili bilo pucanje sebi u nogu. Ne pristati na UN-ove inspekcije značilo je da se UN-ove gospodarske sankcije prema Iraku nikada neće ukinuti. No, time se pretpostavlja da je Sadamov prioritet ukidanje sankcija. Što ako je njegov stvaran prioritet želja da se riješi inspektora UN-a kako bi mogao zadržati svoje preostalo oružje za masovno uništavanje? Clintonovi dužnosnici će vam reći da je teško naći rješenje za Sadama, posebice uz slabe američke saveznike. Slažem se. No onda bi netko trebao objasniti kako se to, ništa ne poduzimajući, brane naši interesi. U svibnju se u Lonodonu državna tajnica Madeleine Albright susrela s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom i palestinskim vođom Jaserom Arafatom, i predstavila im pomno pripremljen američki mirovni plan. Obojici je rekla da do sljedećeg tjedna moraju potvrdno odgovoriti. Ako tako učine, Predsjednik će osobno nadgledati početak njihovih pregovora o konačnom rješenju. Ako kažu 'ne', rečeno je izvjestiteljima, SAD će javno jasno objaviti svoj plan i reći tko ga blokira. Arafat je rekao 'da', Netanyahu je rekao 'ne'. Od tada se od gđe Albright glede tog pitanja gotovo ništa nije čulo. Je li Arafat ostao kod svoga odgovora? Je li Netanyahu bio nepopustljiv? Vrijedi li američki mirovni plan i dalje? Ma, zaboravite. U lipnju je srbijanski vođa Slobodan Milošević počeo istjerivati Albance s Kosova. Tajnica Albright dala je nekoliko vrlo oštrih izjava o tome da se ta nova srpska agresija neće tolerirati. Ne znam koliko je tisuća Albanaca Milošević otjerao s Kosova od trenutka kada su iznesene te prijetnje, kasnije zanemarene s malim posljedicama. Je li Kosovo složeni problem? Da. Objasnite onda zašto je politika promijenjena. No nemojte tražiti da u kolovozu zaboravimo i oprostimo ono što je rečeno u lipnju. Dvije godine Clintonova momčad govori da može proširiti NATO bez nepovoljnih utjecaja na rusku ratifikaciju sporazuma Start 2, koji bi drastično smanjio ruske i američke nuklearne arsenale, što je od životnog interesa za Ameriku. No, prolazi mjesec za mjesecom, a ruska skupština još uvijek odbija ratificirati Start 2. Što se događa? Oprosti i zaboravi. (...) Zapravo gđa Albright ima sasvim ispravnu retoriku državnog tajnika uz poduzetnog predsjednika iza nje. No, poduzetna retorika bez poduzetnog predsjednika zvuči kao prazna prijetnja. Završavamo sa svim nedostacima toga što smo najbogatija i najmoćnija država svijeta, svi te imaju na meti, a bez ijedne prednosti, kakav bi npr. bio osjećaj da događaje u svijetu uobličujemo na naš način. Posljednjih mjeseci čini se da smo od svijeta s jednom supersilom prešli u svijet bez supersila, a to je nešto što nitko ne bi trebao zaboraviti ili oprostiti.", piše Thomas L. Friedman. UN izvješćuje o manjkavoj pomoći pri nadzoru zabrane uvoza oružja na Balkan "Pet mjeseci nakon uvođenja UN-ova embarga na dostavu oružja, usmjerenog na suzbijanje sukoba na Kosovu, nijedna međunarodna organizacija nije se dragovoljno javila za intenzivan nadzor zabrane, izvijestio je glavni tajnik UN-a Kofi Annan u ponedjeljak članice Vijeća sigurnosti. 'Međunarodna zajednica ponovno bi mogla biti prisiljena baviti se samo simptomima sukoba posredstvom svojih humanitarnih organizacija', kazao je Annan. Vijeće sigurnosti UN-a započet će u utorak raspravu o rezoluciji čiji je cilj zaustavljanje sukoba. Taj je problem kontaktna skupina zemalja, izravno uključenih u pregovore, uglavnom rješavala izvan Vijeća sigurnosti. Glavni tajnik UN-a bio je na čelu mirovnog odjela UN-a prije nekoliko godina, kada je Vijeće sigurnosti prihvatilo ambicioznu rezoluciju o Bosni, ali tada nije odobrio uključivanje oružanih postrojbi u zaštiti 'sigurnih zona' niti u izvođenju drugih zadaća. U izvješću koje je u ponedjeljak podastro članicama UN-ova Vijeća sigurnosti, Annan je upozorio na moguće posljedice na Balkanu u slučaju širenja etničkog sukoba. 'Daljnje širenje tog sukoba opasno bi utjecalo na stabilnost regije', napisao je Annan u osvrtu na Kosovo. 'Moram naglasiti da ta mogućnost izaziva veliku zabrinutost s obzirom na odgovornost UN-a u široj regiji i na etničku strukturu susjednih zemalja', napomenuo je Annan. U rezoluciji Vijeća sigurnosti, prihvaćenoj u ožujku ove godine, zatražena je obustava prodaje oružja bivšoj Jugoslaviji budući da je Beograd počeo pojačavati oružanu operaciju, usmjerenu protiv separatističkog pokreta albanske manjine na Kosovu. Rezolucija je zahtijevala od glavnog tajnika preporuke za nadzor embarga, koji je trebao spriječiti dotok oružja Jugoslavenima, uglavnom Srbima, i albanskoj manjini na Kosovu. No, pobunjenicima je preko albanske granice i dalje dostavljana povelika količina oružja, a srpske su postrojbe i dalje dobro naoružane. Neposredno nakon prihvaćanja te rezolucije, Annan je kazao članicama Vijeća sigurnosti da UN, ionako do grla u dugu prema državama koje šalju svoje vojnike u sastav mirovnih postrojbi, ne može financijski podnijeti nadzor embarga. Annan je kazao da će zatražiti pomoć od europskih regionalnih organizacija. U aktualnom je nastupu Annan izvijestio Vijeće sigurnosti da su NATO, OESS, EU, WEU (Zapadnoeuropska unija) i Dunavsko povjerenstvo izjavili da će provesti embargo, ali da istodobno dvoje oko osiguravanja odgovarajuće potpore za tu operaciju. 