NJ 28.VI.WELT:KOSOVO-VOJNA RAVNOTEŽA

NJEMAČKA DIE WELT 28. VI. 1999. Pouke iz rata na Kosovu "Značenje nekog rata ne mjeri se uvijek brojem žrtava, protezanjem bojišta ili visinom troškova. Odlučujuće ostaje pitanje o posljedicama - ponajprije onim nenamjernim. U tom pogledu rat na Kosovu otvara prozor u budućnost. Bio je to prvi rat, vođen jedino iz zraka. Pobjeda je popraćena izolacijom jugoslavenskoga Predsjednika, uključujući i otvaranje optužnice zbog ratnih zločina. U povijesti ratovanja zračna sila pokazala se odlučujućom samo na kraju Drugoga svjetskog rata - kad su Sjedinjene Države nuklearnom bombom sravnile sa zemljom japanske industrijske gradove Hiroshimu i Nagasaki. Ti su gradovi bili ciljevi i zato što u njima nije bilo logora u kojima su bili zatvoreni Amerikanci i služili svojim čuvarima kao živi štit. Angažman ratnog zrakoplovstva u ratu protiv Beograda nije spasio kosovske Albance koje je zapravo trebao spasiti. Milošević je pobijedio na terenu na isti jezovit način, koji je na Balkanu uvriježen već stojećima. Leteći na velikim visinima, NATO-ovi mlažnjaci gotovo i nisu ometali krvavi zanat srpskih milicija, vojske i policije. No, NATO je istodobno iz zraka razorio birane dijelove srpske infrastrukture, sve dok štete nisu postale nepodnošljive. Gađanje kineskog veleposlanstva predstavljalo je trijumf tehničke inteligencije i zakazivanje ljudskog razuma. U bilanci treba zabilježiti da još nikad nije vođen zračni rat, koji je povezao tako veliku preciznost pri zahvaćanju i uništavanju ciljeva s tako malim štetama u okolini. NATO su, doduše, ugrožavale razlike u mišljenjima. Neke su vlade pokazale nešto više od pukih pukotina u svojoj političkoj fasadi. Isključivanje angažmana na terenu otkrilo je da konsenzus stoji na vrlo slabim nogama. Sporno je bi li NATO u slučaju potrebe izdržao još osam tjedana napada. No, danas više ne tako jaki političar u Beogradu prvi je popustio - zapovijedivši vlastitoj propagandi da ga proglasi pobjednikom. U relativizirajućoj perspektivi zapravo ima i pravo: što uopće znači jedna siromašna balkanska zemlja s osam milijuna stanovnika - koji nisu redom odani vodstvu - u usporedbi sa zbijenom vojnom silom Zapada? Usprkos tome, pobjeda je bila tijesna. No, olakšanje zbog NATO-ova uspjeha u borbi protiv balkanskog tiranina nije baš posvuda prisutno. Rusija je kao velesila vratila poštovanje, a i MMF je ponovno krajnje susretljiv, ali njezina je taktika - u rasponu od početne potpore Srbima do psine u prištinskoj zračnoj luci - obuhvatila i brojne dvojbene poteze. Osim toga, Rusija je suočena s podsjećanjem da je na području vojne tehnologije (u svakom slučaju one kojom je raspolagao Beograd) gotovo nevažna - baš kao i Sovjetski Savez prije 17 godina, kada je Sirija u zračnom ratu protiv Izraela (...) nad zaravni Bekaa redom gubila zrakoplove sovjetskog podrijetla. Narodna Republika Kina očitovala je svoje nezadovoljstvo već za vrijeme NATO-ova zračnog rata. To nezadovoljstvo nije bilo usmjereno samo protiv kažnjavanja Beograda već u prvom redu protiv moralne nadmoći na koju Zapad polaže pravo, ali najviše protiv deklasiranja konvencionalne kineske vojne sile. Već nekoliko godina kineske oružane snage više ne određuje mit o masi - one sada žele klasu. To vrijedi - kao što znamo iz američke ljutnje zbog kineske atomske špijunaže - i za nuklearno oružje i za rakete odnosno satelitsko izviđanje u realnom vremenu. Ta će tendencija sada osjetno ojačati i odraziti se na cijelu regiju - ne samo na Tajvan, koji sada želi nabaviti proturaketni sustav, već i na korejski poluotok, a zbog kroničnog sukoba oko otoka u Južnom kineskom moru i na zemlje jugoistočne Azije, smještene na njegovim obalama, te na Japan. Tokio će redefinirati svoj savez s Amerikom. Rat na Kosovu sadrži gorke pouke o asimetričnom ratovanju; pokazuje nadmoć ali i granice jedne supersile. Mehanizam konvencionalnog zastrašivanja još je jednom spašen - ali ne zauvijek. Svaki rat pružao je povoda za povijesne studije, ali još i više za globalno učenje radi sljedećeg sukoba", napominje Michael Stuermer na kraju komentara.