AU17.III.DIE PRESSE:OSTAVKA-REFORME

AUSTRIJA DIE PRESSE 17. III. 1999. Eksplozija EU-bombe "Spasili su što se spasiti dalo: ostavka Povjerenstva EU u noći na utorak bila je jedini logičan korak nakon objave izvješća Vijeća mudraca. Poražavajuća ocjena petorice sudaca onemogućila bi nastavak rada 20 povjerenika. Bio je to časni odstup, koji nije spasio čast svih povjerenika, ali je bar spasio čast institucija EU. Šteta, prouzročena u bruxelleskoj upravi lošim gospodarenjem i nepotizmom, bila je političke prirode. Nijedan povjerenik nije osobno optužen za prijevaru ili bogaćenje, ali su svi proglašeni odgovornima za širenje opasne močvare u europskoj birokraciji. Ta močvara ima više uzročnika i nije nastala tek pod povjerenstvom Santera već davno prije njega. Bila je to tempirana vremenska bomba, koja je - ne sasvim slučajno - eksplodirala upravo u vrijeme predizborne borbe za europsku skupštinu. Mješavina, sačinjena od oholih povjerenika poput Francuskinje Cresson, koja je nevjerojatnom samorazumljivošću promicala nepotizam, te od poštenog ali slabog predsjednika povjerenstva i ambicioznih zastupnika EU bila je eksplozivna. Ostavka čitavog povjerenstva privremeno je smanjila pritisak i prigušila grmljavinu. Takav će razvoj događaja možda razveseliti mnoge i pružiti povjerenicima čistih ruku - uključujući i Franza Fischlera - priliku za uskoro ponovno imenovanje na iste dužnosti. No, opisani rasplet neće riješiti temeljni problem. Spektakularna ostavka oduzela je zastupnicima EU najpopularniju temu u predizbornoj kampanji, istodobno smanjujući pritisak na institucije EU, usmjeren na nastavak nužnih reformi. Ništa ne bi bilo gore nego kada bi nakon aktualne ostavke sve ostalo po starom te kada bi cjenkanje položajima i korupcija ostali i dalje prisutni. Izvješće Vijeća mudraca riješilo je pitanje političke odgovornosti a sada valja isušiti močvaru. U birokraciju EU treba uvesti djelotvornost u borbi za zajednički interes i ukloniti nacionalni protekcionizam. Treba riješiti pitanje osobne odgovornosti, ali i - što se čini daleko težim - promijeniti način razmišljanja, a taj proces treba u prvom redu krenuti iz država članica EU. To se ponajprije odnosi na Francusku, koja je dosad jako spretno uzdizala svoje ljude na utjecajne položaje u Bruxellesu - ne zato da omogući angažman najboljih već zato da izvuče najbolje za la Grande Nation. Tome valja dodati osjetljivu situaciju oko predstojećih reforma EU. Ostavka Povjerenstva ne dolazi baš u najpovoljnijem trenutku budući da bi za tjedan dana u Berlinu trebali biti dovršeni teški pregovori o Agendi 2000. Skupina organizatora te reforme danas je prilično raspršena. Najvažnije tijelo ministara financija EU izgubilo je nakon ostavke Oskara Lafontaine svog predsjedatelja. Povjerenstvo, stvarni pokretač reforma, također je u fazi raspadanja. Budući da su u središtu posljednje faze tih teških pregovora u prvom redu politički kompromisi, nijedan spomenuti događaj ne bi trebao biti istinski presudan. Naime, Agendu 2000 moguće je privesti kraju čak i s povjerenstvom koje samo vodi poslove i s novim - ne sasvim neiskusnim - njemačkim ministrom financija. Nažalost, takav razvoj događaja tek je puka teorija jer politika nije racionalna. Eksplozivna situacija u EU mogla bi nekim vladama poslužiti kao izlika za privremeno otklanjanje bolnog kompromisa. Neposredno uoči osjetljive predizborne kampanje za europske izbore, reforma bi tako ipak mogla biti odgođena", zaključuje Wolfgang Boehm.