'U sadašnjem opsegu opći resursi koje su te organizacije obećale neće omogućiti uspostavu opsežnog sustava nadzora', napisao je Annan u svom izvješću. Stanje na Kosovu posebno je zanimljivo sadašnjem predsjedatelju Vijeća sigurnost UN-a, Slovencu Danilu Turku. Naime, Slovenija je prva država, nastala nakon raspada bivše Jugoslavije, koja je preuzela predsjedanje u UN-u. U kratkom nastupu pred novinarima, Turk, bivši profesor međunarodnog prava, kazao je u petak da je jedini uspjeh kontaktne skupine bilo sprječavanje UN-ova Vijeća sigurnosti da postane aktivan čimbenik u rješavanju krize. Slovensko izaslanstvo bezuspješno je pokušavalo usmjeriti pozornost Vijeća sigurnosti na Kosovo. No, Clintonov kabinet, Europljani i Rusi u sastavu kontaktne skupine željeli su sami raditi na tom problemu - između ostalog i posredstvom vlastitih izaslanika u toj regiji. Diplomati u New Yorku pitaju se hoće li takva politika biti promijenjena u jesen kada će Richard Holbrooke, izaslanik predsjednika Clintona u razgovorima s jugoslavenskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem, preseliti u New York na dužnost američkog veleposlanika pri toj međunarodnoj organizaciji", napominje na kraju izvješća Barbara Crossette. INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 11. VIII. 1998. 'Treći put' je u modi s obje strane Atlantika "Na obje strane Atlantika političari i intelektualci raspravljaju o tome kakva bi politika trebala zamijeniti tradicionalne liberalne i socijaldemokratske doktrine na ljevici te ideje slobodnog tržišta na desnici. Stranke koje se bave tim pitanjem pobjeđuju na izborima u Sjedinjenim Državama, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Italiji, Portugalu i Nizozemskoj i, ako rezultati ispitivanja javnog mišljenja ostanu nepromijenjeni, sljedećeg mjeseca i u Njemačkoj. Nove ideje, ili barem njihovo traženje, postaju poznate kao politika 'trećeg puta'.(...) One uključuju to kako demokratske vlade mogu utjecati na globalno gospodartsvo koje sve više zanemuruje državne granice i pravila, kako popraviti gospodarske nejednakosti koje je stvorio taj odvažni novi kapitalizam, kako poučiti pojedince da se održe u konkurentnijim vremenima, kako preobličiti programe socijalne skrbi stvorene prije četiri ili šest desetljeća, kako uravnotežiti tržišna kretanja s potrebom da se od njihovih neizbježnih posljedica zaštiti obitelj i lokalne zajednice. Možete pogledati pobjede toga pokreta i kazati da u trenutku kada kapitalizam doseže svoju najvišu točku glasači podupiru stranke koje predlažu ograničenja za slobodno tržište i poravnavanje nekih nejednakosti koje ono stvara. Ili možete kazati da su te stranke napravile velike prilagodbe tržištu i poduzetničkom kapitalizmu posljednje polovice stoljeća. Obje su tvrdnje točne.(...) Ako je 'treći put' prvenstveno reakcija na staru ljevicu i novu desnicu, mogao bi izgledati više kao zatočenik starih rasprava nego kao vodilja za budućnost. Treći put nije ni nova fraza. Prije nekoliko desetljeća američki novinar Marquis Childs opisao je švedsku socijaldemokraciju kao utjelovljenje 'trećeg puta' između američkog kapitalizma i sovjetskog komunizma. Izgleda da novi 'treći put' leži negdje između Švedske i Amerike, navodeći na zaključak da je sadržaj 'trećeg puta' relativan, uvelike određen time tko postavlja političke vratnice. (...) Treba uvijek biti oprezan spram predviđanja o padu klasne politike, jer ih katkada koriste oni na vrhu kako bi zanijekali postojanje nejednakosti. U Sjedinjenim Državama, Velikoj Britaniji i velikom dijelu industrijskog svijeta, klasne razlike nisu nestale kad je riječ o uvjetima života pa ni o obrascima glasovanja. (...) Gdje je stara ljevica podupirala socijalnu skrb od kolijevke pa do groba, lijevi centar 'trećeg puta' više se obraća socijalnim ulaganjima, posebice izobrazbi radnika. 