AU DER STANDARD-IPAK SE KREĆE-1. III.

AUSTRIJA DER STANDARD 1. III. 1999. Ipak se kreće Od njemačkog ministra vanjskih poslova Joschke Fischera potječe upotrebljiv model koji opisuje tijek pregovora za velike odluke EU- a: poslije 'kriznog zgušćivanja' slijedi faza stagnacije, a zatim se kompromisno mora presijeći gordijski čvor. To se dobro može primijeniti na primjeru Agende 2000 (agrarna reforma, nova dioba regionalnih unaprjeđivanja, novi financijski poredak, pripreme za proširenje na istok) kojom su postavljene skretnice za budućnost EU-a. 'Die Welt' je točno komentirao da je susret u Bonnu/Petersbergu koncem tjedna bio 'vrhunac stagnacije'. Do planiranog zaključka o Agendi 2000 na sljedećem sastanku na vrhu u Berlinu, za četiri tjedna, treba pričekati i dalje se prepirati. Glede te stvari uzaludan bonnski susret na vrhu na kraju je faze kriznog zgušćivanja donio i niz zanimljivih spoznaja. Tako se u prvom redu pokazalo da je broj i način crta sukobljavanja veći i zamršeniji nego što se do sada pretpostavljalo. U drugom je redu njemački savezni kancelar začudno jasno pokazao na koji je doprinos njegova zemlja na koncu, uz opsežan kompromis, spremna: na odustajanje od zahtjeva za sufinanciranje u zajedničkoj agrarnoj politici. Njemačkoj na temelju njezine financijske premoći pripada ključna uloga u reformama EU-a. Do sada se moglo držati sigurnim da će na pregovorima prevladavati četiri velika sukoba. Tu su Britanci kojima je u doba Margaret Thatcher odobren velikodušni popust, jer su ranih 80-ih godina daleko manje profitirali od zajedničke agrarne politike nego svi drugi partneri. Premijer Tony Blair ne želi ni raspravljati o smanjenju tog popusta, dakle o većim britanskim uplatama Bruxellesu. Zatim postoji 'klub južnih zemalja', sa Španjolskom na čelu, koji se živo brani od smanjenja regionalnog unaprjeđivanja i prijeti blokadom proširenja na istok. Francuska se ogorčeno bori protiv svih pokušaja ukidanja financiranja jednoga dijela zajedničke agrarne politike iz državnog proračuna, jer bi time izgubila mnogo novca. Na posljetku su tu i Nijemci koji žele smanjiti svoj silni neto doprinos proračunu EU-a (dvije trećine). Ta se slika mora izmijeniti s bonnskim vrhom. Ipak su sve države EU- a prvi put - među njima i španjolski premijer Jose Maria Aznar - jasno priznale nužnost širenja na istok. To je vjerojatno bilo moguće stoga što su neke bogate zemlje članice sa sjevera Europe, naime jaki neto platiše, povukle novu crtu sukoba. Njima pripadaju Njemačka, Austrija, Nizozemska. One su predočile Francuzima, Dancima, Luksemburžanima i Britancima da se mora provesti pošteno, novo financijsko izjednačenje tereta, ponajprije među bogatim državama EU-a. Relativno siromašnije južne zemlje trebaju biti pošteđene. Osim tih razilaženja zemalja u kojima stranačko-politička razmišljanja nemaju neku ulogu, u Bonnu na Petersbergu postalo je jasno da će poljoprivrednici u svakom slučaju biti gubitnici. Nije slučajno što seljaci gotovo svakodnevno prosvjeduju u cijeloj Europi: poput zapravo svih skupina zanimanja s iznimkom državnih službenika, moraju se prilagoditi oštrijoj utakmici. Šefovi država i vlada zadali su štednju u tekućim agrarnim pregovorima. Zaključak Agende sastanka na vrhu EU-a u Berlinu za četiri će tjedna - ako do njega dođe - biti obilježen s tri temeljna poteza: štedljivost, solidarnost sa siromašnima i izjednačavanje tereta među bogatima. To zbog sve većeg broja zadaća unije u idućem desetljeću znači da svi sudionici moraju ponešto smanjiti" - piše Thomas Mayer.