AU 26. IV. SN:RAT-SIROMAŠTVO

AUSTRIJA SALZBURGER NACHRICHTEN 26. IV. 1999. Uvjetuje li siromaštvo rat? "Pri proučavanju statistike za zapadni Balkan, uvriježeno značenje vrijednosti biva izvrnuto naglavce. U 'normalnim' ekonomijama europkih širina brutto domaći proizvod po glavi stanovnika opisuje blagostanje. U Albaniji je 1997. ta 'brojčana oznaka blagostanja' po navodima Europske banke za obnovu i razvoj sa sjedištem u Londonu dosegnula 708 američkih dolara. Drugim riječima, prosječni godišnji gospodarski učinak jednog Albanca - istodobno i vrijednost onih dobara koja moraju biti dostatna za život tijekom dvanaest mjeseci - manji je od 9000 šilinga. To je možda 35-ina odgovarajuće vrijednosti u Austriji. U svakom slučaju, Albancima danas 708 američkih dolara vrijedi već tri puta više nego 222 dolara jezive 1992. ali ta svota čini tek pola gospodarskog proizvoda Makedonije ili Rumunjske, samo šestinu Hrvatske i čak ni 12-inu Slovenije. Nijedna zemlja na zapadnom Balkanu osim Hrvatske i Slovenije nije dosegnula 2000 dolara BDP-a po glavi stanovnika. Gospodarski je rast skroman, stope nezaposlenosti dosežu dvoznamenkaste vrijednosti, a deficit trgovinske bilance je velik. Nikakvo čudo što borba za svakodnevnu egzistenciju može prerasti u rat, nagađaju građani država EU, koji žive u blagostanju. Onaj kome kruli želudac vjerojatno je spremniji na nasilje od zasićenog potrošača kabelske televizije. Je li točno da siromaštvo izaziva rat? 'Siromašni ljudi neće bezuvjetno ubijati jedni druge', objašnjava Vladimir Gligorov, stručnjak za Balkan na bečkom Institutu za međunarodne gospodarske komparacije (WIIW). 'Pogledajte samo Sjedinjene Države - one ratuju na Balkanu, ali nemaju takvih problema'. Gospodarsko stanje ne uvjetuje na Balkanu spremnost na agresiju, tvrdi Gligorov u razgovoru za list. Sukobi su buknuli 1991. kad su te regije - u usporedbi s gospodarskim proizvodom po glavi stanovnika - bile bogatije nego ikad dotad, napominje Gligorov. 'Bivša Jugoslavija bila je s ove strane Željeznoga zastora, imala je liberalniju privredu, nije imala središnju upravu, više je trgovala sa Zapadom nego s Istokom, sklopila je sporazum s EU, dobivala je više kredite i ulaganja iz inozemstva', ističe Gligorov. Većina sukoba koji su rezultirali ratom političke su prirode, objašnjava on. Siromaštvo nije pospješilo napade već ih je više usporilo: siromašnija strana obično gubi rat, podsjeća Gligorov. 'Bogatija zemlja ima prednost u vojnom sukobu. Uspjeh ovisi o relativnoj gospodarskoj snazi', dodaje on. Zato je Hrvatska u ratu, dugoročno gledano, bila u boljem položaju nego Srbija, tvrdi on. Odnosno, po Gligorovim riječima, Srbi nisu mogli održati svoju vojnu nazočnost u Bosni zato što samo na temelju slabije gospodarske pozicije nisu mogli biti premoćni u dugotrajnom ratu. Na Kosovu je stanje drugačije: 'Tamo Albanci gube između ostalog i zato što su njihovi ekonomski resurski neusporedivo manji od srpskih', smatra Gligorov. Iako siromašno određenog naroda - bolje rečeno: njegova stanovništva - ne izaziva rat, vladajuće strukture mogu pokušati ratom skrenuti pozornost s unutarnjih teškoća, upozorava Gligorov. Ako političari nisu sposobni riješiti probleme golemog proračunskog deficita, golemih inozemnih dugova i visoke nezaposlenosti, mogu se uteći ratu, tumači taj stručnjak za Balkan. Mnogi nezaposleni 'dobivaju posao' u vojsci, dodaje on. Svatko razumije da za vrijeme rata visina plaća i mirovina nije važna, dodaje on. U tom se slučaju, po njegovim riječima, obično ističe sljedeća uzrečica: 'Sada imamo važnijeg posla od otplate dugova'. Stanovništvo na Balkanu nije u rat odvuklo siromaštvo već vrijedi obrnuto - rat je donio siromaštvo. Zgrade i tvornice uništene su, a mreža trgovinskih odnosa, pletena desetljećima, poderana je. Sve zemlje na području bivše Jugoslavije, osim Slovenije, danas su siromašnije nego krajem osamdesetih godina. Po Gligorovim riječima, srpski BDP dosegnuo je prošle godine možda polovicu vrijednosti iz 1989. Makedonski BDP iznosio je u najbolju ruku 70 posto vrijednosti iz spomenute godine, hrvatski 75 posto, a bosanski jednu trećinu. Gospodarsko nazadovanje na Balkanu nije zabilježeno samo u prošlom desetljeću. G. 1910. BDP po glavi stanovnika iznosio je u Srbiji polovicu iste vrijednosti u Njemačkoj. Do 1989. taj je odnos spao na pet do šest prema jedan, a sada iznosi 30 prema jedan. 'Riječ je o fenomenu koji se ponavlja - te zemlje pokušavaju smanjiti razmak, ali se potom odlučuju povući neki ludi potez', tvrdi Gligorov. Zbrajanje katastrofalnih ekonomskih posljedica ratova u ovom stoljeću rezultiralo bi sljedećim rezimeom: 'Krenuli su s dobre pozicije i završili na jezivom mjestu'", prenosi na kraju članka Hedwig Kainberger, dopisnica lista iz Bruxellesa.