'Treći put' je plod pada utjecaja socijalista, a posebice marksističke ideologije, pogotovo nakon okončanja hladnog rata. (...) Srž traganja i dvojbe 'trećeg puta' jest da se demokratske vlade trebaju odnositi prema globalnom gospodarstvu. Jednostavna je činjenica da država koja sve propisuje, a koju zastupaju američki liberali i europski socijaldemokrati, ima velikih teškoća pri provođenju svoje volje na svjetskom tržištu. (...) Ovo je jedna od velikih podjela unutar 'trećeg puta'. Mnogi od njegovih vođa, posebice g. Blair i g. Clinton, prihvaćaju globalno tržište i slobodnu trgovinu. Francuski socijalisti, predvođeni predsjednikom vlade Lionelom Jospinom, izričito su sumnjičavi. Zagovornici slobodnog tržišta tvrde da je ključ za 'širenje kruga dobitnika', kako to vole kazati Al From i učesnici sjednica o 'trećem putu', obrazovanje i izobrazba radnika. Opasnost leži u tome da se 'trećeputaše' gleda kao na ljude koji misle da se svaki problem može riješiti školovanjem i radnom obukom. Je li to dovoljno? Neki zagovornici 'trećeg puta' i većina njegovih kritičara misli da nije. Oni tvrde da će za postizanje postavljenog cilja 'trećeg puta' - pravednijeg gospodarstva - biti potrebni novi oblici globalne regulacije, posebice na područjima zaštite okoliša i radnog standarda, i novi napori kako bi se nadziralo špekuliranje nacionalnim valutama, što može brzo potkopati napredna gospodarstva. Način preustroja stare države socijalnog osiguranja također dijeli 'trećeputaše'. Reforme socijalne skrbi podijelile su i demokratsku stranku u Americi i laburističku stranku u Britaniji. Mnogi u Sjedinjenim Državama, koji su skloni 'trećem putu', podijeljeni su oko toga što se treba učiniti sa socijalnim osiguranjem. 'Trećeputaši' koji su se prošlog mjeseca okupili na raspravi koju su organizirali Hillary Rodham Clinton i g. Blumenthal bili su jedinstveni u svezi mnogih stvari, no ne i glede toga da li bi djelomična privatizacija socijalnog osiguranja predstavljala napredak ili nazadovanje. G. Blumenthal tvrdi da je ta rasprava također naglasila i razmjere konsenzusa koji se pojavio, u nekada podjeljenoj demokratskoj stranci, oko proračuna, kriminala, obiteljske politike, ženskih prava, i potreba za novim ulaganjima u obrazovanje, zdravstvo, brigu o djeci i izobrazbu radnika. To što je g. Clinton uspio postići taj konsenzus pomaže objasniti zašto je većina demokrata stala uz njega tijekom skandala s Monicom Lewinsky.(...) 'Treći put' ne vole oni kojima bi se on trebao obraćati. 'POstoji bojazan da će Tony Blair i Bill Clinton, umjesto da zacrtaju 'treći put', ostaviti naprednu ljevicu u dronjcima i da će malo učiniti kako bi ispravili društvene nepravde novog kapitalizma', kazao je bivši tajnik laburističke stranke Robert Reich. Ta bi se bojazan mogla pokazati opravdanom ako se pokaže da je 'treći put' samo slogan. No, sudeći prema ponašanju naprednih stranaka u svijetu, i prema porazima koje trpe konzervativne stranke, ne postoji mnogo alternativa naporima koje 'treći put' čini kako bi prilagodio i istovremeno preustrojio slobodno tržište. To je ideja čije vrijeme može doći naprosto stoga što druge ideje više nisu učinkovite.", piše E. J. Dionne. NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 11. VIII. 1998. Praški teret "U prvo poslijeratno doba Sovjetski savez narodima istočne i srednje Europe nije sasvim zabranio nacionalizam. Staljin nije imao ništa protiv nacionalizma u savezničkim državama sve dok je bio prosovjetski, dakle proruski, ali i protunjemački. Primjer za to dala je Čehoslovačka. Od proljeća 1945. tamo se razvio panslavistički usmjeren češki nacionalboljševizam. Kao glavni neprijatelj slovili su Nijemci koje je 1945. i 1946. deportirala čehoslovačka država, Nijemci koje kod nas donekle netočno nazivaju 'prognanima'. Njihove su udruge u očima vlasti u Pragu bile zao narod s kojim, razumljivo, nitko nije htio razgovarati. Krajem 1989. u Čehoslovačkoj se politički poredak iz temelja promijenio, ali danas iz govora, kojim većina političke klase u Pragu razmišlja o udrugama prognanih, odzvanja govor koji su nekada rabili nacionalboljševici. Tako je i s premijerom Zemanom. Nitko ne može očekivati da se češka vlada okrene prema politici udruga prognanih. No poštovanje i spremnost za razgovor, na to bi Prag konačno mogao pristati" - piše komentator lista Rm. AUSTRIJA DIE PRESSE 11. VIII. 1998. Internet kao faktor moći Vlade smatraju internet neugodnom mogućnošću građana da se informiraju, ističe Norbert Rief. "Neki ga smatraju ostvarenjem sna o beskonačnoj slobodi, a neki instrumentom za distribuciju dječje pornografije i savjeta za teroriste; policija ga u prvom redu smatra prostorom obilježenim bezakonjem, a pojedine države nepopularnom mogućnošću građana da se informiraju. Otkada je internet postao popularan, a broj se koristika svake godine gotovo udvostručuje, globalno je udruženje računala iz raznih razloga postalo problemom za vlade. Primjerice, američka policija već godinama pokušava