NJ 23.III.SZ: EU-VALUTA I TRŽIŠTE ALI

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 23. III. 1999. Bolesna EU, nemoćni liječnici "Autokratičnost, arogancija i nesposobnost političara EU doveli su tu europsku zajednicu u najtežu krizu u njezinoj povijesti. Stoga bi na sastanku na vrhu, koji će u srijedu početi u Berlinu, trebalo hitno izvesti neke popravke. Šefovi država i vlada članica EU trebali bi postići bar polovično ostvariv kompromis o Agendi 2000 i istodobno riješiti mučnu dvojbu cjelokupnog novog sastava Povjerenstva. Stoga je u Berlinu puno toga na kocki. Propadne li summit, mogao bi to biti loš znak za euro, koji ionako već tjednima slabi prema dolaru. Financijska tržišta krajne osjetljivo reagiraju na političke neizvjesnosti. No, EU ovih dana ni u kom slučaju ne nastupa kao čuvar političke pouzdanosti i kontinuiteta. Sve se dramatičnije nazire načelni problem procesa europskog ujedinjenja. EU je stvorila zajedničko tržište i zajedničku valutu ali ne i snažne političke institucije, koje uživaju povjerenje građana. Njemačka vlada pritisnuta je uza zid: kao aktualni predsjednik Vijeća EU, Gerhard Schroeder može samo uskakati kao vučna služba, koja vozilo po imenu Europa vraća sa stojne na voznu traku. Prvotni cilj Bonna - osjetno smanjenje njemačkih doprinosa u EU - može mirne duše biti stavljen ad acta. Osim toga, kancelar je pao žrtvom vlastitih bučnih izjava. Želio je zastupati nacionalne interese i dopustio da ga navedu na ležernu tvrdnju o 'prepečenom' njemačkom novcu u Europi. Račun za takve diplomatske pogreške stigao je iz Francuske: Pariz odbija model nacionalog sufinanciranja, koji je mogao smanjiti izdvajanja EU za poljoprivredu. Po Povjerenstvu EU, u razdoblju od 2000. do 2006. trebala bi biti podijeljena jednostavno nezamisliva svota od 711 milijarda eura - oko 1,4 bilijuna maraka. Danas se članice bučno svađaju oko pitanja tko će iz blagajne EU dobiti koliko novca. Sjever je suprotstavljen jugu, a industrijske zemlje poljoprivrednim proizvođačima. Dosad se proces usklađivanja interesa odvijao gotovo bez trzavica: zahvaljujući subvencijama iz Bruxellesa, siromašne južne zemlje, koje su osamdesetih godina pristupile EU, dobro su unovčile otvaranje svojih tržišta za industrijske proizvode. U predstojećem procesu širenja EU na istok takvi darovi više neće biti mogući. Njemačka koja se bori s vlastitim gospodarskim problemima - primjerice u izgradnji novih saveznih zemalja - dosegla je prag izdržljvosti. Dakle, želja za smanjenim netto- uplatama sasvim je opravdana - naime, Bonn plaća u blagajnu EU oko 22 milijarde maraka više no što dobiva natrag. Pritom valja napomenuti da ni pojedine članice EU ni Povjerenstvo nisu zasad doveli u pitanje načelo bruxelleske subvencijske mašinerije. Bonn također svojim prijedlozima o kompromisu tek pokušava šarlatanski zaliječiti simptome. Izdaci za poljoprivredu, koji gutaju oko polovice proračuna EU, trebali bi biti zamrznuti na trenutačnoj razini od 40,5 milijarda eura godišnje. Strukturni fondovi za potporu gospodarski slabim regijama trebali bi u čitavom spomenutom financijskom razdoblju umjesto 240 milijarda dobiti samo 216 milijarda eura. No, čak i ti umjereni planovi štednje, koji ne bi trebali biti realizirani u jednoj već u šest proračunskih godina, nailaze na odbijanje. Građanima se prodaje reforma koja u sebi i dalje nosi loše sjeme rasipanja novca i lošeg gospodarenja. Ništa ne sprječava EU da i ubuduće subvencionira uzgoj duhana i istodobno financira skupe zdravstvene kampanje usmjerene na prestanak pušenja. Ništa ne sprječava Bruxelles da u Portugalu ili na jugu Italije izgradi supermoderne filtere za pročišćavanje voda ili elektrane na vjetar, koje će potom Europska revizorska služba proglasiti suvišnima ili će se pokazati potpuno nefunkcionalnima. U politici EU ne vrijede mjerila ekonomičnosti. Kaos u upravi Povjerenstva EU, koji su utvrdili neovisni stručnjaci, posljedica je neobuzdanog izdavanja novca. Naime, to tijelo poznaje 47 postupaka dodjele novca članicama. Zasigurno se može prigovoriti da zbog osjetljivog stanja u EU nije realno očekivati temeljitu promjenu politike na berlinskom summitu. Tko mora uskakati kao vučna služba, ne može istodobno provoditi velike reforme. No, EU mora gledati dalje od pukog naklapanja o Agendi 2000. To će biti izazov za novog predsjednika Povjerenstva EU. Nasljednik Jacquesa Santera koji je dao ostavku ima priliku za razbijanje otvrdnulih struktura bruxellskog aparata vlasti. Prvo treba radikalno smanjiti subvencije radi suzbijanja samih korijena rasipanja novca. Potom treba nastaviti reformu institucija EU. Skandalozan primjer: Europska skupština još uvijek ne smije izravno odlučivati o proračunskim sredstvima za poljoprivredu", podsjeća na kraju komentara Andreas Oldag.