ZAGREB, 12. svibnja (Hina) - Suđenje Dinku Šakiću, bivšem zapovjedniku ustaškog logora u Jasenovcu, nastavljeno je danas na Županijskom sudu u Zagrebu svjedočenjem Vinka Ecimovića (75) koji je u jasenovačkom i starogradiškom logoru
bio zatočen od kraja lipnja 1942. do kraja listopada 1943. Dinka Šakića je viđao krajem 1942. ili početkom 1943., ali nikada nije vidio da je nekoga ubio ili počinio neki zločin, niti je bio nazočan na postrojavanjima logoraša na kojima su se vršila pojedinačna pogubljenja.
ZAGREB, 12. svibnja (Hina) - Suđenje Dinku Šakiću, bivšem
zapovjedniku ustaškog logora u Jasenovcu, nastavljeno je danas na
Županijskom sudu u Zagrebu svjedočenjem Vinka Ecimovića (75) koji
je u jasenovačkom i starogradiškom logoru bio zatočen od kraja
lipnja 1942. do kraja listopada 1943. Dinka Šakića je viđao krajem
1942. ili početkom 1943., ali nikada nije vidio da je nekoga ubio
ili počinio neki zločin, niti je bio nazočan na postrojavanjima
logoraša na kojima su se vršila pojedinačna pogubljenja.#L#
Ecimovića je kao sindikalnog aktivistu i pripadnika
Narodnooslobodilačkog pokreta u lipnju 1942. u Zagrebu uhitila
Ustaška nadzorna služba. Nakon mjesec dana provedenih u istražnom
zatvoru, bez presude je prebačen u logor Jasenovac. Početkom
kolovoza 1943. s većom skupinom Hrvata prebačen je u logor Stara
Gradiška iz kojeg je krajem listopada odveden u Zagreb, gdje su ga
"preuzeli" njemački časnici i odveli u Pisarovinu na zamjenu.
U jasenovačkom logoru radio je kao montažer i bravar u blizini
upravne zgrade, te je imao priliku vidjeti sve ustaške časnike, a
među njima i Dinka Šakića. Zapamtio je brojna imena ustaških
časnika, ali ne zna "tko je vršio kakvu dužnost". Sjeća se da su
imali duge bičeve na krajevima kojih su bile olovne kuglice.
Kao najstrašnije iskustvo naveo je sam dolazak u logor. "Sve stvari
smo morali baciti na jednu stranu. Rekli su nam da nam to više nikada
neće trebati. Drugog dana pronijela se vijest da je navečer
postrojavanje logoraša (nastup). Ljudi su se jako uznemirili, pa
sam pitao što je to nastup. Stariji logoraši su mi rekli da ću
vidjeti i sam prosuditi. Nakon večere postrojili smo se ispred
mjesta gdje su se vršila strijeljanja. Doveli su jednog zatočenika,
koji je navodno pokušao pobjeći i pred nama ga strijeljali", opisao
je Ecimović. Istaknuo je da ne može riječima opisati kako je to
utjecalo na njega. "Nastupi su organizirani kako bi nas se
zastrašilo", ustvrdio je Ecimović, te ponovio kako bi se na
nastupima redovito vršila pojedinačna strijeljanja i kažnjavanja,
dok su se masovna pogubljenja vršila noću na Gradini, "daleko od
očiju logoraša". Osobno je bio nazočan na četiri nastupa na kojima
su stirjeljani logoraši.
Opisujući nekoliko nastupa kojima je nazočio, Ecimović se
prisjetio nastupa kada su iz stroja izdvojili i u ne pozantom pravcu
odveli skupinu zatočenika koji zbog iznemoglosti nisu više mogli
raditi, zatim nastupa na kojem su ustaše, navodno, tražile
dobrovoljce za odlazak na rad u Njemačku. "Naknadno smo saznali da
nisu stigli dalje od Gradine", naglasio je.
Sjeća se i "strašnog" nastupa na koji je dovedeno petoro ili šestoro
zatočenika iznakaženih lica, među kojima je bio i jedan Rom koji je,
iako pogođen s pet ili šest metaka, još davao znakove života. Kako
je naglasio, nakon prebacivanja na rad u bravariju više nije morao
odlaziti na nastupe, što mu je, kako je istaknuo, bila "velika
nagrada".
Prisjeća se "velikog uređivanja" logora zbog najavljenog dolaska
komisije Crvenog križa koja se za njegova boravka u logoru nije
pojavila.
Sjeća se velikog broja žena i djece koji su, nakon "kozaračke
ofenzive", dovedeni u logor i odvedeni na Gradinu, gdje su, po
njegovim riječima, najvjerojatnije pogubljeni. "Nakon njihovog
odvođenja čuo sam preko Save pucnjeve iz strojnica", dodao je.
Kako je naveo, kažnjavanja logoraša bila su različita, od
strijeljanja, okivanja u lance, do zabrane pisanja rodbini i
primanja paketa. "Najopasniji su bili ustaški vojnici, čarkari,
osobito kada bi se napili. Imali su slobodne ruke i mogli su ubiti
koga su htjeli", naglasio je.
Kao i svi dosadašnji svjedoci i Ecimović je istaknuo kako je ishrana
bila "užasna". "Rekli su mi da ću jesti samo puru. Ja nisam znao
kakvo je to jelo. Mislio sam da je to pečena purica", rekao je
Ecimović, na što se optuženi Šakić nasmijao, ovoga puta bez opomene
predsjednika sudskog vijeća Dražena Tripala.
Tijekom njegovog zatočenja u Jasenovcu likvidiran je logor "III C".
"To je bio logor u logoru koji su likvidirali tako da su zatočenima
prestali davati hranu i piće sve dok nisu umrli. Pričalo se da su
logoraši tada jeli ljudsko meso", naglasio je Ecimović.
Napomenuo je kako u logoru nije postojalo neko pisano pravilo
ponašanja, već mu je po dolasku u logor jedan prijatelj, sindikalni
aktivist, rekao da mu je najbolje "da ništa ne vidi i ne čuje", te da
izbjegava susrete s ustaškim časnicima.
Glavnoj raspravi danas nije pristupio svjedok Ervin Rosengerg iz
Izraela koji je pozvan diplomatskim putem. Ministarstvo pravosuđa
izvijesitlo je sud o izjavi svjedoka hrvatskom veleposlanstvu u
Izraelu koji je naveo kako zbog zdravstvenih razloga ne može
doputovati na suđenje u Zagreb. O potrebi njegova ponovnog
pozivanja, sudsko vijeće odlučit će naknadno.
Suđenje se nastavlja sutra.
(Hina) so im