zabraniti vrlo složene programe koji elektronsku poštu čine nečitljivom za treću stranu. Policija mora imati mogućnost čitanja eletronske pošte određenih osoba u slučaju ozbiljne sumnje, glasi objašnjenje. Austrija trenutačno još uvijek nastoji svojoj policiji izboriti mogućnost 'surfanja' po internetu bez konkretnog povoda, radi eventualnog ulaska u trag trgovcima dječjom pornografijom. Kriminalnu opasnost, prisutnu na internetu, ruske vlasti koriste kao izliku za provedbu sumanutog plana: naime, žele imati pristup cjelokupnoj komunikaciji na računalnoj mreži i znati koje stanice WWW-a ruski građani posjećuju te o čemu korisnici međusobno razgovaraju putem računala. Pozdrav od Velikog Brata. Zanemarimo li činjenicu da bi vlasti vjerojatno potonule u uglavnom nezanimljivoj i bezvrijednoj bujici informacija, namjera ljudi iz kamenog doba komunizma izravno se nadovezuje na nemoćno djelovanje onih država koje svim sredstvima žele spriječiti necenzurirano informiranje svojih građana. Kuvajt, Saudijska Arabija i Singapur ograničenom ponudom prekidaju svaki 'nepoželjni' kontakt s inozemstvom. Panične reakcije autoritarnih vlada pokazuju da mreža može biti nešto više od pukog okupljališta trgovaca dječjom pornografijom: da može biti faktor političke moći", zaključuje Norbert Rief. ŠVICARSKA NEUE ZÜRCHER ZEITUNG 11. VIII. 1998. Lagani početak teškog marša "Usprkos brojnim razlikama, nove vlade, sastavljene nedavno u Budimpešti i Pragu, imaju bitnu dodirnu točku: njihovim će mandatom dominirati proces približavanja Europskoj uniji. Obje države pripadaju skupini od pet reformskih zemalja (uz dodatak Cipra), s kojima je EU 31. ožujka ove godine započela pregovore o pristupu. Doduše, ti pregovori još nisu poprimili ozbiljan karakter. Prva faza obuhvaća 'screening' ('snimka stanja' - op. prev.): pročešljavanje pojedinih poglavlja zakonodavstva i primjene zakona kod država-kandidata i usporedbu sa zajedničkim pravnim osnovama u EU. Taj stručni rad trebao bi definirati potrebu prilagodbe i izdvojiti suprotstavljena područja kako bi na tom temelju moglo uslijediti utvrđivanje pregovaračkih pozicija i, u drugoj fazi, pokretanje stvarnih pregovora. Do sada se pri 'screeningu' nisu iskristalizirali nikakvi problemi, uvjerava voditelj češke pregovaračke momčadi, zamjenik češkog ministra vanjskih poslova Telička. Glavni uzrok takvog tijeka pregovora jest činjenica da su na početku pročešljana 'lagana' poglavlja poput industrijske politike i zaštite potrošača. Taj lagani početak zagrijava pregovaračke partnere za teška poglavlja, koja će možda zahtijevati prijelazna rješenja. Doduše, u razgovoru za list, Peter Gottfried, zamjenik voditelja državnog tajništva za integraciju u mađarskom ministarstvu vanjskih poslova, naglašava da njegova zemlja ne želi trajna posebna pravila. Budući da prava i obveze članstva tvore cjelinu, trebala bi, po mogućnosti, biti uvedena 'u paketu'. Pojedinačna su prijelazna rješenja nužna, ali bi trebala biti ograničena na 'neizbježan minimum s minimalnim rokovima'. Suprotno pojedinim političarima, izravni sudionici za sada ne žele komentirati moguće 'tvrde orahe': još je prerano, budući da će tek 'screening' identificirati probleme. Gottfried ipak skreće pozornost na zaštitu okoliša: Mađarska ne želi u pogledu zaštite okolišta zaostajati za Europskom unijom, ali ispunjavaje svih standarda već u trenutku pristupa moglo bi ugroziti gospodarsku stabilnost zbog goleme potrebe za ulaganjima. 'Gospodarska strategija pristupa Europskoj uniji', koju je prijelazna češka vlada usvojila početkom lipnja, navodi da će nužni privatni i javni izdaci za zaštitu okoliša u razdoblju od 1995. do 2004. godine, prema nekim procjenama, iznositi 500 milijardi čeških kruna (24 milijarde franaka), tj. 2 do 3 posto društvenog brutto proizvoda godišnje. Problemi financiranja na području ekologije posljedica su dva ključna problema u procesu proširenja Europske unije na istok: skromnog standarda kandidata i nedostatne konkurentnosti njihovih poduzeća. Standard varira od zemlje do zemlje. Češka Republika zauzima, zajedno sa Slovenijom, čelnu poziciju, bilježeći društveni brutto proizvod (bez kupovne moći) u vrijednosti od 60 posto prosjeka Europske unije, ali trenutačno doživljava fazu slabijeg rasta. A Mađarska je, s manje od 40 posto, iako polazi s niže razine, ali bilježi gospodarski rast zahvaljujući uglavnom dokončanom procesu privatizacije, uznapredovalom procesu restrukturiranja i visokim izravnim inozemnim ulaganjima, dobro pripremljena za konkuriranje na zajedničkom tržištu. Još brži rast bilježi istodobno još lošije postavljena Poljska. Utrka za smanjivanjem zaostatka zahtijeva brojne dodatne transformacijske poteze, koji