ES 5.V.EL PAIS NATO-UN I KOSOVO

ŠPANJOLSKA EL PAIS 5. V. 1999. Gubljenje razloga "Ako je rat, kako nas je Clausewitz učio, samo drugi način vođenja politike, razlozi za vođenje rata zapravo su politički razlozi. Danas, kad se na političkome obzoru gotovo svi slažu kad je riječ o demokraciji, najprihvatljiviji razlog bilo kojega rata jest borba za demokraciju. Neka se temelji na načelima legitimnosti, nerazdruživih od pravila koja za njezino provođenje u djelo i (zakonito) djelovanje slobodno određuju oni kojih se tiče. Prema tome, želja da se suprotstavi legitimnost zakonitosti u demokratskom okviru zapravo je jako opasna. A tu je i razlog velike krhkosti stava demokrata koji u ratu na Balkanu brane legitimnost NATO-ove ratne intervencije, iako nisu poštovani svi uvjeti na kojima bi se temeljila njezina zakonitost, a riječ je o sporazumu u Ujedinjenim narodima. Ali diskutabilni argument da je nepodnošljiva situacija na Kosovu, gdje je etničko čišćenje u tijeku zahtijevalo ratnu intervenciju koja nije mogla čekati problematičnu suglasnost Vijeća sigurnosti, ni na koji se način ne može ponavljati i proširivati kao primjer na neku sličnu situaciju, kako stoji u novom NATO-vu strateškom konceptu koji je potvrđen na 50. obljetnici stvaranja Atlantskoga saveza. Prema tome konceptu, NATO neće svoje djelovanje ograničiti na vojno djelovanje u obrani svojih članica, teritorija i interesa, kad god oni budu ozbiljno ugroženi i ne samo u Europi, nego i u širokom i nejasnom okviru koji se naziva euroatlantskim, uključujući njegovu 'periferiju', a to će činiti i bez prethodnog dopuštenja Ujedinjenih naroda, na temelju vlastite odluke. Ta opcija, koju podupire doktrina novog internacionalizma Tonya Blaira, de facto zapadnim državama, konkretnije - SAD-u, pridaje ekskluzivno pravo određivanja okvira, srži i hijerarhije temeljnih prava: kakva je veza između individualnih prava i prava naroda, koje su granice davanja prednosti pravima većine nad pravima manjine i slično te kakav je sadržaj termina međunarodno ćudoređe. Ako zaboravimo da vođa britanske socijaldemokracije kaže da sada ratove ne vodimo više za obranu svojih gospodarstava i granica nego za promicanje vrijednosti, a Azijati i Afrikanci mu odgovaraju da su te vrijednosti (on ih smatra ljudskim pravima) zapravo euro- zapadnjačke vrijednosti, naš posljednji temelj jest podsjećanje i jednih i drugih da su Opću povelju iz 1948. sastavile sve države Ujedinjenih naroda. I da joj jednoglasno prihvaćanje u kojemu se stapaju legitimnost i zakonitost daju važnost te da nas sve obvezuje na njezino poštovanje. (...)", piše Jose Vidal Beneyto.