NJ 25.II.DIE WELT:PRIPREME ZA VRH EU

NJEMAČKA DIE WELT 25. II. 1999. Eksploziv zvan "Agenda 2000" "Počela je vruća faza u pregovorima o reformi EU-a. Njemački ministar poljoprivrede Karl-Heinz Funke moli svojih 14 kolega u Europskoj uniji da konačno postignu napredak u određivanju nove buduće poljoprivredne politike. Njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer prethodno je u Luksemburgu, također sa svojim kolegama u Europskoj uniji, raspravljao o paketu reforma. Proces se nastavlja gotovo svakoga tjedna. U petak će šefovi država i vlada pod predsjedanjem kancelara Schroedera izvući bilancu napredovanja teških pregovora odnosno nepomirljivosti stajališta pojedinih vlada. Vrijeme polako istječe, budući da bi već krajem ožujka trebalo početi ostvarivanje jednog od najambicioznijih projekata Europske unije, čiji pomalo neformalni naziv glasi 'Agenda 2000'. No, iza toga naziva skriva se istodobno nekoliko prijedloga reforma, koji svaki za sebe sadrži dovoljno eksplozivnog mterijala za EU: novo usmjeravanje zajedničke poljoprivredne i strukturne politike, novi ključ financiranja EU-a i - zadnje, ali ne i najmanje važno - postavljanje smjernica za proširenje EU-a na istok - sve to pod njemačkim predsjedanjem. Najnoviji seljački prosvjedi u Bruxellesu pokazuju kakva se eksplozivna snaga krije u tom projektu. Njemačka se vlada treba pobrinuti da se ta snaga ne razvije. Ta je zadaća za nju dvostruko teža budući da tu i sama ima vitalne interese. Trenutno sve vlade, a ne samo njemačka, nastupaju oštro. Francuska odbija mogućnost da svaka država sufinancira poljoprivredu, Španjolska se opire presušivanju kohezionog fonda, Britanci izjavljuju da se o smanjivanju njihova doprinosa ne može pregovarati. Talijani se opiru pretvaranju domaćeg brutto proizvoda u osnovicu za uplate. A Nijemci ustraju na osjetnom smanjenju netto-uplata za Europsku uniju. Taj je zahtjev postavila već prethodna njemačka vlada, ali ga je spretnije diplomatski predstavila. Nije prijeporno da je njemački netto-doprinos za EU previsok. To je, nakon dugotrajnog oklijevanja, priznalo i Povjerenstvo EU-a. Doduše, vlada Helmuta Kohla nije sasvim bez krivnje za takvo stanje, jer je financijske sporazume iz 1984. i 1992., kojima su određene visoke netto-uplate od 220 milijarda maraka, dogovorila i blagoslovila zajedno s ostalim vladama EU-a. To je teško nasljeđe za Schroederovu vladu. Doduše, danas gotovo sve članice EU-a priznaju da je Njemačka pretjerano financijski opterećena, ali konkretna susretljivost zasad nije na pomolu. Njemačka je vlada i na unutarnjopolitičkoj razini izložena velikom pritisku kad je riječ o netto-uplatama. CDU i CSU postavljaju vladi granicu rasterećenja od 14 milijarda maraka. Ne bude li to postignuto, oporba neće u Zemaljskom domu njemačke skupštine odobriti Agendu 2000. Taj zahtjev oporba možda smatra sasvim legitimnim, ali bi se trebala prisjetiti da joj se čak i bivši ministar financija Theo Waigel u svojim najodvažnijim računicama približio tek na maksimalno sedam milijarda maraka. Ni jedna ni druga svota nisu realne. Oporba to zna, ali ponajprije to zna vlada. Već je sada smanjila očekivanja, upozorivši da se ne treba nadati glavnom dobitku na lotu. Naime, rasterećenje Njemačke mora odobriti i ostalih 14 članica EU-a. Dakle, njemački netto- doprinos bit će moguće smanjiti u najboljem slučaju malim koracima i samo posredstvom brojnih kompromisa. Pravi put do toga cilja vodi preko reforme poljoprivredne politike. Ona je u svom dosadašnjem obliku jedan od glavnih uzroka nepovoljnoga njemačkog položaja netto-platiše. Za svaku marku koju njemački seljaci dobivaju iz Bruxellesa Bonn mora doznačiti Bruxellesu dvije marke. Već bi sam ispravak toga nerazmjera osjetno rasteretio blagajnu u Bonnu. No, time bi u prvom redu bila ostvarena promjena trenda. Uspješna poljoprivredna reforma ponovno bi snažnije primaknula širenje EU-a na istok u središte europske politike. Naime, pristup Poljske, Mađarske i Češke Europskoj uniji nije moguć bez poljoprivredne reforme zato što ga nije moguće financirati", upozorava Andreas Middel.