su usmjereni na jačanje konkuretnosti, ali bi bili potrebni i bez Europske unije. No, taj će proces biti težak: bečki Institut za međunarodne gospodarske usporedbe (WIIW) utvrdio je računom modela da će u slučaju godišnjeg prosječnog realnog rasta DBP od 4 posto u zemljama-kandidatima te 2-postotnog godišnjeg rasta DBP u EU, 2010. godina donijeti Češkoj Republici tek 75 posto (bez kupovne moći) društvenog brutto proizvoda (2005. g. 68 posto) po glavi stanovnika a Mađarskoj samo 48 posto (2005. g. 43 posto) prosjeka u EU. Posebno teške pregovore - ponajprije zbog razlike u standardu i u stupnju razvoja - zahtijevat će poglavlja o prometu osoba i o poljoprivredi. U pogledu slobodnog prometa osoba, članice EU poput Austrije zahtijevaju prijelazne rokove zato što strahuju da će njihova tržišta rada preplaviti 'jeftini' doseljenici i stanovnici pograničnih područja. Gottfried pak očekuje vrlo ograničeno kretanje stanovništva. Po dosadašnjim istraživanjima Mađari nisu zainteresirani za rad u inozemstvu. Osim toga, istraživanja pokazuju da je broj zainteresiranih osoba stalan te da u prošlosti na njega nisu utjecali ni početak reformi ni stabilizacijski paket iz 1995. g. Nadalje, visoko kvalificirana radna snaga migrira bez obzira na spomenute čimbenike dok su nekvalificiranoj radnoj snazi postavljene prirodne granice. Složeniji je proces integracije srednjoeuropske poljoprivrede u Zajedničku agrarnu politiku (ZAP) Europske unije koja je podvrgnuta reformama u okviru 'Agende 2000' i trenutačno predstavlja 'pokretan cilj'. Osim toga, problemi se na tom području javljaju na obje strane. Taj je sektor u većini transformacijskih zemalja među reformskim gubitnicima i bilježi nisku rentabilnost u usporedbi s EU. No, subvencije i zaštitne carine istodobno su niže nego u EU. Tako je ukupna državna potpora češkog poljoprivrednog sektora 1997. godine, prema kriteriju OECD-ova 'ekvivalenta za subvencioniranje proizvođača', iznosila samo 11 posto (u Mađarskoj 16 a u Poljskoj 22 posto) proizvodne vrijednosti u usporedbi s 42 posto u EU. Stoga bi nepromišljen prijenos ZAP-a na buduće članice nametnuo tim državama propast, uzrokovao visoke troškove i - kao što je istaknuto u češkom nacrtu strategije - potaknuo posredstvom viših cijena gospodarskih proizvoda inflaciju u središnjoj Europi, izazvao pretjeranu proizvodnju i odgodio strukturnu preobrazbu. Ti su problemi posebno ozbiljni u Poljskoj, gdje je u poljoprivredi zaposleno oko četvrtine cjelokupne radne snage. No, iako kandidati, kako vrijeme odmiče, gaje sve manje iluzija o sličnim problemima i o svojim nepovoljnim pregovaračkim pozicijama, uzrokovanim slabijom gospodarskom ulogom, nisu spremni dugo čekati na pristup. Po jednoj mađarskoj radnoj hipotezi, pregovori bi mogli biti dokončani 2000. godine, a pristup bi mogao uslijediti od 2002. Doduše, taj rokovnik, koji Gottfried smatra ambicioznim, ali ne i nerealnim, manje je cilj, a više smjrenica za planiranje vlastitih priprema. Slične predodžbe čuju se i u Poljskoj, dok je češki dokument oprezniji: prema mišljenju stručnjaka, pristup bi mogao uslijediti već 2003., ali je vjerojatnija inačica koja uključuje razdoblje između 2005. i 2006. U tom kontekstu valja promatrati i najnovije rasprave o daljnjim modalitetima pregovora: uz potporu nekih članica Europske unije, kandidati se zalažu da radi ubrzanja procesa već ove jeseni paralelno 'screening-u' daljnjih poglavlja započnu pregovori o onim temama koje su već proučene. Bude li se s time čekalo do završetka procesa 'snimanja stanja', 'pravi pregovori' najvjerojatnije neće moći započeti prije ljeta 1999. godine. Kao sljedeći logički korak, kandidati priželjkuju integraciju u gospodarsku i monetarnu uniju (WWU). Doduše, ispunjavanje 'maastrichtskih kriterija' trajat će i nekoliko godina nakon pristupa spomenutih kandidata u Europsku uniju, u prvom redu zbog visokih stopa inflacije u tim zemljama. Upravo zbog smanjivanja gospodarskog zaostatka, stabilnost cijena i vrijednost valute, koja je uvjet za prijem u WWU, uzrokuje sukob ciljeva, ističe u razgovoru za list šef mađarske središnje banke Suranji. Bude li DBP, a time i produktivnost sljedećih godina rasla brže nego odgovarajuće prosječne vrijednosti u Europskoj uniji, vrijednost valute također mora biti povećana, naglašava Suranji. U tom pak slučaju Mađarska može ostvariti stalnu vrjiednost svoje valute u odnosu na euro i inflaciju iznad EU-prosjeka ili poskupljenje na razini Europske unije uz istodobno povećanje nominalne vrijednosti. A kombinacija stalne tečajne vrijednosti valute i niske inflacije nije moguća na samom početku, naglašava on" na kraju članka. BELGIJA LE SOIR 11. VIII. 1998. Zašto Moskva sprječava NATO da se umiješa na Kosovu "Planinski lanac koji Albaniju dijeli od Kosova zove se Prokletije. Tu je u ožujku NATO kanio razmjestiti svoje postrojbe u okviru 'operacije odvraćanja'. Kao što znamo, od 'odvraćanja' nije bilo ništa. Rezultat je poznat: politička, diplomatska i posebice ljudska nesreća. 