US 3.VI. CSM VANJSKPOL.NERED SAD

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 3. VI. 1999. Američki vanjskopolitički nered "Koliko je stanje loše? Dopustite mi da pobrojim. U nevladinoj vanjskopolitičkoj zajednici sve je veći konsenzus da američka vanjska politika nikad nije bila u takvu neredu. Kosovo je taj problem dovelo u žarište. Vanjskopolitička momčad predsjednika Clintona ne zna kako da se izvuče iz nereda u koji se lakomisleno uvukla. Ne zna to ni Kongres. Niti postoji išta slično dogovoru među članovima javnosti koji se time bave. U korijenu tih problema su nedostatak jasnih ciljeva i prioriteta te, ono najvažnije, pokušaj provođenja jeftine vanjske politike. Postoji nespremnost da se plate uzvišeni ciljevi i nevoljkost da se prihvate žrtve koje idu uz vojnu akciju. To je nametnulo ograničenja na bombardiranje i zasad isključilo borbu na kopnu, gdje se odlučivalo o svim prijašnjim ratovima. (...) Bombardiranje je izazvalo ono što je trebalo spriječiti. Ono pogoršava i druge probleme u našim međunarodnim odnosima, posebno s Rusijom i Kinom. U slučaju Rusije, saveznički rat protiv Srbije bacio je u vjetar deset godina oklijevanja, ali sve veće suradnje, povećao rusku sumnjičavost prema NATO-u i potvrdio najgore ruske strahove o proširenju NATO-a. Na kosovsku politiku ministrice vanjskih poslova Madeleine Albright utječu posljedice umirivanja Hitlera u Munchenskom dogovoru. No ono što je dovelo Hitlera na vlast bilo je razjedinjavanje Njemačke početkom tridesetih. Rusija danas ima ono što Njemačka tad nije imala - tisuće nuklearnih oružja pod nesigurnim zapovjedništvom i nadzorom. To je zastrašujuće. Među našim najvišim prioritetima trebali bi biti pregovori o nadzoru oružja - koji u ovom ozračju ne mogu napredovati. Kosovo je unazadilo i odnose s Kinom. Od posjeta predsjednika Nixona 1972., marljivim se radom diplomacija obiju strana postupno smanjivalo međusobno nepovjerenje. To je nepovjerenje sad ponovno oživjelo u obje zemlje. Mnogi Kinezi misle da savezničko bombardiranje njihova veleposlanstva u Beogradu nije bilo slučajno. Mnoge američke sumnje prema Kini potvrđene su kineskom špijunažom i političkim prinosima za demokrate. Slušajući svu tu antikinesku galamu, čovjek bi pomislio da Amerika nikada nije nikoga špijunirala niti pokušala utjecati na izbore u drugoj zemlji. Kongres je s pravom uznemiren, ali njegova ljutnja bi trebala biti usmjerena na protuobavještajne servise koji su propustili spriječiti špijunažu te na ljude koji su prihvatili prinose. Neki u Kongresu i javnosti žele ta sredstva za razdraživanje iskoristiti kako bi vratili američko-kineske odnose u najgore dane hladnoga rata. Taktika je povezati stvari koje nisu povezane. Antikinesku gomilu ljuti što su Kinezi dovoljno pametni da ukradu naše tajne i dovoljno surovi da trpaju disidente u zatvor; stoga se oni suprotstavljaju prihvaćanju Kine u Svjetsku trgovinsku organizaciju. Njima nije važno što je Sjedinjenim Državama bolje da je Kina u Svjetskoj trgovinskoj zajednici nego izvan nje; ta bi organizacija dala Sjedinjenim Državama forum za rješavanje trgovinskih razmirica s Kinom. Da se Kosovo nikad nije dogodilo, Rusiji bi ipak prijetio raspad, a s Kinom bi ipak bilo teško raditi. Kosovo te stvari samo čini manje pristupačnima za rješavanje. Jedinstvo NATO-a se raspada. Američka je politika prepuštena slučaju u Južnoj Americi, Aziji i Africi. Kongres neće ni poduprijeti rat ni iskoristiti svoje moći da ga zaustavi. Umjesto toga, Kongres čini ono što prolazi kao politika obrane, tako što odobrava čak veću količinu novca nego što i Pentagon želi, i to za oružja poput antibalističkih raketa koje neće imati uspjeha. Optužnica protiv jugoslavenskoga predsjednika Miloševića kao ratnog zločinca stvari još više komplicira. Još ih zamršenijima čini gđa Albright, koja je neki dan za CNN izjavila da se nema o čemu pregovarati. G. Milošević, izjavila je ona, mora prihvatiti uvjete NATO-a, inače... To je jednako bezuvjetnoj predaji - potpunom porazu za Miloševića, potpunoj pobjedi za NATO. To jamči dugačak rat; pa ipak što duže rat traje, to su njegovi učinci gori. Sad je prešnije dokončati rat nego u njemu pobijediti. To nije lako. Trebali bismo riješiti Kosovo najboljim dogovorom koji možemo postići. Zatim se možemo latiti dugačkog i teškog zadatka obnove naših međunarodnih odnosa", piše Pat M. Holt.