BA-YU-BIH-SRJ-INTERVENCIJA-Ratovi-Organizacije/savezi AU 7.IV.DIE PRESSE:RS-KOSOVO AUSTRIJADIE PRESSE7. IV. 1999.Bosanski Srbi čuju bombardere ali ostaju smireni"Kosovo je daleko - odvojeno čitavom širinom Srbije i Crne Gore. Albanske
izbjeglice s Kosova dosad gotovo i nisu pristizale u Bosnu i Hercegovinu - samo grmljavina zrakoplova, koji pokoju noć nadlijeću Sarajevo sa svojim teretom bomba, namijenjenih Beogradu, podsjeća Bosance na rat jugoslavenskih Srba protiv NATO-a. Reakcija bosanskih Srba na ta zbivanja nije baš jedinstvena. Predstavnici tvrde linije, kojima je već odluka međunarodnog arbitražnog suda o Brčkom poslužila kao povod za nemire i prijetnje, drže da su NATO-ve akcije dodatno opravdale njihovo odbijanje spomenute presude. Brčko je sporni grad u posavskom koridoru, koji domira vezom između dva dijela republike srpske a u veljače ove godine neutralizirano je međunarodnom odlukom. Stoga već tjednima dolazi do napada, pucnjave, prosvjednih akcija, ali riječ je o izdvojenim izgredima. Nitko u međunarodnoj upravi u Bosni ne smatra da bi ti izgredi mogli jako destabilizirati Bosnu i Hercegovinu ili makar samo republiku srpsku. Upozorenja ruskog ministra vanjskih poslova Ivanova da bi NATO-vi napadi na Beograd
AUSTRIJA
DIE PRESSE
7. IV. 1999.
Bosanski Srbi čuju bombardere ali ostaju smireni
"Kosovo je daleko - odvojeno čitavom širinom Srbije i Crne Gore.
Albanske izbjeglice s Kosova dosad gotovo i nisu pristizale u Bosnu
i Hercegovinu - samo grmljavina zrakoplova, koji pokoju noć
nadlijeću Sarajevo sa svojim teretom bomba, namijenjenih Beogradu,
podsjeća Bosance na rat jugoslavenskih Srba protiv NATO-a.
Reakcija bosanskih Srba na ta zbivanja nije baš jedinstvena.
Predstavnici tvrde linije, kojima je već odluka međunarodnog
arbitražnog suda o Brčkom poslužila kao povod za nemire i
prijetnje, drže da su NATO-ve akcije dodatno opravdale njihovo
odbijanje spomenute presude. Brčko je sporni grad u posavskom
koridoru, koji domira vezom između dva dijela republike srpske a u
veljače ove godine neutralizirano je međunarodnom odlukom. Stoga
već tjednima dolazi do napada, pucnjave, prosvjednih akcija, ali
riječ je o izdvojenim izgredima. Nitko u međunarodnoj upravi u
Bosni ne smatra da bi ti izgredi mogli jako destabilizirati Bosnu i
Hercegovinu ili makar samo republiku srpsku. Upozorenja ruskog
ministra vanjskih poslova Ivanova da bi NATO-vi napadi na Beograd
mogli destabilizirati republiku srpsku ocijenjeni su uglavnom
zlogukim proročanstvima, a neki ih čak drže i odrazom želja.
Mišljenja nepolitičkog naroda u republici o razvoju događaja nisu
prožeta tako snažnim šovinizmom. Jedan 48-godišnji građevinski
radnik iz Lukavice iznio je sljedeće mišljenje o NATO-vim zračnim
udarima: 'Tijekom rata u Bosni Jugoslavija je tvrdila da samo mi
želimo rat te da Jugoslavija želi mir. Sada mi hoćemo naš mir, a
Jugoslaveni hoće rat'.
Upravo je takvo raspoloženje međunarodna zajednica odavno
priželjkivala u Bosni i sada se u njega uzdaje. Već prije dobrih
godinu dana sadašnji vršitelj premijerske dužnosti, onda premijer
Milorad Dodik kazao je na pitanje našeg lista o Kosovu da mora
voditi računa o Bosni a ne o Kosovu. I skupština RS nastupa prilično
umjereno. Nema poziva na sudjelovanje u ratu ni zaoštravanja
političke borbe unutar Bosne.
Trenutačno se ne govori puno ni o često iznošenim špekulacijama o
zamjeni Kosova za republiku srpsku, a slabi su i izgledi da bi
većina bosanskih Srba uopće pristala na takvu trgovinu. Među
stanovništvom koje se bori za obnovu svoje zemlje nema baš previše
pristaša - o tome sanjaju i pričaju samo čvrstorukaši.
Unatoč tome, među SFOR-ovim postrojbama u Bosni oglašena je uzbuna
nakon dizanja u zrak željezničke pruga između Srbije i Crne Gore
radi zaštite Podgorice od beogradskih planova o puču. Mnogo će toga
ovisiti o ishodu oružanog sukoba NATO-a i Jugoslavije. Teško je
zamisliti da će bosanski Srbi odobriti povratak samo jednom jedinom
izbjeglici nesrpskog podrijetla bude li Jugoslavija smjela
nekažnjeno protjerati sve kosovske Albance. Istodobno je sasvim
moguće da će se i čvrstorukaši u Bosni okrenuti pomirljivijoj
politici čim spoznaju da je međunarodna zajednica spora ali i
dostižna - baš kao i ruka zakona", smatra Irene Miller.