SLUČAJ ŠAKIĆ: ČITANI ISKAZI K. HRVOJIĆ I A. FRIDRICHA

ZAGREB, 24. svibnja (Hina) - Svjedok Zdenko Schwartz, koji je jučer doputovao iz Izraela, nije se pojavio na početku današnje glavne rasprave na Županijskom sudu u Zagrebu, pa je suđenje bivšem zapovjedniku ustaškog logora u Jasenovcu Dinku Šakiću nastavljeno čitanjem iskaza svjedokinje Katarine Hrvojić i Adolfa Fridricha, koji su zbog bolesti, 18. svibnja, saslušani izvanraspravno.#L# Katarina Hrvojić uhićena je početkom siječnja 1942. zbog pomaganja ilegalcima Komunističke partije. Odvedena je u zatvor u kojem je ostala do sredine ožujka kada je, zajedno sa svoje tri sestre, prebačena u Kulu u starogradiškom logoru. Sjeća se dolaska Maksa Luburića koji im je na nastupu zaprijetio da će ih sve "preodgojiti", jer su one buduće hrvatske majke. Nakon dva mjeseca iz Kule je prebačena u tzv. hrvatski ženski logor kojim je zapovijedala Maja Buždon. Dinka Šakića je prvi put vidjela 1942., ispred zapovjedništva logora. Kako je izjavila, u ljeto 1943. Šakić je zamjerio Maji Buždon da mu je u Jasenovac poslala samo stare i nemoćne žene. Vidjevši svjedokinju, Šakić ju je izdvojio i rekao da mu trebaju "takve" mlade žene, sposobne za rad. "Kada sam vidjela da naređuje Maji Buždon, vidjela sam da se radi o nekome važnom", naglasila je u svom iskazu Katarina Hrvojić, koja je u logorima prebolila dizenteriju. Od drugih logorašica je čula da je Šakić, kao zamjenik zapovjednika jasenovačkog logora, u nekoliko navrata posjećivao ženski dio logora, ali ne zna što je tamo radio. U kasnu jesen 1943. vraćena je u Staru Gradišku iz koje je ponovno, u proljeće 1944., prebačena u jasenovački logor. Šakić je, po njenim riječima, tada bio zapovjednik logora. U siječnju 1945. u pratnji ustaškog vojnika krenula je u Lipovljane, pa u Zagreb, gdje se trebala javiti u stan Ljube Miloša, ali je odvedena u Pisarovinu gdje je sa još nekoliko logoraša zamijenjena za jednog pilota. Svjedokina tvrdi da Šakić u siječnju te godine više nije bio zapovjednik logora. Iz Stare Gradiške sjeća se odvođenja triju žena u tzv. hotel "Gagro", gdje su likvidirane, a čula je i za trovanje ciklonom djece s Kozare. Posebno je istaknula događaj kada su ustaše veliku skupinu žena, Židovki i pravoslavki, odveli s ekonomije u selu Mlaka na brod, nakon čega je vidjela njihove leševe kako plutaju Savom. U jasenovačkom logoru je 1943. naišla na obješenog logoraša. Sjeća se da je u krajem proljeća 1944. vidjela kola puna leševa, koja su skelom prevezena na Gradinu. U listopadu iste godine ustaše su iz njene grupe izdvojile 33 mlade djevojke, koje se više nisu vratile. Naglasila je da su se Hrvatice do 1944. osjećale "privilegirano", jer su imale bolji tretman. O događajima u muškom dijelu logora svjedokinja nema neposrednih saznanja. Adolf Fridrich uhićen je u Zagrebu u kolovozu 1941., "samo zato što je Židov". "Rekli su nam da smo uhićeni zbog mjera osiguranja zagrebačkog velesajma koji se održavao u to vrijeme", naveo je u svom iskazu Fridrich, koji je u jasenovački logor prebačen u rujnu 1941. Početkom siječnja odveden je u Staru Gradišku. Dinka Šakića je viđao krajem 1943. i početkom 1944. i kako je rekao, po ničemu mu nije ostao u sjećanju. Nije vidio da bi Šakić nekog zlostavljao ili ubio, ali je čuo da je strijeljao Milu Boškovića. U nekoliko navrata je prisustvovao pojedinačnom odvođenju logoraša, a postrojavanje logoraša je izbjegavao, skrivajući se po logoru u kojem je smršavio 24 kilograma. U Šakićevo vrijeme, po njegovim riječima, dogodilo se pogubljenje nekolicine domobrana i svih logorskih električara. Također tvrdi da su transporti s novim zatočenicima, koje bi odmah vodili na pogubljenje na Gradinu, dolazili i u razdoblju Šakićeva zapovjedanja logorom. Fridrich tvrdi da su zlostavljanja bila učestala, a da su se pogubljenja, koja su odobravana i planirana u zapovjedništvu, vršila nožem, strijeljanjem ili vješanjem. Kako je naveo, Šakić je bio zapovjednik do pred "kraj logora" i ne sjeća se da ga je neko zamijenio. Fridrich je preživio proboj logora, 22. travnja 1945.. Naglasio je kako je od desetero braće i sestara, rat preživio samo on i jedan brat. Nakon čitanja dvaju iskaza, glavna rasprava je nastavljena svjedočenjem Zdenka Schwartza, koji se naknadno pojavio na sudu. (Hina) so im