FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

SAD 10. VIII. CSM: MMF JE JAKO MOĆAN U RUSIJI

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 10. VIII. 1998. MMF u Rusiji: tko bi drugi mogao tražiti disciplinu? "Vremena su se zaista promijenila. Prije samo 10 godina Rusi su Washington smatrali glavnim gradom svog zakletog globalnog neprijatelja, izvorom neprekidnih političkih napetosti i mogućom vojnom prijetnjom. Danas mnogi Rusi, od rudara u štrajku preko ministara u vladi do bankara-milijunaša, smatraju Washington pomagačem gotovo božanskih moći, katkad velikodušnim, katkad škrtim, ali općenito jedinom snagom koja može spasiti rusko gospodarstvo od samouništenja. Uzrok opisane promjene jest činjenica da je Washington glavni stožer 'majke ruskih reformi' - Međunarodnog monetarnog fonda. Prošlomjesečna odluka MMF-a, slijedom koje bi Rusija trebala dobiti stabilizacijski paket vrijedan 15,1 milijardu dolara - ukupno 22,6 miljardi, ako uključimo dodatne zajmove Svjetske banke i Japana - posljednji je i najjači znak moći Washingtona u Rusiji. Prošlog sam mjeseca bio u Rusiji i bio sam svjedokom velike napetosti u iščekivanju odluke MMF-a. U Moskvi su vladini birokrati i obični ljudi izgledali podjednako svjesni dramatičnih pregovora MMF-a i Rusije. Mediji su se prema predstavnicima MMF-a koji su posjetili Rusiju ponašali kao prema spasiteljima. Činilo se da se gotovo svi - htjeli to ili ne - slažu da će se rusko gospodarstvo bez MMF-ova spasilačkog paketa survati u ponor. MMF-ova slamka pridonijela je smirivanju olujnih financijskih tržišta, učvršćujući krhki rubalj i omogućujući vladi ključan predah za provedbu njezina vlastitog programa za suzbijanje krize. Dakle, vjerojatno, sve redom dobre stvari. No, na Zapadu je slamka izazvala novi val kritike na račun MMF-a. Kao i u prethodnom slučaju s jugoistočnom Azijom, kritičari ističu da je sam MMF odgovoran za opasno stanje u Rusiji te da je njegov posljednji potez rastrošan i neproduktivan. Ta je kritika poprilično neutemeljena. MMF nije krivac za ruske probleme. Odlazak MMF-a iz Rusije dodatno bi pogoršao tamošnju situaciju. Temeljni problem ruske tranzicije nisu loši savjeti MMF-a već nedosljedne reforme. Uzrok tog problema leži u kontroveznom stavu samog ruskog naroda prema kapitalizmu. Problem je u tome što je velika većina Rusa pozdravila kapitalističke slobode i potrošačko obilje, ali je istodobno željela sačuvati većinu komunističkih 'perjanica' poput besplatnog zdravstvenog osiguranja i školovanja, subvencioniranog stanovanja i osiguranih radnih mjesta. Stoga je inzistiranje MMF-a na 'šok-terapiji' u Rusiji, koja se trebala sastojati u iznenadnom ukidanju vladinih subvencija, tržišnim cijenama i strogoj monetarnoj politici, bilo previše gorka pilula za rusko čulo okusa, pa ruska vlada uglavnom nije bila spremna ili sposobna provesti te mjere, zamjenjujući ih najgorom mogućom kombinacijom politike pokušaja i zastoja. Primjerice, nakon što je iščeznula potreba Rusije za ogromnom vojnom industrijom, proizvodnja je pala za 80 posto. Ponižavajući pad bivše supersile bio je tako nepopularan i gospodarski neprobavljiv da je vlada ocijenila da mora zadržati milijune radnika, stvarajući dugove u vidu neisplaćenih plaća i deficitarne troškove istodobno. Dok su sve komunističke zemlje iz sastava bivšeg SSSR-a i one iz istočne Europe za vrijeme prijelaza na tržišno gospodarstvo trpjele duboku recesiju, one koje su pažljivo slijedile savjete MMF-a - Poljska, Mađarska i baltičke države - usjele su obnoviti gospodarski rast nakon samo tri do četiri godine. One koje nisu prihvatile savjete MMF-a - poput Ukrajine i Bjelorusije - danas su u težoj situaciji čak i od same Rusije. To ne znači da je MMF-ova politika u Rusiji bila besprijekorna. Mnogi ruski ekonomisti, a među njima sam i ja, ne slažu se s nekim MMF-ovim lijekovima za Rusiju. Primjerice, tečajna vrijednost rublja precijenjena je te su ruski proizvodi postali preskupi za strane uvoznike, nanoseći štetu ruskoj proizvodnji i izazivajući zastoj u procesu oporavka. Danas je jasno da su neke od grešaka, počinjene u reformama 1992-1994. godine, mogle biti izbjegnute. Primjer je nedosljedan nastup MMF-a i Zapada u promicanju protuinflacijskog programa i zanemarivanje moći i utjecaja sovjetskih monopolista u proizvodnji struje i prirodnog plina. No, godine reformi nisu bile uzaludne. Iz ruskog je gospodarstva uklonjeno puno mrtvog kapitala i rođene su nove industrije. Čak ni nagli pad industrijske proizvodnje nije bio tako strašan jer je uglavnom obuhvaćao proizvode za koje potrošači ionako nisu marili. Danas je MMF, usprkos neuspješnim pokušajima ruske vlade da osigura dosljedne reforme, i dalje najvažniji izvor gospodarske discipline u inače anarhičnom svijetu ruske politike. Na neki je način MMF, prilično ironično, postao novo utjelovljenje moskovskog Politbiroa iz razdoblja komunizma - vrhovni izvor sovjetskih smjernica. Napeto rusko prošlomjesečno iščekivanje odluke MMF-a uistinu je sablasno podsjetilo na dane kada se čekalo da Brežnjev ili Gorbačov objave s Kremlja posljednju i 'najmudriju' promjenu politike KP-a. Osim novca i gospodarskih savjeta, nazočnost MMF-a u Rusiji služi još jednoj korisnoj funkciji - izobrazbi. Mnogi na Zapadu zanemaruju činjenicu da Rusija, za razliku od Meksika i Koreje, nije imala ekonomiste obrazovane na Harvardu koji će voditi njezine reforme.(...) Kritičari vješto ciljaju greške MMF-a, ali kakva je alternativa? Zar bi bilo bolje prepustiti Rusiju njezinim vlastitim snagama? Pogledajte samo Jugoslaviju i Bjelorusiju. U Rusiji su najoštriji kritičari MMF-a, 'velikog zapadnog sotone', upravo komunisti i ekstremni nacionalisti. Čak i kada ne bi postojali drugi argumenti u prilog politici MMF-a, ta bi činjenica sama po sebi trebala ušutkati kritičare MMF-a na ovoj strani Atlantika", zaključuje Aleksej Izjumov, "ruski ekonomist, supredsjedatelj Centra za gospodarstvo u tranzicijskim zemljama na sveučilištu u Louisvilleu". 102301 MET aug 98

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