US IHT 14. IV. BUCHANAN

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 14. IV. 1999. Amerika na Balkanu riskira slom svoje vanjske politike "Tri tjedna od početka Clintonove balkanske pustolovine i Amerika riskira slom. Kriza ljudskih prava na Kosovu prerasla je u katastrofu. Skupljamo se oko Slobodana Miloševića kao da je srpski Churchill. Crna Gora i Makedonija destabilizirane su; Rusija je preplavljena antiameričkim šovinizmom; američki će vojnici možda trebati ući u područje", piše Patrick J. Buchanan. "To su plodovi utopijskih križarskih ratova za globalnu demokraciju. Velika pouka Vijetnama bila je: prije nego obvežete vojsku, obvežite naciju. Predsjednik Clinton i ministrica vanjskih poslova Madeleine Albright pokrenuli su rat protiv Jugoslavije a da nisu učinili ni jedno ni drugo. Pa ipak, ovaj slom nije samo njihovo djelo. On je proizvod oholosti vanjskopolitičke elite koja već predugo vjeruje u vlastite tlapnje o Americi kao 'posljednjoj supersili svijeta' i 'nezamjenjivoj zemlji'. I dok smo mi Amerikanci srezali svoju obranu na najmanji dio bruto domaćeg proizvoda još od razdoblja Pearl Harbora, naša je retorika dalje pobjednička, a obveze i dalje dolaze. Kongres mora dijeliti tu odgovornost, jer je namjera g. Clintona da pokrene ovaj balkanski rat dugo bila očita. Pa ipak je Kongres propustio bilo odobriti rat, bilo uskratiti Predsjedniku pravo da napadne. Budući da g. Milošević još uvijek prkosi NATO-u, podsjećaju nas da 'neuspjeh ne dolazi u obzir', Sjedinjene Države moraju učiniti 'što god je potrebno da se pobijedi.' Inače će vjerodostojnost NATO-a biti uništena. No to je bezumno. Ako je, kao prvo, rat bio ludost, odgovor je smanjiti gubitke i pustiti idiotske avanturiste koji su tražili napad da daju ostavke kako bi pisali memoare, radije nego da pošaljemo 100.000 američkih vojnika da se obruše na Balkan kako bi spasili obraz i karijere naših nepažljivih stratega. (...) Nakon Sueza, otišao je Anthony Eden; nakon Zaljeva svinja, Allen Dulles napustio je CIA-u. To je zasigurno mudriji, časniji put nego kopneni rat na Kosovu. Nadalje, Amerikanci neće poduprijeti 'što god je potrebno za pobjedu'. Nećemo pretvoriti Beograd u Hamburg. (....) A ako pošaljemo vojnike, što dobivamo? Pravo reći da je NATO porazio Srbiju? Pravo zauzeti Kosovo? Ako, nakon što uzmemo Kosovo, Srbi povedu gerilski rat protiv naših vojnika, a OVK počne oslobodilački rat da izbaci NATO iz područja, pripoji zapadnu Makedoniju i ujedini se s Tiranom, naša će 'pobjeda' proizvesti upravo onu katastrofu koju smo željeli izbjeći. Kad je Balkanski poluotok postao tako važan Sjedinjenim Državama da ćemo otići u rat zbog toga čija zastava visi u Prištini? 'Naoružajte Kosovare!', traže stratezi iz fotelja. No želimo li zaista novi Afganistan - u ranjivom dijelu Europe? Koji su nered intervencionisti napravili iz toga. No možda je vanjskopolitičkom establišmentu trebao drugi hladni rat, budući da je sve bolje od nevažnosti. Koje se pouke mogu izvući iz ove katastrofe? Prvo, Amerika ne može održavati red na planetu s obrambenim proračunom od 3% BDP-a. Ako Amerika nije spremna obnoviti vojsku, mornaricu i zračne snage iz doba Ronalda Reagana, mi ne možemo zaustaviti ulazak ponovno naoružane Rusije u istočnu Europu, održavati red na Balkanu, zaustaviti drugi irački napad na Kuvajt, obuzdavati Sjevernu Koreju i spriječiti napade Pekinga na Taipei. Ako se jedna ili dvije od tih kriza dogode u isti trenutak, odjednom ćemo se naći licem u lice s vanjskopolitičkim bankrotom. Amerika se mora ponovno naoružati. Ono što Sjedinjene Države danas trebaju na Balkanu jest mir koji bi bio najmanje loš, s europskom ophodnjom, gdje Srbi vladaju Srbima, Hrvati Hrvatima, a Albanci Albancima. (...)"