NJ 15.IV.DIE ZEIT:MARSHALLOV PLAN ZA SRJ

NJEMAČKA DIE ZEIT 15. IV. 1999. Novi Marshallov plan "Što bi se na Kosovu trebalo dogoditi pošto utihne oružje? Nitko još ne zna odgovor na to pitanje. No, u potrazi za odgovorom otkriven je čarobni pojam: Marshallov plan. Nakon 1948. Amerikanci su spasili zapadnu Europu, a sada bi saveznici sličnom velikodušnoću trebali od ponora sačuvati Balkan. Neki čak drže da bi Marshallov plan za Jugoslaviju, Albaniju i Makedoniju mogao biti alternativom rata: novac umjesto teledirigiranih projektila u zamjenu za mir i ljudska prava? Sigurno je sljedeće: da je ta opcija bila otvorena, NATO bi je realizirao. Zar nije moguće unatoč tome spekulirati na mirotvoran utjecaj trgovine i prosperiteta? U svakom slučaju, primjer Marshallova plana vrlo je poučan - između ostalog i kao zaštita od iluzija. U prvom redu valja podsjetiti da pomoć pri obnovi nije služila za otkupljivanje mira od nevoljke vlade. U Europi je 1948. vladao mir - krivac za rat jasno je poražen. Drugo, Amerikanci nisu jednostavno ubrizgavali novac u ruševine već su osiromašenim državama stavili na raspolaganje životno važne uvozne proizvode, koje ove nisu mogle platiti. Time je omogućena proizvodnja tvornicama koje je rat poštedio. Tvorničari su robu plaćali domaćom a ne konvertibilnom valutom, čime je onemogućen korumpirajući utjecaj pomoći. Marshallov plan vezao je Europljane za Zapad, utječući na sazrijevanje ne samo tvornica već i duša zaposlenih ljudi za obnovu. Je li opisano naizmjenično djelovanje mira i prosperiteta moguće prenijeti i na Balkan 1999. godine? Koliko god otrežnjujuće zvučalo, odgovor na to pitanje ne ovisi o Zapadu. Gospodarska pomoć može mir učiniti sigurnijim, ali ga ne može iznuditi. Međusobna povezanost ta dva čimbenika očituje se u Bosni. Nakon sklapanja daytonskog mirovnog sporazuma Zapad je Bosni velikodušno pomagao, ali utjecaj te pomoći i dalje ostaje ograničen. Kako i ne bi kad ljudi moraju strahovati za svoje živote čim odu njihovi zaštitnici - inozemni vojnici? Ulaže samo onaj tko vjeruje u budućnost. Srbi i Albanci moraju prvo smoći snage za miran susjedski život - tek tada pomoć može polučiti nekakve rezultate. Sasvim u duhu starog Marshallova plana Zapad bi mogao lako ukloniti uska grla i obnoviti mostove, ceste i luke. Stručnjaci bi se mogli pobrinuti da Jugoslavija dobije pristup međunarodnom tržištu kapitala, da banke i nadzor banaka udovoljavaju zahtjevima, da se vanjska trgovina razorene zemlje pomakne s mrtve točke te da se vrate ulagači. Gledano iz perspektive Washingtona, Londona ili Bonna, sve bi to bilo jeftino - u svakom slučaju jeftinije od rata. Kobna je pojedinost da Milošević ne razumije tu obećavajuću logiku mira", zaključuje Nikolaus Piper.