SLUČAJ ŠAKIĆ - SVJEDOČIO MILOŠ DESPOT IZ BIJELJINE

ZAGREB, 11. svibnja (Hina) - U nastavku suđenja bivšem zapovjedniku ustaškog logora u Jasenovcu, Dinku Šakiću, danas je na Županijskom sudu u Zagrebu svjedočio Miloš Despot (75) iz Bijeljine (BiH), koji je u jasenovačkom logoru bio zatočen od rujna 1942. do proboja logora, 22. travnja 1945. Despot je u svom svjedočenju optužio Šakića za ubojstvo Mile Boškovića, dvojice židovskih logoraša, te jednog logoraša kojeg je, kako je rekao, Šakić ubio zbog krađe jednog klipa kukuruza.#L# Po Despotovim riječima, Dinko Šakić postao je zapovjednikom logora sredinom ili koncem 1943., nakon vjenčanja sa Nadom Luburić, polusestrom Maksa Luburića, koji je bio zapovjednik svih logora u NDH. "Šakića znam od 1942. kada je bio primjeran, lijepo odjeven mladić koji nije radio zločine, ali kada je dobio dužnost zapovjednika postao je opasan čovjek", rekao je Despot, naglasivši kako je Šakić bio zapovjednik sve do proboja logora, 22. travnja 1945. Opisujući Boškovićevo pogubljenje, u rujnu 1944., Despot je rekao kako je bio nedaleko od mjesta na kojem je Šakić, metkom u glavu, ustrijelio Boškovića. "Sjećam se da mu je Šakić prije toga rekao da bira smrt kakvu hoće", istaknuo je Despot, te dodao kako je nakon dva ili tri dana, zbog navodnog pokušaja bjega, naređeno postrojavanje logoraša na kojem je Šakić izdvojio dvojicu ili trojicu Židova koje je osobno ustrijelio. Treći zločin za koji je Despot optužio Šakića dogodio se kada je jedan mlađi logoraš ukrao klip kukuruza seljaku koji je kroz logor prolazio s kolima natovarenim kukuruzom. "Šakić je to vidio, potrčao je za logorašem i odmah ga ustrijelio pištoljem", rekao je Despot. Miloš Despot, rođen u selu Jamena kraj Šida, imao je 18 godina kada su ga, zajedno sa svih 287 muškaraca iz sela, uhitili i odveli u Sremsku Mitrovicu, gdje su svi osuđeni na smrt. "Ne znam iz kojeg razloga su nas poštedili i prebacili u jasenovački logor", rekao je Despot naglasivši da je u logor odveden, bez ikakve presude ili odluke, "samo zato što je Srbin". Iz njegovog sela su, kako je rekao, ustaše odvele i 115 Roma, a nakon rata, po povratku u selu zatekao je 360 udovica. U logoru je radio na brodu na Savi. "Proživio sam sve i svašta. Radili smo teško po cijeli dan, a hrana je bila oskudna", rekao je naglasivši kako je "vladala glad". Njega su "spasili" paketi s hranom koje mu je slala majka. "Svaki dan se odvodilo na pogubljenja koja su se najčešće vršila na Gradini", naglasio je. Osobno nije vidio ta pogubljenja, ali su mu o tome pričali dvojica njegovih mještana koji su skelom prevozili logoraše na Gradinu. "Da sam vidio masovne likvidacije, danas ne bih bio živ", naveo je Despot, te dodao kako su postrojavanja na kojima su se izdvajali logoraši bila redovita. Ustaše su, po njegovim riječima, znale noću dolaziti u logoraške nastambe. "Ispitivali su logoraše koje su nacionalnosti i gdje rade, a onda bi ih odvodili", rekao je Despot, naglasivši kako odvedene "više nikada nitko ne bi vidio". Rekao je kako su kriterij za izdvajanje bili i bolest, starost, te iznemoglost logoraša za daljnji rad. Sjeća se da je često prevozio logoraše na rad preko Save. "Mnogi od njih se nikada ne bi vratili", napomenuo je, rekavši kako je nerijetko u Savi viđao leševe pogubljenih na Graniku. Istaknuo je da su ustaše u studenom 1942., prilikom zatvaranja logora "III C", likvidirale veliki broj logoraša. Prisjeća se i događaja sredinom 1944., kada je III hercegovačka satnija na čelu sa zastavnikom Malenicom, na brod dovela od 120 do 160, žicom vezanih, mladih djevojaka i žena. "Nakon isplovljavanja Malenica je ženama naredio da se skinu. Nastala je vika i zapomaganje. Posadu koja je radili na brodu uputili su na remorker koji je vukao brod, a žene su likvidirali kamama", ispričao je Despot. Despot drži kako ustaški vojnici koji su vršili likvidacije nisu krivi, jer su "samo izvršavali naređenja zapovjednika, pravih krivaca". "Nisu sve ustaše bili iste, bilo je među njima i dobrih ljudi", istaknuo je. Kako je naveo, u logoru je za vrijeme zapovjednika Brkljačića, 1943., bilo dvomjesečno "zatišje". Tada su za logoraše bile organizirane priredbe, a za zatočene Hrvate mise. "Šakić je tada znao sa logorašima igrati nogomet", napomenuo je Despot. "Zatišje" je trajalo sve dok nisu počeli pokušaji bježanja logoraša. Despot je Šakića posljednji put vidio dan uoči proboja, kada je sa drugim ustaškim časnicima razgovarao o "likvidaciji logora", odnosno, kako je rekao, pokušaja ustaša da paljenjem leševa zametnu tragove svojih zločina. Optuženi Šakić je u jednom trenutku prokomentirao dio Despotovog iskaza, našto ga je predsjednik sudskog vijeća Dražen Tripalo upozorio da se smiri, jer će imati priliku postavljati pitanja svjedoku. Među malobrojnom publikom i danas je bio direktor Muzeja žrtava genocida iz Beograda, Milan Bulajić, koji je tijekom četverosatnog Despotovog svjedočenja u jednom trenutku zaspao. Despot je trebao svjedočiti 4. svibnja, ali poziv koji mu je upućen diplomatskim putem nije primio. Pošto je čuo za postupak protiv Šakića, odlučio je sam doći na sud. Današnjoj glavnoj raspravi nije se odazvao Jovan Stjepanović iz Beograda. O potrebi njegovog ponovnog pozivanja, sudsko će vijeće odlučiti naknadno. Suđenje se nastavlja sutra. (Hina) so dd