'Humanitarna katastofa', kažu Amerikanci. Danas se srpsko pitanje ponovno postavlja i NATO opet napinje mišiće. Ali Moskva je i dalje spokojna. Razvoj prilika na Kosovu nije takav da bi se UN upleo, izjavio je u ponedjeljak službeni predstavnik ministarstva vanjskih poslova Valerij Nesteručkin. Običnim riječima i na otmjen način rečeno, to znači da, kako smatra Moskva, stanje nije dovoljno teško (200.000 izbjeglica, zemlja u plamenu) da bi se međunarodna zajednica umiješala. Zašto Rusija tako odlučno odbija zamisao o vojnom upletanju NATO-a na Kosovu? Zbog različitih razloga. Uglavnom... ruskih. Za Rusiju, zapravo, srpsko pitanje ne postoji. U Rusiji je srpsko pitanje više rusko pitanje. Balkanski rat i sukob na Kosovu jesu dio unutarnje političke rasprave u Moskvi. S jedne strane, ne samo da su patnje puka na Kosovu zadnja briga Kremlja, već ovaj mora voditi računa o napadajima nacionalističkih skupina i ruskih komunista koji imaju većinu u Dumi, a skloni su Srbima i spremni napasti Borisa Jeljcina zbog izdaje slavenske i pravoslavne solidarnosti. Ona je potpuni mit, ali nudi izvrstan izgovor onima koji napadaju rusko čelništvo. S druge strane, Balkan pod utjecajem Beograda zadnje je područje na kojemu ruska diplomacija (kao u Iraku) ima pravo glasa. Nakon raspada sovjetskog carstva, nakon odlaska s Bliskog istoka i iz trećeg svijeta općenito, Rusija želi imati važnu ulogu na Balkanu. Rusija smatra Balkan područjem na kojemu je njezin utjecaj vrlo velik, a prihvaćanje američkog upletanja na Kosovu (što bi drugo mogla učiniti?) značilo bi odreći se svojih težnja ne samo na Balkanu, već i na drugim područjima. Ovaj ruski 'njet' je tim manje opasan što Moskva nije osamljena u tom mišljenju: dok raste američki i britanski pritisak u korist vojne intervencije, Francuska i Kina se protive. Držeći da se kriza može riješiti samo diplomatskim putem, Moskva nije samo dosljedna u zaštiti Miloševića, već ponajprije upozorava, čak i zahtijeva da se poštuje načelo teritorijalne cjelovitosti Jugoslavije. Svako upletanje međunarodne zajednice u Jugoslaviji glede kosovskog pitanja Moskva će smatrati upletanjem unutarnje jugoslavenske probleme. To je i razumljivo. Moskva polazi sa stajališta da kosovska kriza nije međunarodni, već unutarnji jugoslavenski problem. Nije li i Čečenija unutarnji ruski problem? Napokon, Rusija želi po svaku cijenu izbjeći marginalizaciju na Balkanu (u Bosni je to uspjela in extremis i uz visoku cijenu, prihvativši da svoje vojnike stavi pod zapovjedništvo NATO-a), a napose ne dopustiti SAD-u da bude usamljeni jahač na Balkanu. Možemo dakle očekivati da će se ponoviti scenarij iz drugog doba i prostora: Zapad će činiti jak pritisak na Srbiju (kao nekad na Irak) i popratiti ga konkretnim prijetnjama, a ruska će diplomacija, zbog dobrih odnosa s Beogradom (i Irakom), u zadnji trenutak iznuditi ustupke od g. Miloševića. Koje on - treba li to reći - nije i ne želi poštovati. Naime, Rusi nikada nisu uspjeli postići značajniju promjenu političkog smjera kod Miloševića (ni Sadama, uostalom). Pretpostavimo da su imali takvu nakanu...", piše Pol Mathil. RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 11. VIII. 1998. Ruski diplomati obišli razvaline Andrej Bezručenko izvješćuje o posjetu ruskih diplomata Kosovu: "Prošloga su vikenda u zapadnom dijelu Kosova (srbijanska pokrajina naseljena Albancima) nastavljeni sukobi između redarstvenih snaga i pobunjenika. Borbe su se vodile oko prometnice koja povezuje Đakovicu i Dečane. Smatra se da je to područje jedno od posljednjih uporišta Oslobodilačke vojske Kosova (OVK). U petak je posebni ruski izaslanik za mirno rješenje kosovske krize, zamjenik ministra vanjskih poslova Nikolaj Afanasjevski, posjetio upravno središte pokrajine - Prištinu. Susreo se s domaćim čelnicima i s predsjednikom samoproglašene republike Kosovo Ibrahimom Rugovom koji je ponovno pozvao na 'međunarodno posredovanje u bilo kojem obliku kako bi se zaustavila srbijanska vojna mašinerija. 