SJEDINJENE DRŽAVE
INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE
12. VIII. 1998.
Kad fanatici misle da mogu promijeniti svijet
"Je li španjolski Francisco Franco stvarno bio fašist ili samo
antikomunistički autoritarni vladar, danas ne izgleda kao goruće
pitanje, no nedavno je pokrenulo žestoku raspravu, od svih mjesta,
baš u Italiji.
Talijani s ljevice osudili su tvrdnju koju je nedavno iznio bivši
talijanski veleposlanik pri NATO-u i u Sovjetskom Savezu Sergio
Romano prema kojoj je Franco, iako je bio okrutni diktator koji je
koristio tada moderan fašistički image, zapravo bio samo
reakcionarni protivnik komunizma i protudemokratski vojni
diktator.
G. Romano je uz to kazao da je Franco Španjolsku sretno održao izvan
Drugog svjetskog rata, ostavivši je u stanju koje je omogućilo
njenim čelnicima i novom kralju da ponovno uspostave demokraciju
tijekom sedamdesetih godina i Španjolsku uvedu u Europsku Uniju
osamdesetih godina.
Po mojem mišljenju, g. Romano je u pravu glede većine toga što kaže,
iako pokazatelji navode na zaključak da Franco možda ne bi ostao
izvan rata da mu je Hitler u zamjenu bio voljan ponuditi Gibraltar i
Maroko (tada francuski protektorat). Hitler je smtrao da mu je
potrebnija suradnja vichyjevske Francuske nego Španjolska kao
saveznica, sa svojim ograničenim vojnim i industrijskim
resursima.
Rasprava koju je izazvao Romano ima više veze s trenutnom
talijanskom politikom nego sa španjolskom poviješću. Marksistička
ili post-marksistička ljevica još uvijek ima znatan utjecaj među
talijanskom inteligencijom i ima očit interes u tome da svaku vrstu
antikomunizma ili antimarksizma prikaže kao fašizam.
Dati naslutiti da Franco nije fašist, i da je Španjolskoj bilo bolje
s njime kao diktatorom od četrdesetih do sedamdesetih godina, nego
što bi joj bilo da su na vlast došli španjolski komunisti, njima
predstavlja obranu fašizma.
To je besmislica, no zanimljiva besmislica, budući da proizlazi iz
nastojanja da se u Italiji ponovno izgradi lijevi centar kako bi
zauzeo mjesto uvelike diskreditiranih demokršćana, i da se odupre
koristoljubivom desnom populizmu televizijskog magnata Silvija
Berlusconija. G. Romano potvrđuje postojanje demokratske i
inteligentne desnice.
On također želi smanjiti utjecaj bivših komunista u vladajućoj
koaliciji lijevog centra koja je sastavljena od dijelova bivše
komunističke stranke i reformista iz pokreta kršćanskih
demokrata.
Rasprava uvelike podsjeća na onu koja je izbila u Njemačkoj kad su
neki povjesničari kazali da je Staljin bio gori od Hitlera, ili da
je čak Hitlerov genocidni program bio nadahnut zločinima koji su
već bili počinjeni u Staljinovom Sovjetskom Savezu, ili kad je
njemački povjesničar Ernst Nolte ustvrdio da su i Mussolinijev
fašizam i Hitlerov nacional-socijalizam proizišli iz europske
društvene revolucije koju su pokrenuli Lenjin i boljševici.
Ista rasprava vodi se u Francuskoj, potaknuta nedavnim školskim
priručnikom o komunizmu ('Crna knjiga komunizma') čiji je urednik u
uvodniku napisao da ništa bitno komunizam ne dijeli od nacizma.
To je pokrenulo veliku buku, ne samo zato što se francuska
komunistička stranka nalazi u vladajućoj koaliciji Lionela
Jospina, nego i stoga što su u francuskoj ljevici do osamdesetih
godina prevladale marksističke ideje, a marksizam i dalje ostaje
osjetljivom temom.
U toj stalnoj polemici, najbolji komentar zašto je komunizam bio
različit od nacizma došao je od cijenjenog pisca koji je i belgijski
diplomat, Simona Leysa. Pišući u 'Commentaireu', konzervativnom
francuskom listu koji je utemeljio Raymond Aron, kazao je da među
suradnicima i prijateljima lista, kao i među njegovim vlastitim
prijateljima, ima dosta bivših komunista koji su se pokajali, 'i ja
se tome radujem'. No dodao je: 'sumnjam da je u naš krug prijatelja
ikada bilo uključeno mnogo bivših nacista'.
Koliko god bili strašni zločini Lenjina i Staljina, i koliko god su
bili strašni licemjerje, lažljivost i podmuklost komunizma na
djelu na Zapadu, kao i u komunističkim zemljama, izvorni i
pokretački Marxov motiv bio je human, i to je bilo ono što je ljude
privuklo pokretu, dok je izdaja mnoge od njih pretvorila u
antikomuniste.
Međutim, oni koji su bili mudri od početka mogli su vidjeti što je
Marxova misao značila. Demokratski reformator 19. stoljeća Pierre-
Joseph Proudhon napisao je pismo Karlu Marxu, četiri godine prije
no što je objavljen komunistički manifest, u kojemu je napisao: 'Ja
Vas, gospodine Marx, jako cijenim, no vaša me misao tjera da se
bojim za slobodu čovjeka'.
Ispravno je povezivati komunizam s fašizmom jer, bez obzira koliko
različiti mogu biti, oba su milenarijska i utopistička pokreta
povezana sa starom pretpostavkom europske civilizacije da povijest
nekamo vodi i da čovječanstvo, ili elita čovječanstva, može s
odgovarajućim naporom, ili novim otkrićem u znanju, promijeniti
svijet.
I Amerika je time, naravno, pogođena. Postoji američki 'sudbinski
manifest'. Drži se da su američke ideje u stanju spasiti svijet.
Američki tržišni kapitalizam može svakoga učiniti bogatim.
Britanski znanstvenik John Gray istaknuo je da je današnja američka
tvrdnja da model za univerzalnu civilizaciju izravno slijedi iz
utopijskog marksizma, i da je riječ o reakciji na njega. Njegova
tvrdnja zavrjeđuje pozornost u intelektualnim krugovima u kojima
se stvara američka politika", piše William Pfaff.
122358 MET aug 98
U 79. godini umro David Lynch, tvorac Twin Peaksa
Kvarachelija potvrdio odlazak iz Napolija
Sabor u petak o izmjenama Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva EU
Medijska zvijezda iz Primorčevog stožera ide u zatvor zbog prijetnji Nikici Jelaviću
Novi francuski premijer preživio glasanje o povjerenju zahvaljujući socijalistima
Puljak (Centar): Čak 243 općine nemaju niti jednog proračunskog korisnika
SAD: Primirje u Gazi počinje u nedjelju unatoč neriješenom pitanju
SP rukometaši: Rezultati (1)
Obilježavanje Godine Ive Tijardovića i Jakova Gotovca
SP rukometaši: Slovenija sigurna protiv Kube