US 5. VI. IHT DEMOKR SRBIJA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 5. VI. 1999. Prema demokratskoj Srbiji? "Nepokolebljivost NATO-a i predsjednika Clintona na Kosovu sada možda daje rezultate. Jugoslavenska je vlada prihvatila dogovor koji bi, bude li proveden, mogao dokončati rat pri zadovoljavajućim uvjetima. Sav uobičajeni oprez, pa i dodatni, na mjestu je. Dogovor u nekim aspektima nije jasan, i Slobodan Milošević bi lako mogao pokušati prekršiti dogovor, kao što je već prije kršio obećanja. U redu je da NATO nastavi bombardirati dok on na posljetku ne bude pokoren. No ako se njegova vojska, policija i paravojne snage povuku s Kosova kao što je obećano i ostane li NATO odlučan u oblikovanju mira kao što je bio u vođenju ovog rata, nešto će važno biti postignuto. Zapad će pokazati da ovaj put, na ovome mjestu ne pristaje na zločine protiv čovječnosti. Ključni elementi dogovora isti su oni koje je Clinton ponavljao s dobrodošlom dosljednošću: srpske snage van, a snage NATO-a unutra. Ta načela ne proizlaze ni iz kakve želje za osvajanjem ili teritorijalnim proširenjem, već iz praktičnih razloga: samo pod tim uvjetima će se milijun prestrašenih kosovskih Albanaca vratiti u svoje domove. (...) Ako je Milošević zaista prihvatio uvjete NATO-a, bit će dovoljno vremena da se analizira zašto. Jedno je postignuće jasno: američka diplomacija pomogla je vratiti Rusiju s ruba međunarodnog poretka na mjesto gdje opet može igrati konstruktivnu ulogu. Predsjednik Jeljcin zaslužuje pohvalu za prepoznavanje činjenice da ruskim interesima bolje služi suradnja sa Zapadom nego udruživanje s beogradskim despotom. Jeljcin je imenovao Viktora Černomirdina kao mirovnog izaslanika kad se činilo da je tadašnji ruski premijer Evgenij Primakov odlučan u namjeri da spriječi NATO. I Jeljcin je bio taj koji je nadmudrio i zbacio Primakova. No diplomati NATO-a, pod vodstvom zamjenika ministrice vanjskih poslova Strobea Talbotta također zaslužuju pohvale, jer napravili su mjesta za Rusiju. Na kraju, prešutna potpora Moskve NATO-ovim uvjetima ostavila je Miloševića u potpunoj izolaciji. Previše je pitanja bez odgovora da bi se već moglo odahnuti. Čak i ako Milošević povuče svoje vojnike, hoće li 'sudjelovanje NATO-a' iz sporazuma značiti da su to snage pod vodstvom NATO-a, ili će iz raspršenijeg zapovjednog ustroja proizići slabije snage? Kako će se provjeriti povlačenje srpskih paravojnih postrojba, od kojih su mnogi krivi za zločine protiv civila? Hoće li uključenje Vijeća sigurnosti te Rusije i Kine voditi prema zamućivanju uloga? Srpskim dužnosnicima, primjerice, ne može se dopustiti glas u odlučivanju tko će se vratiti na Kosovo. A NATO mora surađivati s haaškim sudom u pokušaju gonjenja i zatvaranja ratnih zločinaca, ponajprije optuženoga Miloševića. Tek kad on na posljetku bude sjedio na optuženičkoj klupi u Haagu, Balkan se zaista može nadati miru i stabilnosti. Odlučno savezničko udaranje na srpske snage možda će sada omogućiti vraćanje kosovskih Albanaca na Kosovo. Zapad sada s jednakom odlučnošću i drugim sredstvima mora poticati demokraciju u Srbiji", zaključuje uvodničar lista u članku koji list prenosi iz The Washington Posta.