ES 6.V. EL MUNDO - O EUROPI I KOSOVU

ŠPANJOLSKA EL MUNDO 6. V. 1999. Europa pred svojim pogrebom "Budući da ja ne glasujem zbog prigovora savjesti (ne znam zašto bih to ja trebao tražiti svojeg predstavnika među ljudima koji su manje sposobni i puno pokvareniji od mene), prekjučerašnja lakrdija u Parlamentu nije me se baš dojmila. No, pokušavam se staviti u kožu građanina koji je glasovao za to osoblje. Užas. Slušati trabunjanje nekakvih Borella, Aznara, Radiola i ostale faune, Bože me sačuvaj. Za one koje oni predstavljaju, sve je moralo biti, pretpostavljam, negdje oko tužbe zbog prijevare i pokretanja kaznene odgovornosti. Pa glasujte i dalje, djeco! Sada mi je već prilično jasno (čak je i Romanu Prodiu, koji nije baš neki lučonoša, sve jasno) tko je izgubio u ovome ratu. Da. Izgubila je Europa. Naravno. A tko će na kraju pobijediti, to je već manje sigurno. Nekoliko mjeseci prije nego što se sjena bombardiranja nadvila nad Jugoslavijom, prava je euforija (istina, prilično smiješna) izvirala iz otužnih govora ovoga encefalografski glatkoga naraštaja koji čini politički ceh našega fin de sieclea. Europska unija sanjala je o tome da će postati najveća svjetska sila. Euro je trebao zamijeniti svemoćni dolar. Nakon što je pao Berlinski zid i staro Rusko carstvo (neki su to nazivali SSSR-om, ali to je zapravo bio samo sedamdesetogodišnji crni humor) postalo hrpa smeća, golemi neokolonijalistički teritorij otvorio se za širenje naprednoga Starog Kontinenta. Neki bivši demonstrant iz '68., sada preuranjeni mucavac, u napadu koji je bio nešto između megalomanskoga i idiotskoga, nazvao je to 'novim civilizacijskim projektom'. Ima on dobar nos. Na kraju, nametnula se realnost. A realnost se zove NATO. Realnost se zove svjetski vojni monopol SAD-a. Realnost se zove: 'civilizirajte gospodo sve što želite, ali vojska je moja i ne dirajte mi dolar'. To je realnost. Tjedan dana poslije početka bombardiranja, SAD je postigao sve svoje ciljeve. 1) Da kosovsko stanovništvo bude masovno eliminirano, a time se izbjegava bilo kakav pokušaj pregovaranja o primirju. 2) Da europske države, NATO-ve članice, ne samo progutaju američko zapovijedanje (uz pomoć školskog podvornika Solane), nego da čak i prekrše ustave svojih država, budući da ulazak u rat nisu podvrgnuli glasovanju u svojim parlamentima. 3) Da bilo kakvo buduće ulaganje europskog kapitala na europskom istoku bude zamrznuto na neodređeno vrijeme. Tko će pobijediti u ovome ratu? Možda svi (ili gotovo svi): genocidni Milošević pretvoren u narodnog junaka, homicidni Clinton koji će zaboraviti na svoje genitalne jade, albanska mafija (uključujući i albansku vladu i OVK) koja je brzo stekla poštovanje... Svejedno. Rat gubi istina. I Europa. Prekrasna partija šaha. Savršeno", piše Gabriel Albiac.