SLUČAJ ŠAKIĆ - SVJEDOČIO VLADIMIR CVIJA

ZAGREB, 13. svibnja (Hina) - Svjedočenjem Vladimira Cvije (79) danas je na Županijskom sudu u Zagrebu nastavljeno suđenje bivšem zapovjedniku ustaškog logora u Jasenovcu, Dinku Šakiću, optuženom za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Svjedok Cvija tvrdi da je Šakić bio zapovjednik logora tijekom 1944., no, ne zna do kada je bio na toj dužnosti. Šakića je vidio jednom ili dva put u ljeto 1944.. "Bio je uočljiv, jer je bio besprijekorno odjeven", istaknuo je Cvija.#L# Vladimir Cvija uhićen je kao član Komunističke partije i odveden u jasenovački logor krajem svibnja 1942. U logor Stara Gradiška prebačen je 1943., da bi 1944. bio vraćen u jasenovački logor, iz kojeg je sredinom siječnja 1945. pušten na razamjenu. Kao najteže razdoblje zatočeništva istaknuo je 1942. i 1943. kada su, kako je rekao, postrojavanja logoraša (nastupi), na kojima su izdvajali logoraše za likvidaciju, bila redovita. "Postrojavanja su bila najčešća za vrijeme ofenzive na Kozaru", tvrdi Cvija. Od pojedinačnih pogubljenja sjeća se kada je zastavnik Maričić pred logorašima hicem u potiljak ubio zatočenika, te događaja kada je Hinko Dominik Pićili pretukao zatočenika bičem, nakon čega mu je čizmom "smrskao" glavu. Napomenuo je kako se stanje u logoru "smirilo" krajem 1943. i tijekom 1944. "No, i tada je bilo pojedinačnih pogubljenja", rekao je Cvija. Na upit Šakićevog branitelja Ivana Kerna, nije se mogao prisjetiti, niti opisati neki konkretan slučaj pogubljenja logoraša u 1944. Opisujući stanje u logoru, Cvija je istaknuo da su barake bile prepune zatočenika. "Pila se zamućena, prljava voda iz bunara, a jeli smo rijetku puru s tvrdim kukuruznim kruhom. Svi smo bili gladni, a ja sam skoro umro od gladi", naglasio je, te dodao kako su ga spasili paketi hrane koje je dobivao od kuće. Govoreći o higijenskim uvjetima, Cvija je rekao da su logoraši imali mogućnost pranja. "Uvjeti su se naročito poboljšali uoči dolaska komisije Crvenog križa", dodao je. Na upit o logoraškoj bolnici, Cvija je kazao da su "odvedeni mogli biti sigurni da će u bolnici umrijeti ili će ih odvesti na likvidaciju". Prisjećajući se slučaja židovskog harmonikaša Wollnera, kazao je kako je, znajući da će ga pogubiti, Wollner počeo "očajnički bježati po logoru ne bi li izbjegao likvidaciju, te se hotimično utopio u obližnjem jezeru". Zvonaru je opisao kao baraku u koju su smještali zatočenike predviđene za pogubljenje. Osobno nije vidio, ali je čuo da su se na Graniku vršile likvidacije. "Sjećam se da smo noću, početkom 1943., često slušali zapomaganje i krike logoraša sa Granika", naveo je. Napomenuo je kako je drugom polovinom 1943. u starogradiškom logoru i 1944. u Jasenovcu, zatočenicima dozvoljeno "bavljenje raznim aktivnostima", odnosno organiziranje glazbenih i dramskih grupa. Sa zapovjednom strukturom logora nije bio upoznat. Za slučaj Mile Boškovića i njegove grupe, te tzv. zlatnu aferu nije čuo, niti je vidio odvođenja bolesnih i iznemoglih iz nastambi. Tvrdi da nisu postojala pisana pravila ponašanja u logoru. Sjeća se da su u logoru ustaše podigle vješala, ali nije vidio da je netko obješen. "Čuo sam da je bilo takvih slučajeva, ali ja sam se skrivao i izbjegavao postrojavanja na kojima se to događalo", kazao je Cvija. Na brojna pitanja obrane i predsjednika sudskog vijeća Dražena Tripala, Cvija nije odgovorio, pravdajući to protekom vremena. "Prošlo je mnogo vremena, a ja sam nastojao sve zaboraviti i izbrisati iz sjećanja", naglasio je Cvija. Za danas predviđen svjedok, Zdenko Shwartz iz Izraela, obavijestio je sud da je u nemogućnosti doći na današnju raspravu, te da je spreman svjedočiti 24. svibnja. Sudsko vijeće će naknadno odlučiti hoće li ga saslušati u nekom drugom terminu. Suđenje se nastavlja 17. svibnja. (Hina) so dd