FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

IHT 12. VIII. FRANCO-FAŠIZAM-KOMUNIZAM KOMENTAR

SJEDINJENE DRŽAVE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 12. VIII. 1998. Kad fanatici misle da mogu promijeniti svijet "Je li španjolski Francisco Franco stvarno bio fašist ili samo antikomunistički autoritarni vladar, danas ne izgleda kao goruće pitanje, no nedavno je pokrenulo žestoku raspravu, od svih mjesta, baš u Italiji. Talijani s ljevice osudili su tvrdnju koju je nedavno iznio bivši talijanski veleposlanik pri NATO-u i u Sovjetskom Savezu Sergio Romano prema kojoj je Franco, iako je bio okrutni diktator koji je koristio tada moderan fašistički image, zapravo bio samo reakcionarni protivnik komunizma i protudemokratski vojni diktator. G. Romano je uz to kazao da je Franco Španjolsku sretno održao izvan Drugog svjetskog rata, ostavivši je u stanju koje je omogućilo njenim čelnicima i novom kralju da ponovno uspostave demokraciju tijekom sedamdesetih godina i Španjolsku uvedu u Europsku Uniju osamdesetih godina. Po mojem mišljenju, g. Romano je u pravu glede većine toga što kaže, iako pokazatelji navode na zaključak da Franco možda ne bi ostao izvan rata da mu je Hitler u zamjenu bio voljan ponuditi Gibraltar i Maroko (tada francuski protektorat). Hitler je smtrao da mu je potrebnija suradnja vichyjevske Francuske nego Španjolska kao saveznica, sa svojim ograničenim vojnim i industrijskim resursima. Rasprava koju je izazvao Romano ima više veze s trenutnom talijanskom politikom nego sa španjolskom poviješću. Marksistička ili post-marksistička ljevica još uvijek ima znatan utjecaj među talijanskom inteligencijom i ima očit interes u tome da svaku vrstu antikomunizma ili antimarksizma prikaže kao fašizam. Dati naslutiti da Franco nije fašist, i da je Španjolskoj bilo bolje s njime kao diktatorom od četrdesetih do sedamdesetih godina, nego što bi joj bilo da su na vlast došli španjolski komunisti, njima predstavlja obranu fašizma. To je besmislica, no zanimljiva besmislica, budući da proizlazi iz nastojanja da se u Italiji ponovno izgradi lijevi centar kako bi zauzeo mjesto uvelike diskreditiranih demokršćana, i da se odupre koristoljubivom desnom populizmu televizijskog magnata Silvija Berlusconija. G. Romano potvrđuje postojanje demokratske i inteligentne desnice. On također želi smanjiti utjecaj bivših komunista u vladajućoj koaliciji lijevog centra koja je sastavljena od dijelova bivše komunističke stranke i reformista iz pokreta kršćanskih demokrata. Rasprava uvelike podsjeća na onu koja je izbila u Njemačkoj kad su neki povjesničari kazali da je Staljin bio gori od Hitlera, ili da je čak Hitlerov genocidni program bio nadahnut zločinima koji su već bili počinjeni u Staljinovom Sovjetskom Savezu, ili kad je njemački povjesničar Ernst Nolte ustvrdio da su i Mussolinijev fašizam i Hitlerov nacional-socijalizam proizišli iz europske društvene revolucije koju su pokrenuli Lenjin i boljševici. Ista rasprava vodi se u Francuskoj, potaknuta nedavnim školskim priručnikom o komunizmu ('Crna knjiga komunizma') čiji je urednik u uvodniku napisao da ništa bitno komunizam ne dijeli od nacizma. To je pokrenulo veliku buku, ne samo zato što se francuska komunistička stranka nalazi u vladajućoj koaliciji Lionela Jospina, nego i stoga što su u francuskoj ljevici do osamdesetih godina prevladale marksističke ideje, a marksizam i dalje ostaje osjetljivom temom. U toj stalnoj polemici, najbolji komentar zašto je komunizam bio različit od nacizma došao je od cijenjenog pisca koji je i belgijski diplomat, Simona Leysa. Pišući u 'Commentaireu', konzervativnom francuskom listu koji je utemeljio Raymond Aron, kazao je da među suradnicima i prijateljima lista, kao i među njegovim vlastitim prijateljima, ima dosta bivših komunista koji su se pokajali, 'i ja se tome radujem'. No dodao je: 'sumnjam da je u naš krug prijatelja ikada bilo uključeno mnogo bivših nacista'. Koliko god bili strašni zločini Lenjina i Staljina, i koliko god su bili strašni licemjerje, lažljivost i podmuklost komunizma na djelu na Zapadu, kao i u komunističkim zemljama, izvorni i pokretački Marxov motiv bio je human, i to je bilo ono što je ljude privuklo pokretu, dok je izdaja mnoge od njih pretvorila u antikomuniste. Međutim, oni koji su bili mudri od početka mogli su vidjeti što je Marxova misao značila. Demokratski reformator 19. stoljeća Pierre- Joseph Proudhon napisao je pismo Karlu Marxu, četiri godine prije no što je objavljen komunistički manifest, u kojemu je napisao: 'Ja Vas, gospodine Marx, jako cijenim, no vaša me misao tjera da se bojim za slobodu čovjeka'. Ispravno je povezivati komunizam s fašizmom jer, bez obzira koliko različiti mogu biti, oba su milenarijska i utopistička pokreta povezana sa starom pretpostavkom europske civilizacije da povijest nekamo vodi i da čovječanstvo, ili elita čovječanstva, može s odgovarajućim naporom, ili novim otkrićem u znanju, promijeniti svijet. I Amerika je time, naravno, pogođena. Postoji američki 'sudbinski manifest'. Drži se da su američke ideje u stanju spasiti svijet. Američki tržišni kapitalizam može svakoga učiniti bogatim. Britanski znanstvenik John Gray istaknuo je da je današnja američka tvrdnja da model za univerzalnu civilizaciju izravno slijedi iz utopijskog marksizma, i da je riječ o reakciji na njega. Njegova tvrdnja zavrjeđuje pozornost u intelektualnim krugovima u kojima se stvara američka politika", piše William Pfaff. 122358 MET aug 98

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