'Afanasjevski je sa svoje strane potvrdio nepromijenjeno stajalište Rusije koja se protivi vanjskome vojnom upletanju u kosovski sukob. Zamjenik ministra istaknuo je da ponajprije treba odmah prekinuti vojne aktivnosti na objema stranama. Također je rekao da je Beograd spreman pregovarati. Nakon susreta s Rugovom ruski je izaslanik, kratko izjavivši novinarima da 'razgovori nisu bili laki', otišao u Mališevo. Prošloga je tjedna okolica Mališeva bila poprište 'čišćenja' koje je provodila srbijanska policija. Tijekom puta, kojemu je bio nazočan i izvjestitelj lista, g. Afanasjevski je vidio posljedice srpskih operacija. Nikolaj Afanasjevski, diplomati i malobrojni novinari u njegovoj pratnji, bili su svjedocima potpunog razaranja i uništenja samog Mališeva i okolnih mjesta. Prometnicu od Prištine do Mališeva nadziru straže i ophodnje srbijanske policije, a uz nju se nalaze razvaline i spaljene kuće u kojima su još prije tjedan dana živjeli Albanci (srpskih obitelji na tom području gotovo i nije bilo). Tom prigodom časnik nije preporučio ruskim izaslanicima da idu dalje, rekavši da im ne može jamčiti sigurnost. Već u subotu, kad je ministrov zamjenik otišao u Beograd, anonimni visoki dužnosnik srbijanske policije izjavio je da je ofenziva postrojba na Kosovu 'u stvari završena', očito smjerajući na poraz OVK-a. Toga su mišljenja i neki promatrači u Prištini, napose nakon krvavih srpskih napada na bivše uporište OVK-a Lukovac i druge položaje separatista, koncem prošlog tjedna i prošlog vikenda. Prema UN-ovim podacima, oko dvije stotine tisuća Albanaca trenutno se nalazi u brdima i šumama Kosova. S obzirom da je već nekoliko tjedana temperatura ovdje iznad 35 stupnjeva, a izbjeglice često nemaju hrane, vode ni higijenskih potrepština, predstavnici međunarodnih udruga boje se pojave zaraznih bolesti." BOSNA I HERCEGOVINA LJILJAN 10. VIII. 1998. Dayton i SDP Odnos SDP-a BiH prema Daytonu, odnosno sporazumima koji su tamo potpisani, uoči održavanja izbora u BiH, analizira Dževad Hodžić u kolumni 'Prva linija'. Izdvajamo: "SDP kao i neke druge političke stranke tzv. građanskog podrijetla podupiru Daytonski sporazum. Istodobno, SDP i druge manje značajne oporbene stranke ovih dana u predizbornu kampanju ulaze s političkom krilaticom 'promjene koncepta vlasti'. Ukratko, 'BiH neće imati budućnost dok postoji nacionalni koncept vladanja. Promjena koncepta vlasti znači promjenu vladavine triju nacionalnih stranaka u BiH i dolazak ljudi s novim, multietničkim konceptom vlasti'. To su samo neke doskočice SDP-a i nekih njegovih političara. Paradoks, naime, leži u tome što se u temelju daytonske Bosne i Hercegovine, za koju se zalaže (i) SDP, nalazi nacionalni koncept i ključ vladanja protiv kojega se SDP bori. Drugim riječima, Daytonskim sporazumom u Bosni i Hercegovini uspostavljen je politički krajobraz koji nije kompatibilan s onim što predstavlja SDP-ovu formulu 'kemijskog spoja' Bosne i Hercegovine. Ovdje je zgodno prisjetiti se da je Selim Bešlagić u više navrata u posljednje vrijeme isticao principijelni razlog zbog kojega se ne bi htio kandidirati za Predsjedništvo BiH. Naime, radi se o jednostavnoj logici: birao bi ga jedan narod, a on bi, kad bi ušao u Predsjedništvo, upravljao (vladao) trima narodima u Bosni i Hercegovini. SDP kao i neke druge bosansko-hercegovačke oporbene, tzv. građanske stranke, bile bi dosljedne sebi kad bi se suzdržale od izlaska na izbore koji se provode prema daytonskom nacionalnom konceptu i ključu. I još jedno pitanje: zašto se i kako događa da neki predstavnici međunarodne zajednice, 'zaduženi' za Bosnu i Hercegovinu, istodobno podupiru i Dayton i one koji se po svom nacionalnom shvaćanju koncepta vlasti, po logici stvari, protive Daytonu?" SRBIJA BLIC 11. VIII. 1998. U Hrvatskoj bjesne požari i šovinizam "(...) Dok se gasitelji bore s vatrom, u javnosti se 'rasplamsava' polemika o 'krivcima'. Državna televizija je prvi dan poslije izbijanja požara optužila Srbe da su ih, želeći se osvetiti, izazvali na treću godišnjicu 'Oluje'. (...) Ministar unutrašnjih poslova Ivan Penić u više je navrata upozorio da nema pokazatelja da su požari podmetnuti te da se sa sigurnošću može tvrditi da su u 90 posto slučajeva izazvani visokim temperaturama i udarima groma. No, državna televizija se opet potrudila da obnovi i raširi sumnju da požare podmeću Srbi (...) Dio javnosti u Hrvatskoj zgranut je ponašanjem državne televizije, Đapića i Veselice..." DANAS 11. VIII. 1998. Sreća usprkos svemu "Za vrijeme najžešćeg nacionalnog slavlja novog svjetskog košarkaškog zlata, međunarodna je zajednica objavila da su planovi moguće NATO-ove vojne intervencije gotovi. Koliko je malo stuba između vrha i dna najbolje su u pobjedničkoj noći na beogradskom Trgu slobode potvrdili i mladi sudionici spontanog happeninga. Parola 'Kosovo je Srbija' spojila je ponor i prijestolje. (...) Da ludilo bude potpuno, nositelji nešifriranih poruka su mladići koji izvan euforičnog stanja, o Kosovu niti što znaju, niti žele znati, osim da 'ono' bude što dalje od njih(...) Mladi, ali i oni dugi, okruženi ratnim zlom i mirnodopskom bijedom, željno