ZAGREB, 6. svibnja (Hina) - Svjedočenjem Mihajla Marića (81) iz Beograda danas je na Županijskom sudu u Zagrebu nastavljeno suđenje bivšem zapovjedniku ustaškog logora u Jasenovcu Dinku Šakiću, optuženom za ratni zločin protiv
civilnog stanovništva. Marić je u svom svjedočenju optužio Šakića za ubojstvo Mile Boškovića i logoraša Pajtaša, a naveo ga je i kao glavnog krivca što mu je produženo zatočeništvo u logoru.
ZAGREB, 6. svibnja (Hina) - Svjedočenjem Mihajla Marića (81) iz
Beograda danas je na Županijskom sudu u Zagrebu nastavljeno suđenje
bivšem zapovjedniku ustaškog logora u Jasenovcu Dinku Šakiću,
optuženom za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Marić je u
svom svjedočenju optužio Šakića za ubojstvo Mile Boškovića i
logoraša Pajtaša, a naveo ga je i kao glavnog krivca što mu je
produženo zatočeništvo u logoru. #L#
Opisujući postrojavanje logoraša (nastup), u rujnu 1944., na kojem
je obješeno dvadesetdvoje članova logorske partijske
organizacije, tzv. Boškovićeve grupe, Marić je izjavio da je s
udaljenosti od pet ili šest metara vidio Šakića kako puca u Milu
Boškovića. "Bošković je zatražio da ga se strijelja, a ne vješa.
Šakić, koji je vodio nastup, naredio mu je da se okrene leđima, ali
je Bošković rekao da se neće okrenuti jer Crnogorac gleda smrti u
oči. Šakić je tada izvadio pištolj i pucao mu u čelo", izjavio je
Marić.
Po njegovim riječima, Šakić je mjesec i pol nakon ubojstva
Boškovića vodio i nastup povodom tzv. zlatne afere na kojem je
pogubljeno petero logoraša. "Nastup je naređen jer je nestao dio
nakita i zlatnine oduzet od novopridošlih logoraša. Trojicu
logoraša strijeljao je Maričić, a logoraša Pajtaša pištoljem je
ubio Šakić, koji je tom prilikom ustaši Rašidu rekao da ne troši
metke na logoraša Špilera jer ima drugog načina za ubijanje. Na to
je Rašid kamom zaklao Špilera, nakon čega je polizao krvavu kamu i
spremio je u korice", izjavio je Marić dodavši kako je u tu aferu bio
umiješan i ustaša Mato Matković kojeg je na poljani iza kuhinje
osobno ubio njegov brat Ivica.
Marić je rođen u selu Obrovnici pokraj Bjelovara, a uhićen je u
raciji u Zagrebu. "Nisu mi mogli dokazati da sam član Partije, pa
sam uhićen zato što sam Srbin pravoslavac", tvrdi Marić. Nakon
uhićenja odveden je u logor Danica u Koprivnici, odakle je nakon dva
mjeseca odveden u logor Krapje, iz kojeg je nakon mjesec i pol
prebačen u jasenovački logor, u kojem je bio zatočen od kolovoza
1941. do 22. travnja 1945. kada se uspio spasiti u proboju logora.
Sa Šakićem se, kako je rekao, susreo tri puta "oči u oči". Prvi put
ga je susreo kada je išao na Savu gdje je radio na održavanju pumpe
za vodu. "Šakić se vraćao s jahanja. Povikavši zašto mu presijecam
put, opalio me bičem tri puta preko leđa", rekao je Marić. Drugi
susret sa Šakićem dogodio se kada je radio u bolnici na održavanju.
Mariću su tada prišli Maks Luburić i Dinko Šakić. "Luburić me upitao
od kada sam u logoru i kada mislim ići kući. Odgovorio sam mu da sam
tu od 1941. i da mi je preostalo još sedam dana", rekao je Marić.
Šakić mu je tada naredio da se sutradan javi u zapovjedništvo gdje
ga je tražio da potpiše prazan papir. "Znao sam da ću dobiti metak u
čelo ako odbijem, pa sam potpisao", dodao je Marić. Sljedećeg je
dana ponovno došao k Šakiću i tada je vidio kako je potpisao da
dobrovoljno ostaje u logoru još dvije godine. "Ja sam valjda jedini
dobrovoljac Jasenovca", istaknuo je Marić.
Posljednji izravan susret sa Šakićem dogodio se nakon što je,
braneći se, udario ustaškog čarkara koji ga je prijavio u
zapovjedništvo. "Priveli su me u zapovjedništvo gdje je Hinko
Dominik Pićili držao sastanak na kojem je bio i Šakić. Pićili je
tražio objašnjenje što se dogodilo. Tada se povela rasprava kako me
kazniti. Ustaški časnici predlagali su da me se strijelja, objesi
ili zakolje. Šakić je tada rekao 'ja ću ga strijeljati', ali ga je
Pićili primio za ruku u kojoj je držao pištolj i kazao mu da se
smiri. Tako sam ostao živ", ispričao je Marić.
Po njegovim riječima, Šakić je u Jasenovcu prvo radio kao činovnik,
a logorom je zapovijedao od jeseni ili zime 1943. do početka 1945.
kada ga je naslijedio Nikola Lisac. Šakića je u logoru viđao i prije
nego što je postao zapovjednik, a posljednji ga je put vidio 17. ili
18. travnja 1945. kada je u pratnji ustaških dužnosnika šetao
logorom.
Govoreći o teškim uvjetima u logoru, Marić je, kao i svi prethodno
saslušani svjedoci, potvrdio da je hrana bila loša i oskudna, a
higijenski uvjeti nikakvi. Napomenuvši kako su neki "nastupi" bili
organizirani zbog pokušaja bijega logoraša, Marić se prisjetio
nastupa s kraja 1943. ili početka 1944. kada su im ustaše pokazali
odsječenu glavu logoraša koji je pokušao bježati.
Na upit Šakićeva branitelja Ivana Kerna, kako je znao da je osoba
koja je zapovijedala logorom Dinko Šakić, Marić je odgovorio da su
mu to rekli neki od logoraša koji su radili u zapovjedništvu, a
čijih se imena ne sjeća.
Suđenje se nastavlja 10. svibnja.
(Hina) so gk