US 6. VI. NYT KREMLJ

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 6. VI. 1999. Kremlj se okreće prema Zapadu "Kad je prije gotovo 11 tjedana započeo rat u Jugoslaviji, zaprijetio je prekidanjem veza između Rusije i Zapada. Umjesto toga, on je uz pomoć suradnje na postizanju diplomatskog rješenja zbližio Moskvu i Washington. Bill Clinton i Boris Jeljcin trebali bi pronaći načine da izgrade partnerstvo. Spremnost Kremlja da se rastane sa Slobodanom Miloševićem i iskoristi svoj utjecaj kako bi se založio za mirovne uvjete Zapada jedan je od boljih međunarodnih događaja od završetka hladnoga rata. Rat je donio svoju cijenu što se tiče ukupnih odnosa s Rusijom. Bombardiranje NATO-a razljutilo je mnoge Ruse, koji su se poistovjetili sa svojim slavenskim rođacima. Antiameričko raspoloženje u Rusiji snažno se proširilo, kao i strah da je NATO, dugo vremena obrambeni savez, postao prijetnja samoj Rusiji i mogući čimbenik u ruskim etničkim sukobima u mjestima poput Čečenije. Političke će se posljedice možda osjećati godinama, budući da komunisti i nacionalisti žele to neraspoloženje iskoristiti u parlamentarnim i predsjedničkim izborima. Oni su mirovni sporazum dočekali s prijezirom, a neki su se Jeljcinovi pomoćnici čak od ogradili od njega. No Jeljcin nije bio dirnut takvim brigama. Nesumnjivo da je za to bilo mnogo razloga, od kojih je prilično važan bila očajnička potreba Moskve za zapadnom financijskom pomoći. Bijela će kuća vjerojatno dobrostivije gledati na zahtjev Moskve za dodatnim zajmovima od MMF-a, sada kad se Jeljcin odupro Miloševiću. No Jeljcinovi potezi navješćuju širu viziju budućnosti Rusije kao demokratskog društva. Milošević je možda kolega Slaven, no on je i politički fosil, upravo one vrste s kojima se Jeljcin sukobljava od posljednjih dana Sovjetskog Saveza. Jeljcin je uvidio da je nastavak saveza s Miloševićevom diktaturom politički i gospodarski slijepa ulica za Rusiju. Kako se god ta odluka možda činila logičnom na Zapadu, bio je to smion čin vodstva u Moskvi. Jeljcin je kao vođa često izluđujuće hirovit, ali za vrijeme svog predsjednikovanja on se hrabro borio protiv obnove komunizma u Rusiji i oživljavanja hladnoratovskih neprijateljstava između Istoka i Zapada. Sada, kad je pred njim još godina dana posljednjeg mandata, on je još jednom približio Rusiju Europi i Sjedinjenim Državama, te u Moskvi postavio novu vladu koja se čini spremnom da učvrsti tu promjenu. Sastavljanje vlade nije išlo glatko - a i nikad nije, u Moskvi - no premijer Sergej Stepašin gospodarsku je i vanjsku politiku stavio uglavnom u ruke pragmatičnih ljudi, od kojih mnogi zagovaraju daljnju reformu. Otpuštanje premijera Evgenija Primakova, prošloga mjeseca, sve više izgleda kao mudra odluka koja je Eljcinu dopustila da slobodno provodi svoju balkansku diplomaciju i otvori put obnavljanju gospodarskih promjena. Sve to Bijeloj kući daje prigodu da Rusiju dovede u prisnije partnerstvo sa Zapadom. Predsjednik Cilnton mudro je uvidio mogućnosti uključenja ruske pomoći na Kosovu, a Strobe Talbott, zamjenik ministrice vanjskih poslova, vješto je pomogao da se prigoda pretvori u zajednički mirovni plan. Suradnja se može poboljšati u predstojećim tjednima. Ruske će snage vjerojatno služiti kao mirotvorci na Kosovu, zajedno sa snagama NATO-a. Daljnja će ruska pomoć možda biti potrebna u odnosu s Miloševićem kad rat završi. No Clinton bi trebao gledati dalje od Balkana u potrazi za drugim načinima suradnje s Rusijom i da pomogne Jeljcinu. Prva će prigoda stići ovoga mjeseca u Koelnu kad se Jeljcin priključi Clintonu i vođama Velike Britanije, Francuske, Njemačke, Italije, Kanade i Japana na godišnjem gospodarskom summitu skupine sedam industrijaliziranih demokratskih država. Iako je slabašno gospodarstvo čini čudnim dodatkom skupini, Rusija tamo spada zbog svojega političkog utjecaja. Pretvaranjem Rusije u punopravnu članicu, i radom na smanjivanju njezinih gospodarskih nevolja, Clinton i drugi vođe mogu Jeljcinu pružiti opipljive prednosti i prevladati ruske sumnje prema Zapadu. Clinton i Jeljcin, dva čovjeka koji ulaze u posljednje mjesece svojih predsjedničkih mandata, mogu ostaviti trajan dar svojim građanima ako izvuku korist iz suradnje koja je započela na Kosovu", piše uvodničar lista.