su i spremno dočekali injekciju nacionalnog ponosa. Vladajući političari nebeski su dar prihvatili bez razmišljanja, nije im smetalo ni huliganstvo mladih slavljenika, štoviše pobrinuli su se da ga umotaju u državna znamenja (...) Iskusni majstori znaju da je narodu potrebno što više igara kako bi lakše zaboravio da nema kruha. A onda nam nitko ne može ništa. Uostalom, zar naši nisu 'razbili' Ruse koji su do nogu potukli Amere?" SVEDOK 11. VIII. 1998. Ubojstvo Miljkovića-Lugara u režiji MUP-a Srbije U povodu ubojstva Slobodana Miljkovića-Lugara, čije je izručenje tražio haaški sud za ratne zločine, tjednik donosi izjavu obiteljskog odvjetnika Tatomira Lekovića koji tvrdi: (...) "Riječ je o jednom od ubojstava iz niza likvidacija ljudi izvedenih u režiji MUP-a Srbije i najviših dužnosnika ove države. Policija je u svojem "friziranom" izvješću o ubojstvu izostavila najvažnije stvari: kakvi podaci iz životopisa ubojice i činjenicu da je on djelatnik Državne sigurnosti na vrlo povjerljivim poslovima. Istoga dana, u isto vrijeme, iste minute, ubijeni su Slobodan Miljković-Lugar i Srđan Knežević. Jedan u Kragujevcu, drugi na Palama. Tragovi takvih ubojstava neminovno vode prema Dedinju." Autor teksta o Miljkovićevom ubojstvu, novinar SVEDOKA Anastas Đoković, u sklopu razgovora s odvjetnikom Lekovićem piše: (...) "Zanimljiva je pojedinost vezana za činjenicu da je prigodom posljednjeg susreta predsjednika Slobodana Miloševića s Louise Arbour, predstavnica haaškoga suda tražila prije svega izručenje Miljkovića, dajući mu prednost u odnosu na Veselina Šljivančanina i Mileta Mrkšića." (...)"Miljković-Lugar je na bojišnicu otišao kao dragovoljac Srpske radikalne stranke, a potom ostaje kao pripadnik MUP-a republike srpske. Da je bio pripadnik nekakvih "Sivih vukova" energično je zanijekao, a za nešto takvo nije ni bilo materijalnih dokaza. U ratu postaje poznat kao čovjek čija je postrojba zarobila Amerikanca Coltona Perrya, pripadnika Druge regimente Legije stranaca i profesionalnog instruktora muslimanske vojske, zatim Izeta Izetbegovića, rođenog brata Alije Izetbegovića i Grgu Zubka, poznatog hrvatskog nacionalista. Zna se tko je svojedobno trgovao s ljudima toga ranga, napomenuo je odvjetnik Leković." (...) ARGUMENT 10. VIII. 1998. Hrvati iz Arhiva žele izvući i uništiti dokaze o zločinima NDH Bogradski tjednik objavljuje opširan interview s ravnateljem Arhiva Jugoslavije Jovanom Popovićem koji, uz ostalo, iznosi: (...) "Potraživanjima novonastalih država obuhvaćeno je cijelo razdoblje, dakle, sve od 1918. godine. Ali, Hrvatsku, na primjer, osobito zanima razdoblje postojanja NDH i svi dokumenti iz tog vremena, a tek poslije toga i socijalističko razdoblje. - Što još traže Hrvati? "Raznolik je spektar njihovih zahtjeva. Ne izostavlja se gotovo nijedan fond! Radi se čak o "dvije knjige" zahtjeva. Na primjer, traže građu o Poglavnikovom uredu, Ministarstvu vanjskih poslova, Ministarstvu unutarnjih poslova, o gotovo svim ostalim Pavelićevim ministarstvima, o županijama, kotarima, o poslanstvima i konzulatima širom Europe, političkim i dojavnim odjelima, povjerljivim službama, vojnoteritorijalnim organima, garnizonskim i drugim postrojbama, a tu je i građa o narodnooslobodilačkom ratu, osobito popisi ranjenih i poginulih, popisi zatvorenih i interniranih Hrvata. Potražuju građu o zajmovima, kreditima, financijskim ugovorima, Interpolu za Hrvatsku, njih jako zanima građa Arhiva predsjednika Republike, vjerovali ili ne, kadrovski dossieri, jednako tako njihova pasiva i aktiva, potom nekretnine u inozemnstvu. Vjerojatno mnogo toga žele uništiti." (...) - Vi ste, zajedno s prof. dr Miodragom Zečevićem, autor djela iz prošlosti Jugoslavije koja se odnose na rad Saveznog povjerenstva za ratne zločine. Recite mi, budući da je već nekoliko mjeseci aktualan 'Slučaj Šakić', kakva je građa o genocidu nad srpskim narodom? " Ja mogu odgovoriti samo u ime Arhiva Jugoslavije. Jer, postoje i drugi arhivi u SRJ koji takvu građu posjeduju. Mi imamo originalnu građu, ima i drugih dokumenata, koji nedvosmisleno potvrđuju da je srpski narod, iako naravno ne samo on, bio u više navrata izložen gotovo istrebljivačkim nasrtajima na sebe. S druge strane, oblici zločina i genocida zastrašujući su. Šire je poznato da su tu golemi udio imali Ustaše, a jedan od njihovih viđenijih pripadnika, nažalost, ruku krvavih do ramena, bio je i jasenovački zapovjednik Dinko Šakić. Kolega Zečević i ja smo mu, ne samo zbog, kako ste Vi kazali, aktualnosti trenutka, nego zbog zločina koje je počinio i koji su počinjeni pod njegovim zapovjedništvom, posvetili poseban dio u upravo objavljenoj knjizi "Dokumenti iz povijesti Jugoslavije. (...)" 112338 MET aug 98