ZAGREB, 2. lipnja (Hina) - Suđenje Dinku Šakiću, bivšem zapovjedniku ustaškog logora u Jasenovcu, nastavljeno je danas na Županijskom sudu u Zagrebu svjedočenjem ravnatelja Hrvatskog državnog arhiva (HDA) Josipa Kolanovića (61) koji
je govorio o arhivskoj građi vezanoj za žrtve Drugog svjetskog rata i jasenovačkog logora.
ZAGREB, 2. lipnja (Hina) - Suđenje Dinku Šakiću, bivšem
zapovjedniku ustaškog logora u Jasenovcu, nastavljeno je danas na
Županijskom sudu u Zagrebu svjedočenjem ravnatelja Hrvatskog
državnog arhiva (HDA) Josipa Kolanovića (61) koji je govorio o
arhivskoj građi vezanoj za žrtve Drugog svjetskog rata i
jasenovačkog logora.#L#
Kolanović je naglasio kako u arhivima postoje samo fragmenti, ali
ne i izvorna građa o logoru Jasenovac. Kolanović drži da izvorna
dokumentacija ne postoji ni u jednom arhivu država nastalih
raspadom SFRJ. Napomenuoje kako je 1987. izdana zajednička
publikacija svih republičkih arhiva pod nazivom "Pregled arhivskih
fondova i zbirki", u kojoj također nema dokumentacije o
jasenovačkom logoru.
Dokumentaciju HDA o žrtvama Drugog svjetskog rata, Kolanović je
svrstao u pet skupina: građu napravljenu od 1941. do 1945.,
dokumentaciju Zemaljske komisije za utvrđivanje ratnih zločina
okupatora i njihovih pomagača, gradivo SUBNOR-a, memoarsku građu i
građu tzv. Projekta Dotrščina.
Govoreći o dokumentaciji Zemaljske komisije, koja je djelovala od
1944. do 1947., Kolanović je rekao kako je ona najvećim dijelom
rađena na temelju iskaza svjedoka. Uz brojne zakonske odredbe NDH,
ta dokumentacija sadrži dosjee osoba koje su svjedoci optužili za
ratne zločine, te mjesta, vrijeme i načine izvršenja zločina.
Kolanović je izjavio kako i optuženi Šakić ima dosje koji, uz
svjedočanstva logoraša koji ga optužuju, sadrži tri
izvorna dokumenta: diplomu o odličju koje je primio, platnu listu
sa njegovim imenom, te njegov potpis na dokument o otpustu tri
logoraša.
Dokumentacija Zemaljske komisije, nadalje sadrži popis
"paketarnice" logora, u kojoj su navedena imena zatočenika koji su
primali pakete, te dva Dnevnika radova na kojima su, od sredine
srpnja 1944. do konca siječnja 1945, radili zatočenici. Dnevnici
sadrže imena ustaških časnika koji su predvodili radne skupine
zatočenika, ali ne i imena zatočenika, već samo brojeve pod kojima
su se vodili.
Kolanović je kazao da je Zemaljska komisija ustvrdila kako je
većina dokumentacije o Jasenovcu uništena neposredno prije
zatvaranja logora, u travnju 1945., no, kako je rekao, u HDA drže
kako je "netko nakon rata izvadio stranice o jasenovačkom logoru".
Napomenuo je da u HDA postoji i tzv. Fond Antifašističkog fronta
žena u kojem se nalazi knjiga sa osobnim podacima zatočenica tzv.
Sabirnog logora Jasenovac i Knjiga kozaračke djece u kojoj su
navedena imena 4.013 djece, dovedene u starogradiški logor, te
podaci kome je koje dijete predano. HDA posjeduje i šturu
dokumentaciju o logoru "Danica" kraj Koprivnice, te devet kutija
arhivske građe, nastale 1960., pod nazivom Optužnica Pavelić-
Artuković u kojoj se nalazi popis dijela stradalih Židova u NDH.
Memoarska građa, treća skupina dokumenata o žrtvama rata i
Jasenovca, sadrži dnevnike trojice preživjelih logoraša, nastalih
krajem 1945.
Kolanović je istaknuo kako se u tri navrata popisivao broj žrtava
rata i jasenovačkog logora. Prvi popis sa imenima i prezimenima
stradalih sačinila je Zamaljska komisija, i on je, po Kolanovićevim
riječima, savjesno rađen.
Kolanović je napomenuo da je komisija u prvom izvješću popisala
95.164 stradalih na području Hrvatske, ali je zatražena revizija,
jer je popis obuhvaćao i stradale domobrane i ustaše. Nakon
revizije došlo se do brojke od 59.512 žrtava.
Kolanović je dodao kako je "netko" iz Zemaljske komisije sačinio
bilježnicu, u kojoj se po godinama i mjesecima navode podaci o
ukupno 15.792 stradalih u logoru Jasenovac. Prema toj bilježnici, u
kojoj su navedeni samo stradali s područja tadašnje NR Hrvatske,
ali ne i s područja BiH i Srijema, najviše je zatočenika stradalo
1942., dok je 1944. ukupno stradalo 2.167 osoba, od kojih najveći
broj u zadnja četiri mjeseca te godine, tijekom koje je Šakić od
travnja do studenoga zapovijedao logorom.
Drugi popis žrtava rata, rađen na inicijativu SUBNOR-a, nikada nije
završen. Kolanović ga drži nerelevantnim, jer je pri njegovoj
izradi, kako je rekao, unaprijed postavljen cilj da se nabroji što
više žrtava.
Kolanović, kao i Vladimir Žerjavić, drži da je popis iz 1964., rađen
na zahtjev Njemačke radi naknade ratne štete, najrealniji. Popis je
vršilo 30.000 popisivača, od čega 7.000 u Hrvatskoj. Kolanović je
naglasio kako se taj popis u Beogradu i danas drži vojnom tajnom.
"HDA je u nekoliko navrata tražio popis, ali su nam ga uvijek
uskraćivali", istaknuo je, te dodao kako je prije nekoliko mjeseci
neslužbenim kanalima ipak uspio doći do popisa koji se sastoji od 25
knjiga.
Posljednja skupina dokumenata HDA, odnosi se na Projekt Dotrščina
koji je rađen skoro deset godina, a cilj mu je bio utvrditi broj
stradalih osoba koje su na bilo koji način vezane sa Zagrebom.
Projektom je nastalo 115 knjiga s kratkim biografijama oko 14.000
žrtava, od kojih je oko 6.500 Židova. Kolanović je iznio
statističke podatke koji ukazuju da su kod Židova podjednako
stradavali muškarci i žene, a kod Hrvata i Srba više su stradavali
muškarci. "Pretpostavljam da je to tako zbog toga što su muškarci
bili politički aktivniji, dok su se prema Židovima temeljito
provodili rasni zakoni", rekao je Kolanović, te dodao kako je po
popisu na području Zagreba ubijeno tri puta više Hrvata nego Srba.
Kolanović, koji je ravnatelj HDA od 1991., podsjetio je da se
Hrvatsku optuživalo kako je 1991. počela s uništavanjem arhivske
građe iz Drugog svjetskog rata. No, kako je rekao, predajom oko
300.000 dokumenata Muzeju holokausta u Washingtonu, Hrvatska je to
demantirala.
Suđenje se nastavlja sutra.
(Hina) so im