US 15. VI. NYT EU OBRANA

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 15. VI. 1999. Ne želeći ovisiti o Sjedinjenim Državama, Europa traži novu ravnopravnost "Kosovski je rat na europski kontinent donio radikalne promjene. Rat je gurnuo Njemačku u vodeću ulogu na vojnom polju, kakvu nije imala od 1945., i oživio pokušaje stvaranja zajedničke europske obrambene politike i mijenjanja europskog odnosa sa Sjedinjenim Državama", piše Roger Cohen. "Naravno, s obzirom na još uvijek neizvjesnu stabilnost Rusije i iznenadni ulazak ruskih vojnika na Kosovo, što govori o mogućem nemiru moskovske vojske, Europljani su oprezni prema bilo kakvom 'odvajanju' od Washingtona. No, želji za održavanjem prekoatlantskih veza sad se pridružio pokušaj da ih se na novi način uravnoteži. Gerhard Schroeder, kojega sada često zovu Kriegskanzler, ili ratni kancelar, našao se za kormilom koalicije sastavljene uglavnom od bivših protivnika uključenja u rat koji je završio planiranim razmještanjem 8.000 njemačkih vojnika na Kosovu, što predstavlja najveći kontingent nakon britanskoga. 'Njemačka je postala normalna zemlja u vojnom pogledu i to je presudna promjena za Europu', izjavio je Jonathan Eyal, britanski vojni analitičar. 'Promjena je stigla pravodobno, jer je rat pokazao koliko Europa mora učiniti da dostigne Sjedinjene Države na polju obrane.' Do rata na Kosovu, Europska je unija bila zaokupljena stvaranjem zajedničke valute, eura. Pokušaji razvijanja zajedničke europske obrane i sigurnosne politike uglavnom su bili prekinuti. No, čini se da je jedanaestotjedno savezničko bombardiranje Kosova, koje je predvodio SAD, promijenilo stvari. Europska potreba za novim vojnim tehnologijama poput laserski navođenih bombi postala je očita, a i njezina ovisnost o Sjedinjenim Državama u provedbi strateškog izviđanja zbog nedostatka vlastitih letjelica. Kao rezultat, priča (koja je nekad bila ograničena na nekolicinu vanjskopolitičkih i vojnih stručnjaka) o sve većoj europskoj ovisnosti o SAD-u i njezinom neuspjehu u praćenju novih tehnologija postala je predmet širokih javnih rasprava. Odluke koje će Europljani donijeti još nisu jasne, ali oni znaju da nešto moraju odlučiti. 'Kosovo je na toliko načina predstavljalo prekretnica', izjavio je Karl Kaiser', njemački stručnjak za vanjsku politiku. 'Za Njemačku je Kosovo značilo dostizanje punoljetnosti. Europi je ono donijelo porazno shvaćanje asimetrije vojne moći između nje i SAD-a, i potrebu da nešto poduzme u vezi s time.' Europljani su već pokazali da na Kosovu namjeravaju biti u prvom planu. Vojnici iz četiri države Europske unije - Britanije, Francuske, Njemačke i Italije - pridonijet će vojnim naporima s 33.000 vojnika i tako brojem gotovo peterostruko premašiti planirani broj američkih snaga - 7.000. Britanskih 13 tisuća vojnika odraz je odluke premijera Blaira da svojoj zemlji priskrbi vodeću ulogu u razvoju europske obrane. To ga odvaja od bivših vođa, koji su takvu politiku smatrali izdajom Atlantskoga saveza. Nijemci su očito napustili sporednu ulogu u Bosni, gdje su razmjestili mnogo manje vojnika, i to tek nakon vruće rasprave u Njemačkoj, pa su na Kosovu preuzeli značajnu ulogu, a to je i parlament prošloga tjedna brzo odobrio. Sablasti nacističkih užasa na Balkanu, toliko prisutne u vrijeme rasprava o Bosni, izblijedile su. Ali u nedjelju je bilo napetosti. Njemački vojni glasnogovornik objavio je da su njemački vojnici NATO-a u Prizrenu ubili dvojicu Srba. A četrdesetak kilometara južno od Prištine nepoznati počinitelji ubili su dva njemačka novinara tjednika 'Stern'. Značajno europsko sudjelovanje odraz je i dugotrajnog oklijevanja Pentagona u uvođenju kopnenih snaga i europske želje da se dokaže, nakon neuspjeha u Bosni i američke prevlasti u zračnim napadima na Kosovu. 'Naša vizija multipolarnog svijeta dobiva potporu', rekao je francuski predsjednik Jacques Chirac vraćajući se starom francuskom motivu i naglašavajući potrebu za suprotstavljanjem američkoj 'hegemoniji'. (...) Problem je i povećanje troškova za vojne potrebe. Sjedinjene Države na obranu troše oko 3,2 posto svojeg ukupnog proizvoda roba i usluga, dok se u Europi prosječno troši 2,1 posto. Takva povećanja vjerojatno će naići na snažan domaći otpor u mnogim europskim državama, gdje mnoga tijela ljevičarskih uvjerenja gaje sumnje prema ponovnom osmišljavanju NATO-a kao zastupnika čovječnosti. Oni tu vide samo jačanje vojne industrije i širenje američkoga kapitalizma pod krinkom dobrohotne brige za ljudska prava. Ograničenja europskih proračunskih deficita, nametnuta pri stvaranju eura, također će priječiti povećanje vojnih troškova. 'Kosovo je pokazalo potrebu za potpunim preustrojem europskih oružanih snaga', izjavio je njemački analitičar Kaiser. 'Predodžba da svatko radi i ponavlja istu stvar postala je apsurdna. Treba stvoriti novu podjelu rada, nove sinergije, novo europsko razmišljanje, ali politički to neće biti lako.' Ipak, možda prvi put od završetka Drugoga svjetskog rata, Europljani su, čini se, svjesni da ne mogu vječno ostati sigurnosna siročad iz 1945., i da ne mogu previše ovisiti o SAD-u, koji je jako nesklon korištenju kopnenih snaga u sukobima. Osim toga, Europljani su shvatili, još bolje nego u Bosni, da sukob na kontinentu nije završio s hladnim ratom, već se jednostavno premjestio na Balkan. 'Nema vojne strategije izlaska iz te regije', izjavio je Carl Bildt, UN-ov posrednik za Kosovo. 'Međunarodna vojna nazočnost zbog osiguravanja mira na Balkanu mora se u predstojećim desetljećima smatrati jednako prirodnom kao što je bilo prirodno imati vojnike u podijeljenoj Njemačkoj za vrijeme hladnog rata.'"